This is a digitai copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project to make the vvorld's books discoverable oniine.

It bas survived long enough for the copynght to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject to copyright or whose legal copyright term bas exph"ed. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books are our gateways to the past. representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover.

Marks, notations and other marginalia preselit in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long joumey from the piiblisher to a library and finally to you.

Usage guidelines

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying.

We also ask that you:

+ Make non- commercial iise ofthe fihs We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for personal, non-commercial purposes.

+ Refrain froin automated querying Do not send automated queries of any sort to Google 's system: If you are conducting research on machine translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the use of public domain materials for these purposes and may be able to help.

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.

+ Keep it legal Whatever your use. remember that you are responsibie for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe.

About Google Book Search

Google's mission is to organize the worId"s information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web

at http : / /books . google . com/

PODGNA INJIŽNIGA „MATICE HRVATSKE"

KNJIGA IV.

P0VIE8T HRVATSKA.

PO VRELIH NAPISAO

TADE SMIČIKLAS.

DIO PRVI.

*-«—

U ZAGREBU 1882.

TISKOM K. ALBRECHTA.

POVIEST HRVATSKA.

PO VBKIJH NAPISAO

TADE SMIGIKLAS. "

DIO PRVI.

OD NAJSTARCJIH VRKMKNA J)0 (iOUlKK 1526.

-■-*•<»"

U ZAGREBU 1882.

NAKLADA „MATICK HKVA'rSKE«.

>lch tube nicbt flir das Nacbscblogea )feHchrieb«n ; Ich wan«cfa« mir Le^er.«

Iiaiile su tri godine, odkako je iza^uo ilru^ ilio: .Povje^U

hrvatske*, a evo sada istom prvoga i 9 njime cieinga djela,

^ kojim sam potrošio liepi broj godina moga života. Želio

sam prije iive^a .Uo vL4e čitatelja, pak i^mtjem redi, da sam to 3

4li'iigim dielom dostigao, a tnidio sam vv, koliko sam samo mogao,

da i s ovim prvim to isto dostigncm. Mnogo sam za to žrtvovao. Eno

i]a naslovnom listu kaž<> se: .po vrelih napi^io*. a n djelu tiamom

vrela se nespominju. Nisam od taštine taj riadpis metnuo, \eć. upravo

od nevolje. Htio sam upozoriti učeni Bviet, da ovo nije popularna po-

vieal, kako se ohi^no Ti7.inilju djela bez ikakvih citata, veif da je ovo

(jelo upravo tako po vrelih radjeno kao ma koje drugo, koje izlazi

lakićeno sa hiljadami citata. Htio sam redi. da sam nastojao moju

railiijn i'Ave^ti iie .-iaiiio prema najiredku nauke, kako ne obićnn i^e i

od najboljih djela namienjenih velikoj obrazovanoj publici, ve(* da sam

i 8&m tražio vrela netiskana i obradio ih za ovu knjigu. Priznajem,

da sam neritirajndi osobito ntrti-skana vrela puno izgubio pred sudom

učenoga svieta, ali moja glavna svrha: zadobiti Sto viSe L^itatelja iz

9^*111 stališa naroda hrvatskoga, mislim, da je upravo time sretno na

predovala. jer preogromna veiJinu čitatelja hoi5e suvislo pripo\iedan

iine, a ne dokaze za njih. ,\ko li sam barem ponjy§to ugasio

ublažio onu neizrecivu želju za narodnom povjesti. za kojom s

upravo drhtali svi bolji ljudi naSega naroda, onda sam upravo^

dostigao, 3to sam krvavim trudom mojim želio dosti(5i.

Samo se sobom razuu)jeva. da sam osim pristupnih mi \Tela upo^ trcbio i predradnje. Ima toga u . obće dosta mnogo iz prošloga ovoga vieka, ali znade svaki povjestnik, da ima<le cielih vjekova p vješti hrvatske, koji uisu iztraženi. Nisam opet niti kod najbolji

radnja propustio i sam zagledati a vrela, pak se mnogo pnta odielio od ninifiija njihova i poiiao svojini putem. Koliko sara pravo ili krivo iićinio, 0 t^m neka sudi pravedna kritika, od koje ću. zahvalno primiti i upolrehiti sve primjetbe za drugo izdanje ove knjige, koje poMmljem odmah sada spremati s nazoakom vrela, jer sam n takovoj prilici, t\n upravo moram nastavljati ovu započetu radnju po svih zakonih povjestne k-ritike. Upravo zato, jor (5u imati prilike osbiljno uvažiti sve primjetUe kritike, smijem ve»^ ovdje oči- tovati, da se ne<!u upuštati u nikakvo pravdanje, naročito ne u naSih dnevnicih, jer mi se to vidi sasvim bez koristi, a malo kada prodje, da se nebi obadvic pru<5e se stranke bez potrebe sramotile.

Pokn^ao sam napisati pragmatičku poviest po zakonih novovjeke historiografije. tJdje su povjestnici sretni, da stupaju sa svojom rad- njom iza mnogih monografija i iza pisanih ve<5 sličnih djela obče na- rodne povjt'sti, ondje je nararno moguče oslikati razvoj đogodjaja s P">trebnom umjetničkom perspektivom, ondje je lasno pronači takove odmore, za kojimi osobito čezne svaki naobraženi čitatelj. Težko je to bilo učiniti meni, gdje se prvi put pokušava u takov pragmatički kalup saliti oiclokupnu poviest hrvatsku, gdje je trebalo najprije vrela i7.n;ilii7,iti i izpitati. a onda istom skladati i postaviti izpitanini Jolto- djiijem njihovo pravo znanienovanje u suvislosti s drugimi. Ako dakle nadjc čitatelj, da u mojoj povjesti teku dogodjaji premnogo puta kao potok bujica a ne kao kakva veličajna rieka, neka nemisli, da ja sam toga nisam osjećao i neka znade, da velika rieka posttje od mnogn potoka, a podpuna narodna poviest iza velikih i mnogih po- vjestnih predradnja.

Valja mi spomenuti jednu veliku tegobu u pragmatiKovanju đo- godjaja povjesti hrvatske. Sredižte povjesti hrvatske moraju biti Hrvati i Hrvatska, ali nosilac pr\i svih đogodjaja jest njihov kralj, pak i njega nikada iiesmiješ pustiti s vida, Nu on je daleko izvan Hrvatske, vlada s niaogimi narodi, zapliife se različito radi drugih svojih zemalja, koje □isu s Hrvatskom u nikakvom savezu, a dogadjalo se je, da su i Hrvati u dalekih krajevih sliede(^i poziv svoga kralja i puno krvi pro- lunali. Hrvati ^ u savezu s nesrodnimi narodi i zemljami, ali ima medju RJimi zajedničkih interesa, koji ih kroz vjekove vezati nepre- stđju. b. Ugarske, recimo, pokrcnuSe dogodjaji, uz koje su i Hrvati

pristati, drtigi pnt iz Ćesko. Austrije itd. Povjestnik mora bez pre- stanka onamo oi'iina Bvnif'nti, mord paziti i na ove mpJjtisobnp inte- rese, da prizna pravedoo savezniku, kako želi da trn odanle prizna Hrvatom, da im je mnogo puta trebalo rocdjusobne sloge i /.njedničke pomo<^i. Ovo naroi^ito spouiinjf^m zn one, koji su čitali na primjer divna djela o povjesti fmncezkoj ili engiczkoj. pak su uživali slasti, kojih smn ne i mi iižill, da n svem djelu diže jedno jedinstvo i cje- lina. Tamo jć jedan kralj i jedau narod, ili je jednodušan kralj s narodom, ili sf suzbijaju, svaki put kretao povjestnik 9a jednim kras- nim mnogostrut^nim strojem, koji se nvick zove snaga jednoga veli- koga naroda, a nebeska je slast u dusi povjestnika, kada ima oslikati niažno jednodnSno osjecfanje jednoga velikoga naroda, kojega se on sam ;^inoni s ponosr>7n nazivlje. I opet i ovdje do<lajemn : koliko i kakovih predradnja imadu oni povjestnici pižud djela poput ovoga naSega ?

Sasvim u medjuh zemlje i naroda hrvatskoga istom će se nad čitatelj uadi u ovoj knjizi u tako zvanih kulturnih slikah. Raz- dielio sam cielu poviest na dvut>aest knjiga. Iza svake knjige na- mišljao sam učiniti po jednu kulturnu sliku. OiUtelj (5e nad devet takovih sUka. Tri manjkaju: iza arpadske, anluvinske dobo i iza kraljeva raznih kut'a. Ove tri nat'i će čitatelj sabrane iza vlade Sig- mundove, i zato je ona slika ml svih iiajvei5a. Ljepše bi dakako bilo. da 8U i one tri slike obradjene, jer bi ćitatolj nalazio liepo razđie- Ijena. a potrebita odmora iza svake knjige; bilo je za to i materi- jala, ali upravo nije bilo vremena, da se i to dovrši. Sasvim je prema osnovi izvedena prva doba. gdje od ćetiriju knjiga ima svaka svoju po mojem mnieuju obilnu sliku. Tko znade, da ovakve slike poput mozaika postaju n stotina i stotina bilježaka, naročito iza veoma detaljnoga izučanja listina, pak promisli, kakva su nam jadna i ni- kakva izdanja listina od trinaestoga do petnaestoga vieka, taj ć« razumjeti moju bojazan i nepriliku, kad bih veo sada za svaki ovaj viek kuSao bio učiniti posebnu sliku.

Moram ovdje još spomenuti, zašto se druga doba hrvatske po- vjesti svrSava upravo neznatnom godinom 1437, Priznajem, da sam bio u neprilici, kako ("^u ovdje pronašli pravu godinu. Dva au mo- menta za postavak epoche hrvatske povjesti ovdje: teritorijalno raz- kidanje kraljevstva i poćelak provala turskih. Dalmaciju je prodana.

Veneciji god. UOO. Kaktično pao je tamo ove godine samo Zadar. Drii^'i su gnvdo\n dospjeli pod ropubliku istora iza rata god. 1420., ali kralj Signmnd je sve to priznao istom pod koiiao svoga vladanja za njekoliko hiljada zlatnika. Turci opet hinili w« provale ve<5 za vlade Sigfniundove. ali nrcdjenje obrane od njih ide istom pod kooac vla- danja njegova, obranljeni pako ratovi započeli su upravo iza smrti ovoga kralja. Putio sam se muć-io i navijao si uz to ranoga pitanja, pak se za sada odlufio. da 9\Tšim drugu dobu aa snirc*u Sigraun- dovom, premda veif sada dvojim, hodu li to isto učiniti i u budui5em izdanju ovo knjige.

Težko je govoriti o stvarili, kojih u ovoj knjizi neima, ali i to je vriedno spomenuti. Samo je jedna, i to: najstarija geografijska slika. Liepobi bilo, daje harem kod svake dobe po jedna, a i krvavo potrebno je. oaobito u povje-sti hrvatskoj, potrebnije, nego li u kakovoj povjesti Italije ili Francezke, jer so tamo licp zpmlje nije toli znatno mienjalo, kako u nas, giije moramo uspomi*ne velikih i mnogobrojnih gradova tražiti mnogo puta u §umak i sikarjem zaraslih poljauah. Upravo zato je to najteže, a spomenici za taj posao potrebni mnogo 8U puta slabo izdani, a najviše neizdani. U tom predmetu jedva smo na početku, te ueima danas povjestnika hrvatskoga, koji bi se usudio rei5i: ja ću vam to za godinu ili dvie podati gotovo. Kada toga nije danas moguće nćiniti, onda dakako nije mo(*i niti geogratiike karte na- ■slikati s podpunora topografijom, što bi joS IjcpSe pristajalo ovakovu djelu. Hodu li ja sam ili s kim drugim u družtvn ino(*i kod drugoga većega izdanja ove knjige tu prazninu izpuniti. toga nesmijem u tvrđo obedati, premda vrude itelim i to dostignuti

Sigurnije mogu redi, dade red banova n bududem izdanju ove knjige hiti toC-niji i poilpuniji. Od Sestnae.stoga do devetnaestoga sto- Ijeda lahko je bilo skoro i dane opredieliti vlaiianju hanova, ali do šest- naesloga stoljeda ima neizrecivih neprilika. Kužali srao pronađi njeki taakon o jedinstvenoj vlasti banskoj do druge pole »četrnaestoga sto- ljeda, poslije nas je i to iznevjerilo. Zašto srao ipak metali uz kralje i bane, to de pitati valjda najprije na§i protivnici. Mi smo po mo- idnosti pratili i razvJLik hrvatskoga državnoga prava, pa sudimo. da je kontinuitet hrvatskoga prava najbolje predstavljen u banskoj vlasti, zato metasmo nt kralje i naše .podkralje' ili .proreges",

TX

kako ih stariji pisci domaiSi i tiidji rado nazivlju. Ved sami oni ope- tovani pokuai za ova tri posiediija vieka sastaviti .banolo^iju' hr- vatsku, pokazuju, da -sii i uaJi stari t*k s ustanovljenim radnm ha- nova smatrali podpuuu poviest hrvatsku.

Djelo je ovo veće izašlo, nego Ho sam sAm ti poćetku mislio.

fi će očekivati joS i , kazalo osoba i mjesta*. Priznajem, da bi io dobro bilo i djelu koristno, al to za ovaj put nije bilo mogiufe, iiu da pooježto oštetim i^itatelja i za tu potrebu, podao sam njeiito nb*ir- niji sadriaj. kakov se nalazi i kod vet^ib djola povje.stnii^kib ni'go Sto je moje- Knjiga je opet tako rhronolopjski urt'djena. da netfe biti ttfžko u njoj tražiti.

Za oblik i uku'^no uredjenje ovoga djela ima ave zaslii^f moj prijatelj i pobratim Ivan KosIriMMMo. koji me je i dragocje- nimi izpi» i^i tajnoga dvorskoga arkiva za konar (iodamnaesto^a sto- ljeća liepo pomogao. Presvietli gosp. Ivan Kukuljeri<! dao mi je njpke izpi.^e svoje za petnaesto sU>Ije<*p. Prijatelj gosp. Had^? LopaSič dao mi je sve, ,Ho ssam poželio, a on je imao iz het^koga i gradačkoga arkiva i iz njegove vlastite sbirke, koja je veoma obilna. Uado mi je podao, §to je imao prijatdj gosp. Ivan TkaUiif, oso- bito iz zagrebačkoga kaptolskoga arkiva. dok je tamo bio arkivar. Gosp. profesor Hugo Badali«^ povratio je iz latinskoga na hrvatski onu pjesmu pri kraju narodne diua^itije. Svim ardažrio zahvaljujem, a hvala i .Matici llnatskoj*, Sto nije Štedila ni troSka ni truda, da moju knjigu u llepom I upravo elegantnom obliku narodu podađe.

Opazio sam. da je ostalo njekib pogrešaka tiska, koje bi mogle čitatelje smuiMvati. Na str. 18. mjesto: Mursoniju tUrod) čitaj: Mmrsoniju; na atr. 206. mjesto: Hađrijan II., čitaj: Ivan VlII.; na str. 23(5. redak 7. mjesto silne, Čitaj sviine. Osobito upozo- rujem čitatelja, da si izpravi na str. 316. redak 13, rieČ: raz- vilo u: razbilo, jer se time znatno smisao pomutio. Na str. 324. redak 20. izpato je poslije .sebasta': .ili sebastokra tora", a u sliede(5em ricdku: mjesto dapaće: zato. Ima i vi^e pogre- šaka, koliko sam čltajuiii opažao, ali nede biti tako velike, da bi ih napose morao sbrajali. ć'itatelj može ih sam izpraviti.

A sada putuj knjigo kroz tolike go>line težka brigo moja i raz- gUsi po narodu, da sam nastojao pronaiM istinu, pa makar njemu i

gorka bila. Ako li sam ipak kadgod oinaDiljen Ijubavju moga naroda. istinu promašio, to iskreno žalim i popraviti <5u buduifi put, ako mi Bog dade zdravlja i snage, da izvedem kako svom dušom i srđcem želim. Ako U neđospijem, da sam moje pogreške npravim, budi bla- goslovljeno svakomu, koji ih bude «ki^o izpravljao. Samo molim, neka moji izpravit«1ji uvaže prvo: da u nijednoj naučnoj struci neima čovjeka, koji bi se svuda u cielom ogromnom predmetu svoje nauke jednakom snagom i vještinom kretao : drugo: da upravo zato nisu se mogli odvažiti mnogo stariji, od mene učeniji i ugledniji po- vjestnici hrvatski, da napišu ovakovu cjelovitu poviest, jer su se bo- jali, da na ovom dalekom i mnogo puta pretamnom putu nezablude. Zato su prolazila decenija, a narod kao da uzalud vapi: dajte nam sliku prošlosti naše! Ja se nisam trebao bojati niti za moj glas u učenom svietu, niti za slavu kakvu, jer neimam niti jednoga niti drugoga. Moje je djelo rodio ovaj vapaj narodni, a do kraja ga do- veđoh imajući pred očima onu liepu rieč: „Amor patriae dat animum!"

U Zagrebu na dan uskrsa 1S83.

Tuđe Smičik:lcLS.

SADRŽAJ.

I^r-^a, đ.o"bst. Knjiga prva.

Od na^atOTije dobe do seobe narcd&.

Simnn.

Predgovor. . V— X

0 razdiobi poTJesti hrvatske n četiri periode ili dobe. — Glavna ka- rakteristika svake dobe XXI — XXXII

Pogled na zemlju:

Najstarija imena ovih zemalja i njihov prostor. — 0 vertikalnom ustrojstva i nplivu njegova na razvitak povjesti. — Vode i rieke. — More. ~ Zaključak 3-10

Stara geografija Dalmacije: Razdioba provincije. — Znatniji gradovi i otoci, lake i zaljevi 10—16

Stara geografija Pannanije: Razdioba provincije. — Znatniji gradovi 16—19

lUgri: Narodopisna slika o porieklu, iivota i običajih ovoga naroda — MieSanje njegovo s đrugimi narodi 19—23

Bimijani omajt^ju IUyriju:

Ardiaejski kralji: Bardji. — Plenrat, — Agron — Teuta — Pinnes. — Đemetrij Hvarski. — Odnofiaji prema Hacedoniji. — Gcndj. — Ratovanje na Balmate — Ratovanje Caesarovo. — Octa- vljan Aagast konačno osvaja ill^rske zemlje. — Bane ill^rskc. — Obadva Batooa. — Ugaienje buna 23—42

RimAo vladanje i kultura:

Rimsko Tlađanje a provincijah a obće. — Limes imperii i odnofiaji na ajem. — Rimski upravitelji, — Sabor provincije. — Cinovniitvo

X!

n|ira\'nci i aodbi-im. — Fiiiarrijalne ublasti, — Poreai" i daće- — Vojsku, njezin sastav, iivot i odnviaji |)n.-ina carstru i prema bar- barom. — Tustanak fiT^iKiT«. — MiinU'ij'ijJi i knltnije i njihove nnu- tanijf uredbe. - Vki i canubae. — Postauali tesla, — Ceste u Dal- maciji i Pannouiji i vitine koninnikadje. — Tr^fovina. — Laksus. I.JL'tiiici i kupuli.Hu — Lutini^ki ji'zik - Vjera rimska u udtiu^ajili pri'uia b^^povom ramih miroila — Prvi sukobi s krSi-^aiifrtvoni — Na- predak kržćanotva. — Ulvrski uiu^itici. — Kriffjinetvo od vremena Kuiislaiitinuva 4"*! — 6S

Knjiga druga.

Saslja narolft.

Seoba tiarodđ:

nitnijani bratu- Pannuaiju i Puluiaciju ud barbara. - Karjii da li sii bili Hrvatiif — Provala Gotlia. — Prevlada Hunna — Vladanjf ix- loc^'Jiih (iotha. — Pryi«j!t gotbeke drtavc •- Vladanje izluinoga rim- Kkcjra cdr^tvu 4,1 ♦*..,..»**...*...*. 71

Stoba Hntita:

0 imenu -HrvaT., — iJdj.- ji? prvu d[inii'<vii)a Hrvala?— Štu y to. »Riđu Hrvatska- V — Gdje jt- ta pradavnu zt-Milja HrvalMkaV — Kada au iK Hrvati stali stelili? — Kakva je bila seobji Hrvata. - Mo- gni-'i ^avcz ti Ciothi — Avari; narudopisn« slika — <")iintwaji .^vara ]>rema Hrvatom i drugim Klav^nsktm narodaiu. - .\vari otivajaju Sirmiani. — Provak u Dahuacija i naM-t.lKi 2i'ni!jf po Hrvatih 89-

Kona^o Hostljenje Hrvata:

Vladanje Heraklijero — Pripovieat cara Konstiintina. — Pad 8a- louc. — Odno^aji Hrvata i njihovi liojcvi s Avari — Koje xd lemljf" HrTftti p<wjeliV 102-

JiojfiiHorje poganukih Hrvata:

0 vrelih aa mvthologiju slavensku. — Pradavna vjera u nebu i Kemiji. — tinimoTiiik. — Mnnja — Danim — Zora. — Snnoe i njoj!<>va slava. - Mora. — Mjf-scc — <>g»nj — Vile — Njihovi oblici u kršćanstvo. — tilnibenici bojfova. — Sudjonico iU rodje- nice. — Djedovi, — DnAa. — Raj. — Pugrebni običaji. — Izrodi dahova. — Pismo — Pjesmo i prićc. — Gatalice . .

Domaji i driaviii hvoi aiarih Hrvata:

8&

109-132

Zadruga t obitelji ti ohie. — StarjeSina. — Bratđtro Ri rod. — Župa.

— Bani - Plemena — Zakon. — Iibor bana. — Sud i sudstvo. - StAra hrvatska kiit^a. — Hrvati narod poljodjebki. ~ Oosto^ub^je.

— pobratimstvo i posealrim.it vo. — 0 ratoranjo 182-

xm

Knjiga treća.

Od pokrfltenjft Hrv&u do oenctka kraljavetva.

PdrOfKJe Hrvata i obtMti hrratticš: str.D«

Prit? Tiketi o pokrjit-^njii. — Ivan KaT^njanin. — RaiiSirenj« krivan- tisn |ni srih kntji'Tib Hrratjike. — Prrc oblafitj hrvaUko i lanitttri rdrtav.. 149-162

Ratovaiij« Karta Votikoga na ararake i alavcnske umije. — Rat i

mii j^od. 8lil ijmed lapaJnogii i JztoAnoga car4v8. ~ PoB^edke... 162—170

Vttanak na I^ranke: Toibtr hrvatski'. — Bani Lja>li>vit i Borna — Kat Ljudevitov ođ god. HI9. du 8Ž3. — KaT«z Hrvata « Bugari. — Oulobodjenjr. . 171—178

Mojateo! od god. 830-850.:

Banovatue Ratiroira i Vlađislava. — Ban Hojala?. — Odno- ;i^i Hrvata pr^nia Hlt^t^anom. — MojVIav pn>ina Arapom ili Sara-

lom, — Mcjslar u rata »a Sarut-tni. — Poluiaj HrvaUki?. 178— I8Ž

Tr7«iinr od god. 860-964.:

Katanji cMlnnSaji »soliito prtina crkvi, ~ OdniiJaji prema Saracenom i pretna Bofraroni. — VvUki raikol izmed iztodnt* i zapadne crkve i [posljedice mo za hrvataki i srbaki narod. - Trpimir prema crkvi.. 182— 139

iHiogn^ od god. S64 — 876 :

Njfgori odnoSaji prema Veneciji. — Stapa d sluga s kr^<5anakimi

rtaatmi proU Saracenom i vuji^o u Italiji. — Nevjera cara Bazilija

i njegov rat na zemlje hrvatske. — Gnsarvtvo. — Odnoiaji prema

VVnecijl i Ilvianta. . 18S— 191

Hedealnv od god, 677—879 :

Novi odnoSaji pri'tiia lzti>{noma caratrn. - (»radnri Palmarije po- korni bana lirvatskoina. — Rat Mlctćana na Ncretvane. - Sede- alav anuLknat ,.., 191—103

Branimir od ;io>l 879-802. -.

Banovi saveznici. — Hrvati se poklonifio opet papi riniakomn. — Urvmtt prema Cirilu i Metodiju — Primaju njilio%'e aženike pro- gnane iz Moravske 198—196

3intimirod0od.S9i,dopoMij«god.9OO*) 196-197

Ptttdftafca UrealAa 197— 19S

OM i Ualiodijt

Njiliov iivot i djelovanje. — J«sik I piamo uređeno od njih u slotbu

buija - Kivjtga lirvataka. 198—212

■ (Hmh» M lm* UuU I u air. 118,

Knjiga četvrta

Hrrstl p3l kraljevi avaje krvi sko ^sS. 93C— 1102.

TomtJtlac poslije gad 900—930 f?j: sirtni

Si)t>]nen njegovih (ir«d§jistnikil. — Osobnost kraljeva. — OIn'i po- lupaj nu bnlkaiiijkoni pulDutuku i a Pudunavju. — Katovi s Mađari. — Njegcta nio<^. — ProjflaAt'nje la Itratjs — Kninisatijo, — Spljetski prri crkveni snbor — Rat « BogarskuMi — Mir — Drugi »pljcUki crkveni sabor 215—226

Kriesitnir I. oio ;tod. H30—U46.:

Provala Ma^guro. — 8ukoli sa. ittoćniui carstrom i m Srbi. — SCuć Kripaimirora 226—227

Miroslav od gvđ. 94,^—949.: Borba sa Pribinom

227

J'ribma od flad !>S0 -?.:

Sukuli sa Srbi- — Neretvani. Zahnniljani i Bakljani iid|iai]aja (h1 Hrvateke. — Baunio kmlji-vatva. — Navale Ma^jara. 2*27 - 230

/JriiVfir orf gni{ U70 - tOOf\:

Obnovitelj kratjevalTa. - Bojevi s Mlet^ani radi i'alinacije — Ne- sloga ixmcil Drlinlava i brata njegova Svetoalsva. — OdiioAaji s Bu- ganlcom 230—237

Seetoslar od god. 1000 -lOfUt 237

JCrie*imir II (i G*^da*) od god. lOttO - /»W. :

(iraduvi Palmncij« opii^t kl* ])riklanjaju kralja hrratskotnii. — Rat. i mir n iiiotn'un i-aratvom t s Veiifcijuin. — Ban StTnw. — R«d- bJn!*tvo itiDfd knilja Krit^mini i Stjepana kralja agar«ka>fn. — Kat na N'iemctf 337— 2?2"

Stjepan I od god WS5 — W.W .

Adalbcro. vojvo<la Kuruiki. — Rai «a Venecijom. — Crkveni sabur

Q Spljetii. <t(lno.iaji u graduvih lialmacijc 242 — 24-1

Peiar /. KrieKimir ml god. 105Š~lf^3.:

Odobnost krnljtiva — Crkveni itabor.Kabr4i>juji! llrvAtoin sliijibu buijii u iiarudnora jeziku. — Latiniiki »veoeiiioi n» Mu im I.ovru spljt^tskl i Ivan tnjgirski. — Odnoi^oji prema susj^^doni. -*- Obnovitelj kraljevstva. 244— ?J

Saci^ od god. t07S—l07a.. 2.il

Dmitnr Xi-OMimir ud god, 1076~t0S9, :

Ubur. krtinitianjf; i priRe^a papi (trt;uni VII. ~ Nezadovoljstvo a. kraljfvstvo — Provala u Koruilka — Mir n kraljevstvu — Konac njc^uva vladanja. -JSl — 2r«S

XV

Stjepan ti. od !Jo<t lasft -J0!t2 ^^^^^^^■~ . Sfiti— 251'

Jieirhti(fe ( interrftjHumj :

pTuTulii VluilUUrii kialja uearskofjii. ~ Alino. — Ođnotak ut^fr* bočkr bUkuiiijr. — r><tlniutm»ki ffnitluri odtiuilaju <«l HrvttUke. -- OdnoKuji u irTAdcrih l)Kliniii-ij<! 258—26^

/War II. iimiie ;fOil tiOH : ProTala kralj« oguri^ko^ Kulumanu. — Ugovor ixmp(ijit llrvatA i knitj« Kolotiiana k»<I.. I l<i*2. — Sii>rt Pirtri Svućiou Kninmnjc Coluniana za kralja hrniUkoff&. — NarcMlna p}p«nm o tom tniiiie- nituni doifudJBJa. — /airlavalc 2(i2- 266

Hrrnlttn jtod kraljtri scoje jtrri: Ime kraljeirstra. — Granice. — Nnrwrl. — Kralj hrvatski. — Krnna kmlji'Tska. — Krslj"?»a pricslolnica. ipalaia). — Kraljevski dvor i dvuFAniri. — Sabori — I'raro i lakt^n — .StaliAi. - l_!|iraTa i Jh- puiijc. — Onulovi i i^iburi unutanui lidnođaji. — Cfkva hrTut^lta i Utinskx — Samustani, njihur razrilak i nniitamjt urcdjenjc, kao pnj8TJpt(ii »avorti. — L'iiijt'tiH'st. - Trgovina i ulirt. — Puljodj bistro. 26(i— 21lf*

Cr^grsi đ.o"ba-

Knjiga peta.

Kralj«Yl 1= kace arpalsice cl goA. 1102-1301.

Kotoman ml gtil, 1103—1114.:

Kninitba i pri^etru nn prava kra^eretva. — Polai a Dalmaciju.

- Sjiljtft M kralju {»»karavii. — Prise^A gradovum i potvrda starih lirsvA njibitvih. - Olmvdiirij<* i^udra. — 7Aiidar. itub i dru^n otoci i KtiidoTi *e (imlaja. — Kratj s« vra^a a Uf^ariiku. — Nemiri Almuvi. 301— 3(^

Stjrpan III. (U.) od f/oil. 1114-1131.:

UUdi><tt krdlj(;va i pjc-jju i »krtinid. — Katoranji* h Venedjuiu i ga- blUk |);tlmacoe- — Nori odnot^aji prema Jstoćnumu carstva. — Po- vratak Dalmuciji' 31)8—311

IMn niiejn I. {II.} od god. 1131— 1141. t

Borha « n<ini<<!m 811-318

Otjm oti tjofl tl4l-3t6f.:

BifU ili Hjt^liiJ, ban tirvat^ki, vladft s kraljfrm i kralj r>r struni. — Kninri i BoriO — Poćutik vi'likog rata s bnutntifiskirn i-»r'.>iu Manuc- lom god. li-ID. — Nastavak rata — Bitka iiu riiict Tari god. II5U.

— Nutarok rata i sav« kraljev« brai^e s iKtoC-nim carstvom. — Crkveni «lii«>ijyi n Hrvatskoj 313—919

XVI

4

Sinrlltt

Supr«mxell« b^taallnshaga cjfStvA nad Ugarskom I Hrvatskom:

Si^tfom IV. (UlJ 0,1 god. 1191 -IIG'^ SlO

VUuUsUoi I (II J wi ijod. 11€S~1]6S 31»

Stjepan V aVjgod 1103. 318-320

Stjepan IV. (lit.) od tfod. 1103-1173. i.ipet na vll<!ll;

Kurtavak rata k carcni b}-iintinsktm Manut-'luni., - MiiDael osroji g(it\. llfli HrT*t«kii. — ItatoTi en bvemitinskim carem Mannelom W (fod. UBB-U«« 320-324

Beia II. (ITIj od ffr^d. 1173—1196 : Pud okriljem cnm Manucln do gwl. IIHO. — HrvaUka ciela du mora m\ iitiirtt cara Mnnm^la dolaici ojK-t \>i*A kraljevu rlast. — OdnoSajt t) Hrvatskoj. — >tirku mladi kralj okrunuMi i ban hrvatski. — Od- nosi njegovi pKmA Veneciji 324 - 327

Mirilo od ffod, 1196—1304 : Njegovi boji'vi s mkdjiin bratom Andrijcin. banom hrratiiktni. — Kri- iari iMToji' ZA SllPt^no Zadar, — Mir medju bra^^oni 327 33^

Vladidav II (III) od god. 1204—1305

Sd2

Atidrija I. fllj od god. 1305—1333.:

Upliv iene mn 0«rtnide. — Bertbold. ban hrraUki. brat kniJji^n sTt^mofitii gospcM]ar d Ugar;ikoj — Pru[NiMT ohijti. Andrijin ^tolazctk u kriiarsku vojna. — VLidanjp Bide. mladuKa kralja u HrvaUkoj. — /.bittna I'uIa ;;<i<i. V22?. - Kuloman kralj galifki buđiit- ban hrratakt, ratMJc u Bi»ani i iMivaja ju 33i— 341

JJrf« /// (IV.) od god. 1335-1270 :

Kovi red u kraljevstru. — Bunovunje Kt^lomunovo i HvrSvtak ruU bosuiiskoM. — Monifoleka provala i obrana Hrvatsko i L'fi:ar«kt' po- razitiii rijihuvini a hrvatslcuiii ]iriiiiurjii ^>d. 1^4^. — Stanje zemlje poslije ove provale. — Sldlodni kraljt'vski jrrailovi — OdnoJaji pri- morskih gradova prema Venecji. — Osvojenje Htajerske. — Ban Stjepan i^nbii^ vlnda u ime mlndoga kralja •^tjf-pnna. — Bela mladji, ban hrvatski , 841— SSO

SijeptiH VI. (V.) ođ gođ. 1370-1372 ■

Kut (■ Otokarum ČVskini — OlnoSaji u Hrvatskoj prema Stjepanu Aodruinn. 350- 3G1

Vladiilav Kumanac IIL (IVJ od god. t^S-1290 ■ U Hrvatskoj vlada najprije njegov mladji brat Andrija, a po«iy« Andrije I. (U.) nniik Andrija MK-l^uiiin. — Kraljev razuzdani iivot.

Ođiiošaji prema Rudullo habsburtk^nnn 3iU— 3fi6

XVII

BlraHJi

trija iPetCamn Oil ffo<l, J390—130J.:

^ftailititi pretendenti » priostotjv ni^oroko i limUko. — Hrrati. a Ma im Šobii-i i Itabutiicfi. nutuje dDVCrti Aainiinoe u prieatoljti — — Dor«dc napukvn i okrune Karln Rvberta. SOfJ — 9'i

Knjiga šesta.

. Kju^evl iz knii ■nluviaBlc« oa s^i. 1300-1332. "•»i) ltM^'<tđ god. 13iMi-134£.: XJ Ofinkoj mu prvtukraU VacUv ili HailisltiT ~ Hairairiec proi] f^«iil"ttn- — Ii!ii ViicIftTa jirotnkralj Ot« — Primanje Karla Kffborta i «xl l'jcankir. — I'uvau ^abio usvaja 7tadar. — Smrt Pavlova i pad 2:a4ra opet pod MI«ti*jui« ~ Mladon ban i nj>>t;oTi odnoSaji prema "Vnipciji i ffraUuvoin Palmacije. — Pad Mladt^na bana — Banuvanje Nlkca Prodanica. — Karlovu iiasl^jjatije. da dosUpie kranti napnljiikD i poljsko 370-397

<fMdei:U I, iui god i34$—1383.!

<>iobnort fcralJBva. — NastjiTak vladanja Mikca Prmlanidu — Rato- Taiijt* kraljevo na Ni'lcpit'u i dru^c vi.-ltii<j£c hrvatske. — Ratvvanjv n Mlctčatii oko Zadra. — Sadbina roda bubica. — Kraljev polatak Q Napulj. — Ljndrrit I. prt^ma DaAanu .trbHkomii. — I>rniro ob«je- danjc i oarojenjc Zadra. - Mir i dobitak I)iiIniacijo god. 1353. — Dabrovtiik n svojih (nlnu-^njih od XII- do XIV ricka. — Novi od- nošaji tm hrvatskih obalab judratukoK'a nidra. — Ljudevit I. proma t^rbiji i Bv^ni. - Pu^tiinak tursko uilt', njihov pr<?laz a Baropa i jKrgibc^i »a kri-^anaki sviet. — Banovanje Karla Draikoga. — I,ju- dovit prima krnnu poljsku god. UHO. — Prieteic pogibelji od Tu- raka. — Sipati Trrdko ailaljv ttasluv i kruni s-; za kralja bosan- fkoga gud. 137)'>. — Kat na Ulet^ne o aaTeza a Genovora. — Ta- rinski mir - Svršetak S98— 48U

I

Knjiga sedma.

VladAnJd kralja Sijmunđa C4 jol. 1382-1437,

ICraljuvi Marija od ^d 138S~18S6*:

Kmni se za kralja — Njeiini doglavnici - PoJ«Uk n«tađoToll}itva.

— Nezadovoljnici pofciiulju so kupiti oko kralja bosanskoga Stjepana Tvrdka. — Kraljica dolari a Hrvatsku. — Marijina »t'st.ra .Tadviga doiti2<^ krunu poljska. — Hrvati poiivlju na pricstu^> Karla Dračkoga god. i:W6 480-438

JCarIn Dra&i od gott. ims—ism :

Polazak u Hrvatska i Ugarsku. — Krnnitba, — Uraoratvo Karla DnAoga. 438-441

* Or m M Upravi]* poitrMli* iMa na atr. iM.

XVUI

DUma«

L

Marija I Suftnund wl goil. J387 — J3SS :

ZniHnk reVike btiii'* i |>r>-vriita — Pulatak kraljica Eliiibete i Marije n Knrataka, g^j« paJaja a ruke (irevratiiika — Siffn)iin<l >skrbnik* kraljcvstra agarskoga. - Smrt Kliubft«. — Marij« oalobudjtrna. — Stjepan Trnlko osraja gradove farvaUkc i do|>irr do mo:a — Bitka na KtiHvni iTiid. fSStO - Smrt Stj'-pan« Tvrdka. — Hrvnti pristaja ox Vladulava Nii]ialjskufra. — Si^miind rojoje u HrvaLtkuj i | rikluni •ebi kralja bt^Hannkoga Htjepana Dabi^D. — Si^ttind na>>taTlja tujnu na prcTratuike i padaja brai'u HorvaU. — Smrt kn^jkv Uar^je ^d. 1:K>J1 441-4A6

Sigmand otl ijod. 1365—1437.:

N'Aprediik Turaka i relika ditka nikopoljska. — Krravi sabor krit^ ra^ki i na^itavak hrvAtđkttgii prrvrnta — Ijahkuiimni Si^iiiinii u I'gar* ■koj sbaJen i zntvyp;n. — HiTToja vlada n Hrvatskoj n inu- kralja Vlađfitlava Napnljsko^fA. ~ Dolutak Vladiitlavur d Hrratskii i kru- Ditba njegova god 1403 — Sigiiiiind opet poknfta osvojiti HrvaUkn i pokoriti Đosiin. - Vladislar prudu Vtniociji svoj«> pravu na DaUnii- ciji (r«d. \-W*. — n^rvDJa »e pokloni bi|,nnundu. — Napredak Ve- nti-iji' u Dnlfimciji. - Rat Sigtnutidov n ropnbliktjni. ~ Xapl«rti iiTii*!^ kriiljrt i Hfrrvoj*'. - Kat na H^rvoja. — SvrSotak njogov god. H15. — KMtnifki sabov, — Ptifetak turskih provalu. — Mli/t- fani OKvajaju pnraor.'ikf gradurc god. 1420. — Sipmond pofimlje baftitfikc ratoTiP. — V Hrvatskoj vlada H^rinan L'flljski, ta^ kraljev, i Nikola l-Vankopan — Odnoiaji CVljskih — Signiund prodaje I>al- maciju god. 14:^t. — Baii«bki oabur i Ivan StojkottO. — Sigiannd ur«dji^e ubrano svib avojih zemalja 456—499

Hrvatska prije turd;ih propida: i!eni|[ja i narud. — Kralj i krunisanje za kruljit hrvatskoga. — Kra- ljev dvor. - Bani ili mladi kralji — 0 vlasti banskoj. - Sido ili stolica banaka. — Sabori hrvatski. — SudWnc banitkc vlasti. — Sudovi. — Bani kao vi'jakovodje — Bani kovali no%-ce. — Banovi i kriiljcv«tva pitbudi. — Žopanije. — Gradovi priiiiorHki i njihove uredbi*. - Gradovi neponionki. — Pravo j zakon. — Stališi t njiliovi podanici. — Crkva. — Samostani i redovi. — Bogoiiiili. - Knjitov- noftt duhovna i Hvjetdka — Umjctmst i umjetni ubrt. — Obrt - Promet i trgovina — Dubrovnik vaJno mjesto Mvjftiko trgovine. 499—558

rrreća, dolDSu. Knjiga osma.

KraU«vl Iz rasnih ku^a Oil gođ. U37-1526.

Albert Austr^dH od god. U3ii~H39.

Krifanski narodi prema turskoj sili. — Osobnost kraljova - Fu'l

XIX

Rlnn«

9g Smeđ^reTA. — Spromanje kraljevo nft rolikj Ih>j. — Bano- vu^« Hatka TaJorca. — Smrt kraljevi 561— Sd6^

JgUMfrefa i Viadulac Pii^iki od god. 1439—1442.:

Stranke i «tr»m'arenje. — Većina pristaje uz Vladislara poljskoga — Dovode KS u Uganika. — RcKli ae \1ađislav l'osthamns. — I'ran Taliivac brani Dio^Tad od Turaka. — Buj&ri imied utranko Eliza* betisic i VladJtlnvove. -~ Izmirenje i snirt EUznbt-t« &6G— 57^

yiadi*Uw ToljAi od ffod. 1443-1444.:

opremanje kraljevu n veliki rat na Tnike. — SjaJĐa i pobjedoDosnA Tujna na balkanskom ^'orju. — Mir Si'g^dinski. — Nova Tojna na Turke i bitka kud Vatne god. 1444. — Smrt kraljeva i posljedica Ijoia 576— 5Sa

Vladuiav PtuAupnu od gotl U44~US7.:

JJjcgoTo prsTo nii prii'Htolje. — Slrankv. — KnfKoti Celjski i nji- hoTa mo^. — Vgti izabira Janku Haiijuda za ^ubcmutoru i tnnogl gm Hrvati priznavaju. — ftat iznied Teljt^kih i Hunjaila. ~ Fridrlk car njemački Aiii a svojili ruku Vladistura Postbuma. — Hunjad sprenia i povedf rat na Turke. — Bitka na Kosovu jfod. 1+48 — Rat izmed Htinjada i IVtra Taluvca — Velika buna n austrijskih icmljiih — l'trik CVIjski bun brvatski dubijt? u svoji.' ruke kralja Vladislara Posthuma. — Osubiiost Ilirika Celjuko^fa. — Pad ('ari- ^^—^ građa god, 145:1. — Janko llanjad i Ivan KapUtran vude rat oa ^^M Torlie. — Smrt obadrojtc«. — Ubojstvo Ulrika C<>ljakoga i numlo ^^H oToga roda. — Smrt VladUlara PoAthuma

:

586-6«

Jkratija KorviM od god. 1457— i490.:

Nj^^T isbor — Nemiri i nezadoToljstvo i (tnpamiHro a carem Fri- đrifconi. — Pad Srbiji* pod tunki jaram god. 1459. — Oduoiaji BofiĐi- i Hnratak«.- prema Tunkuj. ~ Stjepan Tomaicvic! u velikoj pogibelji trati primirje. — Propast bosanskoga kraljevstva god. M63.

— Matija osvaja Bosnii. — Turci opet osvoje Boana osim njekoUko gradova. — CMnodiui Huma. — Posljedice pada BoHue. — Turski način ratovanja. — Hrviitskv obrane. — Unutarnji odnoSaji hrvataki.

— Matija vojuje ti Coskoj. — Provale turska i pogibelj propasti Zagreba. — Urcdjeaje brvatake obrane NczadorolJBtvo s vladom Matije Korvina. — Matija ratuje na irjeveru, a Hrvati ai trale «a- veznika pak i drugoga kralja. — Nove provale turske. — Matija osv^ dabac. — rrimin'iiji- Hrvata. ~ Rat kraljev na Frankopaiia.

— Novo provale. - Mir - Mnlija ratuje na Austrija. — SvrSetak. 615 — 6t

riaditlav ĆeOci od god. 1490— i516.: Stranke Ivana Korvina. Beatrice i krulja f^^akoga. — Obladaju Vla- dialava novci. — U Hrvabikoj vtada mladi Ivan Korvin. — Rat e KaluimUijanom i ugovor a kai!om habsborikom. — Hrvati ga na-

XX

pose prilivaćajn. — Poraz Hrvata na uđbinjskom polju god. 1493.

— Hrvati traže saveznika i pomoći n Njemafikoj. — Kraljevo voje- vanje na Lovru Iločkoga. — Banovanje Ivana Korvina. - Bano- vanje Andrije Buta. — Tajni ugovor izmeti Uaksimilijana i Vladislava.

— Cambrajska liga i sukobi na obalab hrvatskih. — Nove provale Turaka. ■ Hrvati na lateranskom saboru. — Ban Berislaviii razbije Turke kod Dubice. — Pobuda na obranu Hrvatske i buna u Ugar- skoj. — Ugovor izmed Vladislava i kuće habsburžke u Beču god- 1515

— Zaglavak 668- 696

IJudevit II. od god. 1516—1536.:

Njegovi vladari. — Petar BerislaviĆ traži pomoći a pape i kod vla- dara zapadne Europe. — Banova obrana gradova. — Primirje s Turci.

— Ban traži nove pomoći. — Smrt bana Berislavića god. 1520. — Sultan Sulejman nastupa vladu. — Velike nevolje Hrvata. — Obrana Jajca. — Pad Sabca i Biograda. — Novi ođnoSaji Hrvata prema kući hababuržkoj. — Domaće smutnje. — Obrana Klisa po Petra Kruiiću. — Krsto Frankopan unosi hranu n grad Jajce. — Zlovolja njegova na kralja i njegov dvor. — Jadno stanje Ugarske i kukavfitina kraljeva.

— Pripreme k boju. — Mohaćka bitka god 1526 696—724

Mli PMJESII iMISKE.

C^iastupno pređacatye, izrečeno na hrvatsiom sveučiliitu u Zagrebu dana 1. maja god. 1883.)

oVii:%ao aaii) poviM lirvaUku raztliellti Da četiri dobe ili periode, sada i*ii to nastojiiti opravdati. P r v a doba ide od onda, kada prvi traci .svjetla povjt'stnoga nbasja- Viijii Hrvate, pak do kraja vladanja kraljeva krvi hrvatske u dodiru i sukobih s grčkim i latinskim svietom. Prvi traci svjetla povjestnifkoga u povjeati svakoga naroda siikobljiiju ae ustmenimi prcdajami o životu, vjeri i običajih narodnih. Od iivieka ljubili su povjestnici a i narodi pogledati na nje kao na samotvor narodnog geniju. Povjestnii-i iz njih rrpiV zakone o sna^ i znai^ijii naroda, a oarodi »astajn<^ se u najdaviiijih predajah otara svojih s naj^iAt'om svojom poezijom rado gataju na njiiiovom osnovu o svojoj budnt^- Đosti. Hrvati su po tih najdavnijih običajnih zakonih. po vjeri i životu, o^anak onoga v^^ilikoga slavenskoga stabla, koje se je korenjem i granjem uvojim uvriežilo i razkrililo nad oielora iatočnom Europom. Mi dcmo u bii5u i životu slavenskoga plemena tražiti zakone o bidu i naravi naroda hrvatskoga. Nai'i i'onio narod bez hramova, komu su oltari uz vrela i gajeve, komu se sila njegovoga najvei5ega boga gro- movnika odsieva u tracih sunčanih, u jasnoj zori, u zviezdi danici i u bliedom mjesecu, a izmedju neba i zemljo vrve i gone »e svjetli i tamni dusi. Narod taj sapeo se u zakone vladanja samo sa .svojom krvlju', — ,i življahu koždo s »voim rodom i na svoih mjesteh, vla- djeju^c koždo s rodom svoim", — al opet nije onako golubiiije ćuA\, kako se kadgod pripovicdato, ve<5 snažan i blesan u ratnoj igri Sapet ipak rodnun, a poslije plemenskim osjeeanjem nije se mogao po4li(5i dotle, da 3iri svoju vlast nad inoplemenici. a kamo li nad inorodnici. Starija je opet pnviest zemalja hrvatskih od po vješti naroda hnatskoga, i iz uje (5emo izvaditi zakone povjesti. Uz zemlju naSu puklo je more. ali ono ipak nije srdce svega života povjestničkoga hrvat- skoga, jerbii premalo naših voda zoblje. Digle se diljem zemlje od sjevera na jug gore i poslaše vode u dva susjedna mora. Gore nisu nedohođne, ali sii težko prohodne, pak su po visoćinah svojih i po ograocih svojih dale biljega njekim plemenskim razlikam ved prije

povjesti hrvatske, a poslije nisu pomagale jedinstvu narodnom Ista 8veniirna rimska država, koja je stvorila jetlnu Italiju, Galliju i Hi- epaniju, stvrtrila je po toku gora i rieka jeduii oblast s područjem ja- dranskoga mora — Dalmaciju, a drugu s područjem crnoga mora. — Pan no Iliju.

Ved prije nego Sto su Hrvati ove zemlje svojom domovinom na- %lvali. sukobilo se u njih dva kulturna svieta: gr(!-ki i rimski, (irci Uvataju(5i pod vlast svojih kolonija sve zaljeve, luke i drago sredo- zemnoga mora. krenuše iz jonskoga u jadransko moru. slavna im je spomen na primjer u Issi i Hvaru, radi bi i dalje na sjever uz obale roorake. Moradože se snkoliiti sii sferom italske kulturi'. Kada se samo pogleda na puatp i odsjećfiu! obale italske u jadranskom moru, a opet ovamo na iztoćooj obali na stotine otoka, luka i pristaništa; kada se uzme onaj prirodni i povje.stni zakon, da pomorci teze na protivnu obalu, kao žto Grci u Malu Aziju, Kurtažani u Siciliju, sje- verna Kmricezka prema Engleskoj, onda se lasno razumjeva: zašto je Italija dva puta tako grozničavo posizala za iztočnimi obalami« prvi put kada je srietom zagospodovala, a drugi put kada je k sebi bogatstvo iz svega svieta snosila, prvi put Kim, drugi put Venecija. Zato s rimskom silom odmah oživljuju uz obale mora, pod bbgim podn*'bjem kao žto je italskn ili grfko, cvjetne i obilne kolonije. Zato Kiniljani ove zemlje smatrahu i upravljaliu kao Uielove Italije, a rimska kulturna sfera potisnu gr^ku kulturnu sferu na jugo-iztok.

Tamo od jonskoga mora prema ogrankom Šare planine i dalje na iztok uze grčki kolonijalni i kulturni sviet svoje gospodstvo žiriti. Tamo je bila lllyris firae<:a, a ovdj« Tllvris Romana. Čim (Irci poseg- nule ovamo u jadransko more, odmah ili suzbi rimski upliv. Neka nam bude ovdje dozvoljeno nagoviestiti. da je u ovomu suzhoju dviju sebi protivnih kulturnib sfera pao žrtvom naS narod, da je jedan te isti narod u đvie ove velike struje salio svoju poviest, da je iztoćna strana naroda pod imenom srbi^kim razvila svoj osebni državni i kul- turni život, a zapadna pod imenom hrvatskim, ila je jednomu puštao Carigrad metropolom, a drugomu vjerni Kim. Neima sUi^na primjera u povjesti europejskih naroda. Što je kultura započela, država raz- širila. a vjera najjače utvrdila diobu tako jako, kao da gledamo tok zviezd«, koje kroz vjekove teku, a da se nesukobljuju. to ipak aije prodrlo na ono najniže dno narodnoga- života, na ono neizcrpivo vrelo narodnoga osjetJauja. Nam re biti zajednit^ka pjesma, zajednička priča i zajedničko narodno vjerovanje, one zlatne rude, iz kojih (<cnio moči

iviti sliku pradavnoga života imrođnogn. Ml t^cnio u razviju jozika

I %BJig^ 8 nadom tražiti i s iitjeliom naći one niti, koje i'« nam po- kazati daleko i prostrano gospodstvo jednoga jezika. V polilii^noj po- vjesti imamo ipak pred Aobom SHmo poviest brvaL:)ku.

Veif iipomeoiismo, da su Hrvati u /.emljalt, koje su sasvim u krilu kulture latinske. Stara Dalmacija i Pannonia Savia posute latin- skim! kolonijalni, kamo milom 1 silom posiedahu Hrvali, oy,ranjaIe su od jednoga kraja do drugoga jezikom latint^kim. Kazuju lo bez- brojni spomenici, u kojili se vidi, da su i barbarska imena ii latin- skom jeiiku pomieiana s nmskimi. I barbarska lUvTska plemena kul- hira rimska poklopi ii ono dolm, kada je po riei-'ih Himljaiiii i barliar stojec na straži prid zapoviedju rimskom stajao i latinski svoju lo/.iiiku odgovarao. Mnogi bieli gradovi s kulami, gdjekoji sa carskimi dvorovi, s koTaooicaroi novca, kupeljmi i mnogimi udobnostmi života, a okni- ženi dalekimi i liepo ohradjeuimi poljanami, mnmili su barbare, koji sn Htajali na »limes iraperii*, — granic-ab irai-stva, da je pre.skoOe. Frohujise iz Poduuavja prema jadranskomu moru iJotlii, Hunni, Avari i niuogi drugi narodi. Istina gradovi se razsipaSe, a stanovnici latinski

II UfVolj:ili gledaju sa ^vili struna (-arstva, da dostignu Itulijii, i oni \i}j\ sa sami bježali, slikaju o tom crnu sliku. Opet nije zemlja lako puiita. kakvu kažp njibova slika. Jni^te ima gradova na Savi. Dravi i na jadrauskom moru. Josto štuje i pri dolav.ku Hrvata mnogr veliran- slvpue rimske gradnje, joHe su tiidu tornjevi, u knje sjedaju Hrvati, a oko ujib obkopi. joSte jake kamene državne ceste i grobovi, joSte svuda nadpisi u njekadanjoj slavi. Dilo je gradova, koji su kao oilsjev Kima imali svoje kupitole, bramove i kazališta, svoje kupelji i Ijnt- nikf, svoje tvornirj' i vodovode.

Medju osbinei staroga avieta bio je svakako naj/natniji crkva i vjera Isusova. Ona je bila snažno opasala sve gradove, onu je ovuda »lavila slavje sa svojiroi mučenici. Ako je igdje istinita ona stara: .sangvis martvrum semen Cbristianorum*. ona se ovdje poka?^ u svoj svojoj snagi. Mui^eniii Siseije. Salone, Sirmija i drugih gradova, pripnviesti 0 njibovoni mukotrpnom životu i o smrti podnesenoj nad- »Vivjt^nim junaitvoro, a napokon objave božanske na utjehu preosta- lomu svietu. sve to nije umrlo. vei5 je oživljavalo sve preostalo sta- □ovuiCtvo starorimsko. Ćim su ae Hrvati dotaknuli ovoga pui^ansCva, Hm su sjeli u gradove pune o\*ih obČaravaju<5ib pripoviesti, Čira su sjeli u gradove rimske, ve<? je padala njihova stara vjera. Vjerujemo .i to. da su mnogi Hrvali već prije bili kao vojnici podanici rimski.

XXVI

a mnogi da su bili rimski koloni. Nisii Hrvati imali niti posebne 8ve<5enićke kast-e poput Židova. Egipćana, Galla i Inda, koji bi žilavo branili pored vjere i svoj životni obstanak. Veli se 7;i puk židovski, da je pomno prisluškivao riećini Gospoda, ali Hvei'enslvo ga Je prihilo na križ. ć'im Hn'ati neimaju posebne sve^'enii^ke kaste, laglje primaju krSi5aiistvo. (""im su opet poglavice plemena bani i župani htjeli da vladaju po naidnu rimskom, skloiiiSe 8e krtif^anstvu, a gospodari po- jedinih rodova mogli su i nadalje poStivati pod svojim krovom svoje domac?e bogove.

Hrvati u krilu crkve latinske i na pragu latinskoga svieta bili su tako namježt.pni. da fim je koji malo vi^ti j^'lavu digao, vet? je disao zrak latinski, jer predaje i pojmovi o državnoj vlasti nisu ovdje izumrle, a bio im je obseg drugaćiji nego u starih Slavena. Tko je htio ovuda, osobito uz obale mora gospodovati. morao im se je po- kloniti, zato kod Hrvala tako brzo zametci države, zato se kupi naj- prije oblast hrvabfka oko Salone i Siska, zato njihovi župani, voj- vode i bani, t^im skuj)tše vlast oieloga plemena u svojih ruku, vetf izdaju zapovjedi i na latinskom jeziku, a lako je bilo i Germanom, gdjegod su sjeli na staro-rinisko zemljište. Tako je bilo na primjer i Frankom u staroj Galliji. Plemena hrvatska skupljaju se oko svojih bjuova i ^ine iza krvavih liojeva s Franci samostalne Uanovin*i. Rani hrvatski zavladaju do zidina preostalih starih gradova na moru. Otimlju se za gospodstvo na moru, premda je bastinik staroga rim- skoga cartva carstvo bvzautiusko otelo sjajaimi pobjedami to more od Karla Velikoga. Njim se gradovi pomorski sada jedini joS pod imenom Dalmacije moraju pokoriti, u gradove na moru ulaze ve<i kao znameniti gradjani i Hrvati. Ali jerbn se u gradovih žuvala kao amanet stara rimska mmiii-'ipijalna sloboda, i Hrvat dolazeći u rodu gradjana kaže o sebi, da je Latin, jcrbo uživa prava latinska.

Uazcvala se u divan cviet slavenska služba božja koncem devfi- toga vieka i ohsegimla svu staru Paimoaiju i zemlje do lialkana i jadranskoga mora. Novi sjaj prirai krši'anska vjera u Hrvata. Prifa i preilaja dovede Konstanlina ili Oirila glavom u Hrvatsku i daje mu zadac'u, da krsti kralja i narod, mir i blagoslov prosiplje se nad zem- ljom. Predaja hrvatska dapače još je jače htjela posvetiti ovaj velebni đogodjaj, jer je dala i ostavila vjerovanje, da je jedan od najzname- nitijih starih crkvenih otaca sv. .lerolim službu božju Hrvatom ostavio. Tz predaje hrvatske zuji nam, kao da su i susjedne slavenske zemlje domovina Hrvata. Občaravalo je otce naSe, Sto su zajedno sa svojimi

xxvn

LBajhližimi suplemenici slavili Bofja na svom jeziliu, Velelifprt iianifltm osjećanje, valjda najljepše Što ga Koamo u proalih vjekovili, izpuui senilja i narod hn'atski.

Iza takova bujna napona života nije neočekivano, da se je ban Tomislav iizpeo iznad drugih i uzeo si naslov kralja poi'etkotn de- 8etog"a vieka. Pred kralji^ni klanjaju se bani i sva plemena, dapače i arb»ki veliki župani utiću se pod okrilje kraljevo. Na sjeveru i na iztoku održa se kraljevstvo proti dvic oluje: — magjarskoj. plaSet'oj sUEtjednc njemačke krajeve, i buj^arskoj, koja juriiSa na hy7.antjnskft carstvo. Na moru posta kralj hrvatski nepobitan gospodar. Opet živalj latinski u obliku i!tve(5enika latinskih digao glavu i opetovano ju dizao, da satare gospodstvo jezika hrvatskoga u hramu božjem, da bude opet nnakvo gospodstvo latinskoga jezika, kako je njekada bilo. Opet se živalj latinski sdruži s grf^kim življem, da stoćc gospotlstvo na mom. Mletćaoi »e rado pišu po sivojih duždih: .JSoOVa' (robovi) Byzautu, samo da s ujegovom poraoL'ju uzmognu sasvim preoteti Hr- vatom vladanje na jadranskom moru. Premda se je jednom to i do- godilo, opet kraljevstvo naše, kada je u evietu bilo pod najve<5imi kraljevi, aagospodovalo je na jadninskoui moru.

Kada je kralj Petar Kriesimir doviknuo: „tko bi ovu moju za- povied prekinuo^ morao bi ja^i biti od mene", bio je on gospodar jaka kraljevstva. Pajia je bio ipak jai"^! od njega, kada je nastojao pml ie/.ln »V. Petra skućiti kralje i istoga cara njemačkoga, kada rudi jedinstva crkve imadu prestati sve osebujnosti narodne u crkvi. I narodna hrvat- ska služba božja iniade da padne pod tim neodoljivim zakonom. Pre- velike su ipak vojske bile redovnika hrvatskih, zemlja sva posuta od bogobojnih samostanaca, da bi se to moglo dogoditi. Kralj se doduše poklonio papi, ali ne kraljevstvo niti narod lirvatski.

A zašt^) napokon pade kraljevstvo krvi hrvatske? Plemenske ose- bnjn<^ti davale su banovom kao i vojvodara prevelike vlasti. U ono doba vladali su i u drugih zemljah. n. pr. germanskih, kraljevi joSte Mmo prividno, a hereegi ili nail-elnid plemena upntvo su vladali. Na- sljedstvo je riedko gdje bilo uredjeno. Tako je bilo i u Hrvata. Slavit! je bio istim pravom od bana kralj, kao što i Dmitar Zvonimir, a Petar SvaČit* upravo kao ova obadvojit-a Kobna riefra u zapoviedih kraljevih: .anuente baao" razkriva niim vrelo sve nesre(*e. Bani su sraMli hrvatsko kraljevstvo u koban čas, kada se je istom u Kuropi zapoiMmala jedinstvena mo<? kraljeva. Koliko je bolno osje<5anje radi kraljeva svoje krvi, svjedoci stara predaja hrvatska, da kralj Zvoni

XXVIII

prokle nevine Hrvate I ostatak ujib, ,dii bi veće utgdar ueimali go- spodina od svo^a jezika, nego vazda tuju jeziku (lodložni bili*. To se izprii'ialo ond«. kaila ve<5 tiijp bilo kralja svoje krvi.

Oolaziiiio drugoj dobi hrvatsko po vješti od god. 1 102. do god. U37. Najlaglje nam je opravdati što postavljamo ovdje periodu hrvatsko povjesti. Svi ju povjeatnici hrvatski prije ntof postavljahu. Urani ]iovj<*stnik hrvatski u svojoj boli dapafe daje \ikiiuti Petru Sva- i\ću, kada mu je kloiuila kraljevska zastava: ,(iriis Croatia*'!" Hrvati stupaju u personalnu uniju » Ugarskom, dolaze u sukob i dodir s plcuieuom magjarskini. Pleme to najodsudnijo je u povjesti Sla- vena. Svuki od povjestnika slavenskih, skupljajući u jedan okvir početke povjesti naroda slaveuskih, občarao je slutnjami o budućnosti toga ple- mena, dokle pleme magjarsko nepresjeće siedoni svojim « ravnoj Panno- niji sve zajediiii^ke slavenske niti. Kralji toga plKuifiia ipak su sada više krsćaui nego Magjari, više se oslanjaju u pofetku na kršifanske Slavene, nego li na j^ogansko Magjarc. Nesložnlm banom i županom hrvatskim^ nije bilo mogm'e u ovaj ćas ino urii'Jiti. nego na.sloniti sf^ na to kra- ljevstvo. Zastava slobodnoga kraljevstva vije se i nadalje kroz mnoge vjekove u rukama vojvoda i hana hrvatskih, ali ueima više medjii za- stavami kraljeva curopr^jskih zastavo posebnoga kralja hrvatskoga, ne- ima u sborovib kraljeva kralja, koji !ii sborin samo u ime Hrvatske.

Vidiv /.nak kraljevske vlasti i dostojanstva osta i nadalje medju Hrvati sa: ,rex junior" —mladi kralj, koji je vodio dvor ravan ugar- skomu. Kraljevstvo se ipak razkida opet u viAe banovina, koje žalibože nisu nasljctlne. S vi-likim naporom kušaju doduSe njeki rodovi hrvatski domodi ac. nasliednoga banstva i vla.sti. Tako se razvi o sebi samostalna Bosna, a ^^ubioi napnu se, da svomu rodu osiguraju nasljedmi i uje- dinjenu hrvatsku vlast i olilast. Pali su. IJauo^i ostanu i nadalje na milosti kraljeva, velmoža i plemstva hrvatskoga.

Šubid mnaCi na svojih raraenih Hrvatsku, prvi pokušaju dati kralja Hrvatskoj i Ugarskoj, i ostave pobudu svomu rodu i plemenu, da je u jednom vieku tri puta to isto pokušalo. Hrvati na domaku Italiji, u mnogih savezih s iamošnjimi ohlastmi i kraljevtitvi, otiin- IjuiH se za gospodstvo s Venecijom uji moru traže saveze s protiv- nici te obi5ine. ti sto godina do tri puta dižu se iz Napulja kralji na pnestoye hrvatsko, a poslije i ugarsko. Kada po drugi put po- kušaju, onda se razvije u dugotrajnoj borbi sva snaga namila br\'at- skoga. Na Ćelo stupa Bosna, koja se uzvinula na kraljevstvu. Uosua oko sebe sabrati razkidaui narod. Umi živost naroda hrvat-

XXIX

»kopi činila se, <Ia ^e se sabrati u ovo doba. Bosna ipalc brzo iznc- moiH. jer je bila u Hrdi'U raiijen:i, bila je bogoinilska. Vjekovi ovi nepodnosiše krivovjerja, a bogoinilstvo bosansko lahko je moglo obo- driti vitjizore razlit'itib naroda, da ru-^p t.o kraljevstvo, (>si. Ma^'jari, Nieiiifi i Poljaci krecn s« pod znakom sv. krsta kao pod skupuoiu zastavom u straSni boj.

Bosim se pokloni kr^aiiskomii zapadu, a Hrvatska iznemogla i izdajom kralja svoga izgubi Dalmaciju Venecija .gospodarica tietvr- loga diela byzau ti uskoga oarstva", kako se dosada pisala, zaručnica jailranskoga mora. posta sada iza pomanjega rata gospodaricom obala hrvat><kili. posta nepobitni i JMliui gospodar i kljuOar jadranskoga mora. prva vt^lovla.st iia sredozeuinom moru. Padom Dalmacija izgubi Hrvatska prolet u sviet, a neka mi se dopusti rerfi, i gojiliSt** polfttnib svjetskih misli. Učinjen je poćetak kršenju i lamanju lemalja hrvatskih, koje se nastjivlja u

tredoj dobi povjcsti hrvatske od god. 1437. do god. 1699. Svi zapadni narodi djecu svoju ui^e. da im nova doba preobrazujurfe se Kurope po*Mmlje za sto godina kasnije, nego što mi evo odsjekosmo u povjesti hrvatskoj. Njiiu por*imlje onda zora novoga vieka. a mi se sada primičemo tamnoj nodi, razsvietljenoj sa stotinami upaljenih gradova, primićemo se dobi nove seobe naroda hrvatskoga, kakve joSt* sviet ne- vidje, s juga Du sjever, seobi, koja se nemiri po ravnili doliimh kao u ODO davĐO doba, kada su brazdu pluga počeli cjelivati narodi, vec po gorab, koje spasa životu davaju. Narod nai^ dolazi n sukob s ple- menom turskim,« vjerom Mu hamedovom. Pleme to razastrlo Te(5 vlast svoju u dva svipla. vojske njegove tako su uredjone, da im na 9vietu ravnih neima. KrS^^anska Ruropa joSte raz^Ianjena u kojekakve sglobove feudalne istom mu je prava meka. Sveti krst. da so pokloni polu- mjesecu, narodi Kurope proroku, to su osnove novoga turskoga t arstva, koje u jedan put može diči viSe vojske nego li sva Europa. Jest sam genij naroda našega zaponeda nam. da ovdje eporhii hrvatske povjesti postavimo. Sama ua.ša narodna pjesma, vet^inom u gorah zapJBvana, oku- pila se oko bojeva s tim najvedm i najdugotrajnijim našim neprijateljem. Ona je pobjedonosne kralje. bane i junake prvanjih vjekova prenesla u ovo doba, kao da su ui^iuili junafka djela s Turci. Zato imade narodna pjpsnia junat^niji zuaćaj. nego li naža ioaće junai^ka poviest. Zato je zagonetna narodna pjesnoa za izpitateljc, ali nam je ipak utješna. jer nam ona odaje, da je genij naroda iza najve(^ih poraza ostao ue-

jen. Ako europejska poviest sa svojimi križarakimi vojnami po-

ćimlje novo doba i zato. jer se svi narodi pod znamenjem sv. križat idn boriti za grob Spasiteljev, onda hrvatslia poviest mora da je sada na poselinom obralti, 1i:ida j(^ obniiinrti l<rAr^aiisl\u nadaliiuilo i^vai'ije srdee, kada se diže avaka i poslcduja mišica, da nedopusti strašnoj sili turskoj izkopati grob ovomn narodu. Ncvjcrujemo, da je u ijo^dnom kraju Europe tako dugotrajno oduševljavala toli slavljena idoa za oti- manje svi'toga groba, kao Što je idea krSt'auska od svega lirvatskoga naroda učinila jednu snažnu utjehom u božju pomo<; nadatiuutu dušu. Vulgarna je ve<i, ali jedina prava riefi : .svaka gruda zemlje hrvatske natopljena je krvlju min^enit^kom!*

K\v^\ pjt>siiikovi': .Mru kraljevstva, mm gradovi, njih gospodstvo trava krije", valjda u povjesti nebl naSle sgodnije mjesto. Padoše bugarske zemlje, pade T'arigrad na užas svega svieta. padnu kouafno ostanci Srbije, padne Bosna i zemlje hercegove, padoše dielovi Hrvatsko i Ugarske, sve to pade pod kopito tur-iko. Jauk propadaju<iih naroda. Čuje i s uzđisi ih prati zapad.ia Europa. Kao Mo m njekada n kn- iaifikih vojimh pape bili pokri'tiiii-i, a papinska stoliea »vrdiSlc povjesti zapadni' Riirope, tako i sada pape kusaju da to isto opet budnu.

Hrvati u iiajve(5oj nevolji kad ostadoše bez kralju, okrenu se kući hab::ibiLržkoj, koja je onda tako jaka bila, da u njezinih državah nije nikada rjunce zapadalo. Kakav im je život, — kada se sami nazivlju: ,reliqniae reliquiarum olim Itcgni Croatiae*, tko de to s nje- koliko rieči oslikati? Tko i5e oslikati osjet'anja onih junaka, koji stojeil u strašnom pokolju valjda ne je<lanptit iežku hol o.sje(*ahu: mi smo valjda posleUnji, koji još s imenom hrvatskim ovaj razboj ćinimo! Tko je proučio poviest onih vjekova, taj si je pribavio rjeru o snagi Ljproga naroda, taj <5e vjerovati i u njegovu buduL'nost. Vjerovati de i ^^ato, jer i u ovo doba imade svjetlih kulturnih točiika tamo na obalah jadranskoga mora. Vidi se dakle, da gdje je samo nježto malo mira i oduška, tamo se uztalasaše uzdasi liepe narodne dude, samo Sto jod nisu tako glasni, da bi ih ćuo sav narod, jer živi u tutnjavi pušaka i lumbarada.

Napokon potamni polumjesec turski iza svoga žalostnciga svjetla od triju vjekova, a čini se, da niti idea krš^^auska nije bila u Europi sasvim izumrla. U dugom ratu koncem sedamnaestoga vieka oslo- bodi se Ugantka i Hrvatska izmed Save i Drave, a razSirio se i okoliš gradova Dalruacije. Turska nila predjp iz ofciiziv« u defen- zi\Ti. Pitanje iztoćno poiimlje, t. j. tko će baštiniti tursko carstvo, doduše jod u tamnih oblacih, ali neodlazi više sa dnevnoga reda

XXXI

Karop?. Hrrati izadjoSe iz onoga inaljnSnoga okvira, u koji ih tako stisDiila turska sila, da su s dveraćkoga tornja zu^ebaćkoga daloko mogli viiljeti preko granica svoje iemlje. Opet se zemlja izmedju Drave i Save izptinjiijc uarodom, polja s« netljclajii vize sanm pod okriljem grudskili liirnbara<Ia; opet pi>(^iinlje uživanje ki'š^aiiiikoga života.

Oetvrta doba hrvatske povjesti ide od god, 1700. Po ore dobe bile sn zemlje i kraljevstva kiiL^e habsburike kanoti skup država, aodsadasenastoji. dabuđiiskupn& država. To je glavna nit svih idea i i^ina, kojimi se provodi na dalje poviesl hrvatska- Sada istom pravo dolazi na red t^etvrti narod, s kojim sa Hrvati sukob Ij uju. a to je njemački. Hrvali se snkoMSe već s Franci, oblasti njemaćkoga carstva išle su do njihovih na sjeveru, ve*f od Sestnaestoga vieka dolaze ujemaćki generali i se u siirfj<fdiM' |M)kntjini' u ono malo ostanaka Hrvatske. Uiio je dakle dodira i sukoba već prilično dosta, ali uije bilo onda joi«te niti spo- mena 0 jtdinstvenoj državi. Svaka zemlja imala je svoje običaje i za- kone, svaka je imala svoj sabor, svaka svoju doma<5ii obranbenu vojsku, svaka je preko svojih najviSih vlasti obćila s kraljiMii. poslovi jedne zornije nisu se miešali s poidovi druge Odkad je pak Fraticezka pod avojim ratobornim kraljem Ljudevitom XIV. i joA prije po izvan- rednih minlstrih svojih dostigla jaku jedinstvenu vladu, jukti jedin- stvenu vojsku, odkada je diplomacija Trancezka stala kolo voditi u ?;uropi, od onda prihvati sva Kurt^pii put centralizaeije, a vladari teii^e za tim otresti se premnogih osebuDJaka parlamentarnih poje- đinili zemalja. Od onda imade nastojanje u vladanju zemalja kude habsburzke, da budu sve ravnane jednom vladom.

Najprije budu ujedinjeni u jednoj oblasti prinosi svih zemalja, pak i Ugarske i Hnalske, namienjfiii za uzdržavanje vojske i rcii- iralne vlade. Odavle se rwli jedinstvena vojska za zajedničku obranu, Vojsku je pak utvrdila pragmatička sankcija, jer su .se zemlje i medjiisobno vezale. Jediin najviši vojvoda svih naroda i zemalja, kralj, uw zapoviedati jednom vojskom, u kojoj nije bilo razlike izmedju zemalja i naroda. Kabinetskom politikom izvode se vojske i izvaa gnmica državnih, ćine se savezi, u koje ueutiče nijedne zemlje sabor niti upravna oblast NajviSe vlade pojedinih zemalja nisu drugo, nego npravue oblasti. Hrvatska je pored toga razdieljena taktilno u dvie zemlje. Krajina hrvatska istom je sada postala i uredjena kao jedan cjelonti dio austrijske vojske s njemačkim jezikom.

Težko je podnosilo plemstvo hrvatsko i ugarsko ovaj novi u velikih raafaorih razvijajući se državni snstav. Što je god sabora kroa poMnigi viek, moglo hi se re(*i, da im se sva djelatnost sastojala H velikih i neiin^glHdiiili iii/ovili .gravaruimi", a kroz nje struji ona užasna misao {ilemstvn lihvarskomu i lirvatskoniu, da 11 nec^e bili nujjokon njihove zemlje dio njernat^koga carstva. Napokon sn i sabori redji postajuli, 11 onda se sva sila odpora sliegala ii županije, koje su po hiljadu pnta nazivane bedemi staroga ustava. Težko da su svi prvanji vjekovi tflliko doprinjeli, koliko ovaj jedan, da su se plemstva obiju zemalja Ujfarskt' i Hrvatske uzela smatrati za bracu jedne majke, koja jie zove konstitucija. Xa kulminacijn dospjela je njemat'ika vladavina i centralizaolja pod Josipom II. Ona pada upravo u sredina ove poslednjo dobe hrvatske povjesti, i pokazala je poslednji cilj ujemai^koga vladanja.

Jledjntim pui^e velika francezka revolucija, ftto su IJurboni u Francezkoj za dva vieka sagradili. Sto su vjekovi sagradili u Europi, tomu nastane razkidanje propra6mo iiajvetHmi ratovi, Sto ih Europa vidje, jer je sva bila kao jedna vojska. Kevolucija lutde pobjedjena, a pobjeditelji drže opet isti sustav državni, kakvim sn prvo vladali. Med narode kut^e habsburžke pade ipak iskra, koja je doskora uz- buktila do sjajnih kriesova, pade iden narodnosti. Pleme magjarsko osjeti riei svoga prvoga pjesnika : .Magjar ke net'eš nadi nigdje drugdje na svietu*. i grievitom silom po^nie udarati rieloj Ugarskoj biljef^. svoga plemena, a uzpored s time išla je borba za gradjanskom jedna- kosti. Te dvie idee dosta su se puta srazivale kod gospoduju«5e^ plemstva, te jedna drugoj nije dala napried.

Tisak magjarski pokuca provaliti u Hrvatsku i prolomiti medje izmedju obiju zemalja. Hr\ati dosta slabi opašu se snagom idee sla- venske. Ako su Magjah, videt'i svoje pleme osamljeno medju velikinu narodi, snažno i odvažno svomu narodu davali zadadu, da se Sto jace razmaše, a ono su Urvati počeli osjećati, da sn oni živi ćlan jednoga velikoga naroda, da imadu bra<?e. Iđeom slavenskom Hrvatska se izHova rodila. Kakovi t5e se novi dodiri i sukobi opet iz nje roditi, dali se približamo petoj dobi hrvatske povjesti , ispitivati nije više naša zadai^a.

PRVA DOBA.

KHJI&A PR7A.

(OD NAJSTARIJE DOBE DO SEOBE NARODA.)

<9miči/tt»*: PovieH krvQt»ka. I.)

gokle idu pisani spom^niii. .l''"tl»» i-l^ i (-■»i-^-t. '/,*-Tn\]^ u kojih suda staoujt; nar>«l hrvat>ki i kojV -n pr"lrri^t-irfi [->- viesti lirvatske, imadii sTOJih pijanih •f--!i.-r.ii.i ■i.t::.-; prij-. nego što se ovdje poćimlje p«>riest hrv^t-E^i. >un'-i:.: ; ;.,.r...i -tAr* yu ovdje sjedioci. Spominju se dapai?^ a •■■Q':. •l-rj^i. i.i. U ■/.--. . Hlrfi- Ijiiiii neimaju jošte iMste izvjestn^ p.-.7i^ti. .« -acr. v. -t. -. Z-iv. '^ nalazilo i u naše vrierae ućenib Ijn-ii. k-ji -u -tj/- i-, *' ■■a.v-.<- ovih zemalja, pribrajali prastaDoviiik-->ai F-f^r p-. -".»', .v. •; T-ci . Rimljana.

U povjestno doba postale sn illvr-ik.- z.*m;,.- iJi^or,^ :.f< o-, j:" = <.-.- macedonske poviesti, jer su đjelomioe priznii'iif* :.i.-r n.i.— ;. i-< i. t po obalah i riekah illjrskih Sirila s*^ kiiirnn ir-i.i i ;./.-»- v.Ti-'': grčke trgovine. Poslije opet prevlada ih rlm^ii^ ir-* i ..»-■ ti. vt* ,^ kulturni i državni život rimski tako ih .^Tii... i.i .:. - ■- vm - smatrale dielom Italije. I bile su apnrljan*' i*,t-i.ii. • :-.f.: . ni. » i;i iztočnih obalah jadranskoga mora po srh v^da /7-i.! — i; .i ■ •'^- novničtvo isto, koje i u Italiji. Daleko -iiii- i in^ir,*.-;,. -■ . vt r razliogniio se jezik latinski kao gospodajnfL : ,-*-n: - - , ve- liko viekova, kad je već davno nestalo vlii^ ria-*v --..^ ■ >'- tradicije rimske, koje su dosta snztezale prrb-sni riz*. :.i.: ■, ■- .-- skoga. Zato (^emo mi ogledati poloiaj tH«x3rii.^, -,.- zemalja, koliko nam je potrebno za nznuHru^ >.- , - u najvećih crtah. Ogledati demo zemlju. «ltuirb^ ♦ . u rimsko doba.

' » rr

Ime Illjriciiio oznac^iijo Ktarim HimlJDuom sve srodne i isitoplemene narode, koji hu stanovali Alpani na irlokn <lo utoka Dunava, a o<l DiinavH na jrig do Hallianu i jailniiisko^ mora. To su bilu rimske provincije ili [lOkrajiTitf: Dalinndja, Pannontja i Moesija, koje za cielo vrieme carstva u poreznom i carinskom pogledu ("ine jednu cjelinu pod imenom Illvricuni. Uzimala se u to ime i Dacija, t. j. zemlja h lieve sirane Du- nava; a II poeetku i ono primorje izmcdjn Kpira i Dalmacije, u kojem m Mli i^-adovi: Aulona. Apnilonia, Dvrrhacliium i Lissiis. 0 po*^etkij su dapaće KIniljani samo ovaj dio. t. j. Alltaniju ra- /umievali pod imenom llljrije. U naj.^irem znamenovanju uzi- mala je lUvricimi kaSiije katolička crkva.

Mi net'enio ogledati Ilivricum sovoga najiliiregaznamenovanja. jerito pripoviedamo .^amo povie.st ]irvat>tkn, a Hrvati niti su ikada posjeti sre te zemlje, niti su njimi /.a^ospodovali. Mi (5emo s« stegnuti na dvio provincije i]lyr«ke, u koje su sjeli Hrvati, gdje su driavu osnovali i gdje se razvija iiada u ve<5em sada u ma- njem obsegii njihova poviest. Mislimo Dalmaciju i savsku Pannoniju (P/tnmmia Snrio).

Dalmacija (Dftlmatia) imade ime svoje od naroda Dal- mata, takodjpr ill>T3koga porekla, a obično se uzimlje, da opet ime toga plemena potiče od grada Dalmiona (Aa:>.;ji'jv), rimski: Ualminiura. (Jranice provincije ili i^okrajine Dalmacije, kad je bila u cvietu za rimskih careva Antoiiina i kastijp, liile su ove: naprama Italiji rieka Ka^ {Arsia) n Istri, na jugu po njekib neka Bojanu iJiarhfma) |h> driigili dapaf'p Drin (Drito), a na iztoku rieka Drina (Drmus), a na sjeveru rieLa Sava (Savus), ali samo do utoka Vrbasa. Onaj kut. koji mi danas nazivljemo sjevernom Bosnom, spadao je ve*? pod Panaonijn.

Pannonija imala je mnogo VR(*i obseg i veoma različitu razdiobu u pojedinili viekovih. Od Bei^a dn Ljubljane (Afnumu)

POGLKD NA -ZEMUU.

i daljo dfl Knpp (Colapis) tekla JR zapadna {^ranica, a na sjever i i/U>k rioku Dunav. Obi^izala je dakli^ |io rl;tna.šnji)i nabili poj- morih: izloćni diel doljne Austrije, ^tajerskt^-, Kranj^ike, Hrvatske, 3VU Slavoniju i Bosnu sjevernu. I'od carem 'IVajanoni bila jo opet razdieljeoa u gornju PuDnoniju (PatmoHia superior) i doljnu Pannoniju {PanHonia in/'erior), tak« da je od Dunava ravno sa riekuii) Kal^Nim tekla crta do utoka rioke Vrbana i dalje lom nekom. Iztot'na polu nazvana je doljna Pannoniju, a zapadna gornja. Hudut'i pak du je u četvrtom vieku car (iatorij od doljne Pannonije odtrgoo aav onaj dio danaSnjc Ugarske i/medju Drave, Dunava i rieke Kabo. te načinio pro\inciju, na čast svojoj ženi P<:k1 imenom Valerija. to je doljna Pannomja bila premalena, K>to joj je car Konitantin Veliki dodao sav onaj komai] izmed Save i Drave gornje provincije. Ovaj provinriji dodani dio jzmed Save i Drave nazivao se ta kodjer: savska Pannonija, Pan- nonia Savia {rijuniemM I intemniHensu), a vide puta tte pod tim naslovom i preostati jošte dio doljne Pannoniju razumieva, ,to i^emo jn i ml tako nazvati.

Zemlje dakle i/iia-dju Dunava, Drine i jadranskoga mora iuiadu biti predmetom našega razmatranja, akoprem moramo pri- ti, da i na sjevero-zapudu i na jtigo-iztoku nepriHvajamo sav prostor plemenu i imenu brvatskomu. Na sjcvero -zapadu sjedi mrodoo pleme slovensko, koje ima po tom, dto je tei^ajem cielo po- virsti u sferi njemačkoj, svoju plemensku osebujnost; na jn^o-iz- toku u sferi jjrčke kidture je istorodno ali raznoimeno pleme srbsko. Zemlje su ove prilične trokutu, kojega je najdulja crta obala jadranskoga mora. Dugačka je preko 750 kilometara. Tim bi ve(?i dio ovih zemalja imao se smatrati primorskim! zem- yami, ali poviest pokazuje, da nije tako. Vertikalno ustroj- stvo pokazati će uam: za^tn se, osim manjib prediela, U2 more oaše zemlje i-azviSe kao kontinentalne obliu^ti, zašto se samo pre- kratak lias u davnini vidješe ujedinjene, zaSto i onda, kada ib je rimska svjetska država za^ospodila, nespadaju n jeilnu upravna pokrajinu, za^o su u najstarije vrieme bile tako razkidane, da je Mvako i manje pleme svoju državicu imalo, a pokazati lie razvoj gorja i današnju razejepkanost ovih zemalja.

Šumoviti i ne visoki ogi-am-i Alpa spuštaju se iz Štajerske 11 zemlju iiu^dju Savom i Dravom, a dmgi opet iste naravi iz- medju Savo i Kupe. Ogranci ismed Save i JUrave steru se prav-

PItVA KNJinA.

4

cem jiižno-i?.toLiiiiti po vieloj Hrvatskoj i Slavoniji sve do Dunava u daljini od kakovih tri sto i osamdeset kilometara od Kogatca do Slankaniena. I'ivp gore izpiiiijiijii Hknrn pniovicu zemlje, u okru- žene su rflikiMii i liepimi ui/inHmi. koje sesteru uz Savu. Dunav i Dravti. Njiliova nevisoka žtunovita bila, njihovi \inoro<iiii ograuci, njihove mnogo dolini; rino. ria im odasvuda Ktanovnićtvum posut«; pnMiida t'-ine razvodjt^ izmed Save i Drave, nisu diolilo nikada zemlju u dvio pole. !^voj« povjestnii važnost stekle su istom onda. kada sii u premnogih malih ratovih u tiirsko vrieme sba- novnićtvn zaklon dale. Stari nam spnminjti zagorske gore {Mtms Cluuđius), Krušku goru (Mmifi Almttb) i Vrdnik {dlrnts Pintfuiv). U tom Opel pogledu znamenitiji su oni ngranci izmed Save i Kupe, kojih oajsjovcrniji vienac gora sačinjavao je granica na- ravnu i/med Hrvatske i Kranjske.

Hravn i najznatnije znamenovanje za razvitak poviesli iroadu gore na zapad i jug od rieke Kupe, iliti gorje balkanskoga po- luotoku. 1. j. gorje stare Dalmacije. U gorostastasnih hrpah stere t^e kraško gorje od islarskili sirana i od Kupe do sklopa gorja Šare planine. .Malo imado zemalja, - veli Oons — koje bi nam predstavljale sliku prilii^nu rimskoj Dalmaciji. Tti je iz- vanredni kaos gora i vrletina, kamenitih risoi^iiia, ohradjfrnih strmina, neprohodnih gudum, špilja sa bezhrojnimi zavoji, do- lina bez voda, potoka bez obala'.

Kao spona izmedju Alpa i balkanskoga poluotoka jest ono krilo gorja, koje .se je razširilo na zapad po krajevih sUre Uhur- nije, i zato se obično nazivlje liburnijskn. Na vtrinkih viflpoljanah od Snježnika do Mitnnija hiljadu iiiotiira nad povrSinom mora dižu se opet nove visoke hrpine. koje su sa. sjevera i zapada od pamtivieka činile granicu naravnu naših zemalja. Spu^tajut^i se zatiiu postepeno prema kvarnerskom zaljevu, podaju nam ipak prema moru iijekoliko uzporcdnih dugoljastih dolina, koje se radi hlagnga i južnoga podneblja vec počimlju takmiti s Ita- lijom, zato 8u ureftonf) 8a kra^nimi gradovi i mjesti. Poznat je bio Kras (Mohs Canisndim], a isto tako 1 Snjeznik i njegova okolina {Mohs Aibius ili Athatuts).

Na jngu od ovoga gorja stem se južno hrvatsko gore (MoHtes Bfhii) u njekotiko ogromnih uzporednih kosa, a svrša- vaju 80 na jugozapadu pra\ini naravnim bedemom prema moru s gorom Velebitom, koja diljem prati morsku obalu, strmo se

II '^

r«>r,i,Rn NA 7MMUV.

n morp ^puitu i nppmlaje nikakva priiftnpa «! mora kvp nd Senja do Obrovra. Jedan ud najkrvavijih riniMkili ratova u) ran Augusta nurvijao m je oko ovoga i^orja, a imroćito na Ve- lehitu. I kajinjo ?.a hrvatskoga vladanja radi oifohiUsti .svo({a div- ljega položaja momo je imati ovaj kraj posebnof^a vojvodu i hana. Tiirrj, Hn'ati i Mlet^ani razkrhali su nvdjc mnoj^o ^ile, Ip jp napokon Velt^bit kao naravna tijeka ^muica poMtao niMljom mlftarko Dalniiiiijo. A tako i na i^jcvnrnoj strani na ogranrih 'U ili ijora. na Petrovoj ^ori i na 7.rin»ikili bnlinuli, hita je Ranica iimod HrvaUke i Slavonac, ovdje .se jo bila smrtna borha izmed posIjo<Jnjrga kralja krvi hrvatsko i Mađara, a ovuda se je vo- dila i ijtoljotna horha izmed Turaka i Hrvata. Ove puste goro I njihove ogranke »niatrali su ot^^i na^ iHnlemom Hrvatske. Zato ^ UKpuimo u duhu is oduševljenim motriteljem obzorja hrvat- skoga na rieSivicn: , Upravo prama sjeveru prusaju *■ tiorjanri, kT^tiguci se prema iztoku Eanioborsko-okidkom gorom, a pruma sjevEtniom f^evero-iztoku kratko Hedlo zagrebiii;kih gora. prama iitflku protežu hp bosanske gore, a od i/toka duž rieloga juga 4n /.apada ru/.krilio »e veličanstveni Velebit. Neima jainat^no ngesta 9 koj^^ bi se divna povorka ovoga hrvaLskoga gorostasa tako podpiinonia izmjeriti mogla, kao ^to je Plctiivii'a.*Ni(^ud na zapadu iznad Senja, vijuga ac ovaj dio poput grebena šilja- stimi 3loW izpresjeOena do na tromedjn, gdje ii perivoj Znnanje zalazi. U lamnoniodroj sjeni crnogorice, izpremlažonoj odsjeva- jiufim od golih vapnenih šiljaka siiMr-aiiiru svjetlom, rekan bi, da nazire« razkriljena golema ramena, izpod kojih ni<^u sivi soko- lovi, kojimi si je noSa ponosita Lika ime u svietu proslavila. Sn kao što se je oko ahisti nauživalo, gle«lajuc'i divne ohlike, ovaj golemi ohzornik zaoknižnjui^ih planina, tako se sjetno i nrvem^lo spustilo obazrev se. na obližnji kraj: nelnia tu obro- naka vinogradi /a.-^adjcnih, neima plodnih polja ni zelenih li- vada: mjesto njih vidiš puste »vjcdokc kraScvitc tvorbe, koji oTimlju s bujnom paprati i jelovim brinjem o komadi(5 zemlje." Ovo gorje h nastavkom svojim dalmatinsko-bosansko-heroe- govai^kim. kako se i^koro p:iralclno pružilo sa jadrani^kim morem, ^ini razvodje izmcdju ohadva mora. izmedju crnoga i jadnm- »koga Kako so spuštaju jedne rieke prema jugo-zapadu, a druge n liijevero-iztoćne ravnico, tako je dvoja struju u životu uaroda hrvatjskoga, dvojaki smjer povjestni, život kontincntUni i po-

PRVA KMIHA

mnrslti. Opreka ova bila je tim vo«'a. ćim su se više gore us- piiijnle, jer na kultura težko uzpinjc oa velike gore.

Kako rekfksmn, srmlan ji* ovim hrpam gorja nasUvak dal- ntatinsko-bo^ansko-liercegovatfkoga gorja Lamo rio Kare planino. ytari spominju jedan ogranak tih gora, visoke dinarske planine, kao: MonsAdrius, a jedan dio njihov iznad sUre Salone bio jo Mosor {Hfotts nnrats). ItazHka je izmed o\ih gora i spomenutih prije lirvatijkiti ipak velika i najznamenitija » gle- d'i'M.A povjestnoga. Dinarske planine tmadu sebi u/pored uz more druge, t. j. primorski' planine, :i iz.niediu obiju jesu krasne rav- nico ili polja, po kojih su se mogle razviti rieke: Krka, ('etina, Vrlika, docira je u onih sjevernih gorah sve rode zemlja pozo- bala, a gore su se tako nad more uspele, da se nikakve rieke nisu moglo razviti. Dinarske planine pomalo su so spustile prema moru i ucHniic su znamenito; ^primorje", koje jo ma- slinom i lozom zaraslo, Cistimi vodarai nadojeno i južnim sun- cem (isiuK'ano, gdje sve radja, pa i limun usred zime na otvo- renom polju svoje plodove nosi. Ovamo je mamila priroda ve<5 fftare stanovnike Italije, zato je ovaj uzki potez uz jadransko more saouvao i stanovnićtvo i ime stare Dalmacijo i tad, kad se je neposredno pred zidinarai Zadra, Spljeta i Trogira zemlja Hrvatskom nazivala.

Sustav goija i njegova narav, rekosmo ve<?, da je dala i sraj«r riekam, alt razvojem gorja podajc so i snaga riekam, a po sni^ njihovoj deni se i znamenovanjc njihovo u poviesti. Od rieka jadranskoga mora poznata je starim bila Itaža (Arsia), jer ju na- vode za granicu izmedju Italije i Dalmai-ije, ali ako i nenavode naročito Kjei^ine {FiatNeu) izpod Trsata, opet samo ime grada iliti mjesta njegova: ,Flumen' potiče od rimske dobe. Znali su z» Zrmanju {T^ti'iittHs), jerbo im je bila granica zemlje .lapotla, premda je samo kratak put, tako rekutf od njekoliko koraka, njezine plovitbe. Znatniji je njezin južni susjed Krka (Tititie); ona je ćinila južnu granicu staro Liburnije. a znamenita je radi slapova svojib, ali zato i ona imado malo plovitbe. Ostanci sta- rinskih zidina gi-adova pokazuju, da je prirodna ^arobnost ove rieke mamila ugledne Rimljane na njene obale. Otina {TiluriusX koja iz\ire izpod same Dinare, a onda prolazi krasnimi poljanami Dalmacije, >Mni pravo naravno središte Dalmacije. Najzname- nitija i brodua rieka Dalmacije jejit: Neretva {Nara). Zato se je

POnLKn NA ZF-MLJU.

9

oko t<* rielte, koja siK> vei'i dio gora južno Oalmacije. okitpio dobri knniad povipirtl, ji tloline njpr.ioe sa^injalp su poiiebnu oblast. Tako kunmiiito Itlisiinifito i ve4^im di^loni punto gorje nije diilo dugih plox'itbo[iih voda, da so nu Djih uzljiiljajii ladjc, pak da nos« t«ret« moru a po njem i s\iotii, gore ni.^u dale da «e razviju <lalcki ravni krajevi. Ono malo prostora iiz moro pbdna i žiipiia, 3lo sp takrai s podnebljem Italije i Gn^ke, ono je hilo doHtatiio. da se na njem razviju liepi gradovi, ali ne ve- like driavne tvorbe.

Pmg^ija je sjeverno-zapadna strana gorja stare Dalmacije. Gore »e opuštaju sve u smjeru prema sjeveru i sjfvero-iztoku u titupnje\ino. dokle itve pomalo na podnožju njihovu nije pukla rama Fnsanna, Vode dobile 8U svoj cilj i razvile »e u poveife rieke, te m Una {OetieuM)^ Vrban (Urpatuts)^ Bosna (VaMasus) i Drina (Drimis'\ Hpajiile sudliiiiu ovih /.emalja na Savi s Po- nvjeni i I'odunavjem, Prema posavskim i podunavskim ravnicam morftU je led od svih vjekova, Sto ih znamo, trgovina i život, tamo je po toku rieka «tirala se i poviest rimska, hrvatska. bu^mka i .srhaka sa iivntnm i povip5(*u različitih naroda. Istom RaJ!dm.inija sila tunika, kojoj je jedva odoljela eiela Kuropa, istom je ooa odtrgnula zemlje na jugu od 8are. Sava (Saruji). Drava (Drarus) i Dunav {Danttbius, tster), ove tri velike neke nosedi VAdu s\ih malo vise fipomenutih neka u crno more, one hu pri svojem 8alievn naravne medje povicsti hrvatske.

Ojttaje nam još pftt^lnlati na more jadransko (Htttre adriiitt' rum). Inii' mu je od grada Adrij« (Adria) na rieci Padu, od na- roda Etrur^tkoga, iz ono dobe, kada je ovaj narod prije Rimljana Kapovjedao ohadviema obalama sjeverne Italije, ka<la je i ivrrhen- «koni moru ime dao. l>ngi ovaj zaljev sredozemnoga mora (du- Ijiaa 8M5 kilometara) pot^eo je u dobu grčke prevlasti dobivati (troje znamenovanje a jnga na »tjever, i to sa izto^nc obale, jer mu je obala zapadna pusta. hf?. zaljeva i otoka, a k tomu maginvila. 1 sama narav razdielila ga je na dvie pole, iztoenu i zapadnu, jer mu se »Uiija diif na juznnm izljevu i razilazi u dva smjera, jedan uzpored ,s ohahimi Italije, a drugi ovamo s obalami hr- vatiikimi. Obale iztoone ili hrvatske blagoslovila je narav mi petdeaet otoka, kojom stotinom Akoljeva. a sa stotinami luka, za- tona, draga i \Tata. Ova množina otočja stvorila je plovitbu po jadrantfkom mora vei^ u pradavno doba. Kada je čovjek ajeo u

10

PRVA KNJIfiA.

svoj mali ^uiiiat:, pak mitimh vi<)ir> s1ie<lei^i otnk kamo ima do- ploviti, onda se iiijo Irphao Uojati bjesnila morskoga. On je za- plovio, kadii Jp moro mirno hilo, a zii sat A\a dostigao svoj cilj, dospio na svoje mjesto. Njemu je hila plovitba po moru kao \)t) kakvo] ritici.

Opet s druge i^trano ova množina otoćja sa prcmnogimi za- kutci, kao na kopnu velike jjore i j;ikp Siinie, najljepša je pri- goda da Hp. jirijp redovitoga i svjetskoga otuđenja razvije gusar- stvo. Zato i jest gusarstvo go^^podovalo ovuda dugo vremena, a prvi sukobi a gusari otvorišp nam prve listove poviesli starih illjrskili zemalja. Koliko se je kaSnje borbe i otimanja rodilo 7.a gospodstvo na ovom moru, koliko se je Hrvatska otJmala K Venerijorc, 7.a§to je napokon ipak prevladala Venecija, to 6e nam sve poviest pokazati.

n.

Kada prelazimo da predočimo lice geogratijsko stare Dalma- cije i diela Pannoinje u najstarije vrieme, koliko nam je {Kiznatn 17. izvjestnih povjeKlnih spomenika. Stara Dalmarija kao rimska provincija imala jf tri: ,couvontus-a' ili sudhene skupine. Gdje je bilo sielo konveiilu. tamo su se sastajali i zastiipiiii-i plemena, tn se je sudilo za cieli onaj kraj. Sielo prve skupino na sjeveru bilo je n Scardoni (Skraflin), od neke Kaže do rieke Krk** (TiliHa). Oruga je skupina lula su glavnim gradom: Salona {Solin) od Krke do Neretve. Trei^oj je bio glavni grad: Narona (Vido) od Neretve sve daljo na jug.

Scardona obsizala je svu libnrnijsku zemlju. Spadali su u to I Japodi, narod gorski, koji nigdje nije. .segiiuo ilo mora. Za Liburnc spominju, da su imali četrnaest gradova i to vei^im dielom na mom, .što je i naraviiD, kada so uzme. koliko su \h sami Rimljani postovnli radi njihovih dugih ladja, na kojih nu lifUili po moru poput lahkokrilih ptica. Na krasnom kvarnerskom t&' \}ev\i{Sitiiis fliiftitirim), priličnu ogromnu jezeru, imadc grad: Tar- satica, na križanju cesUi, koje su vodile iz Oglaja (Atjutleia) put Siska {Siscia) kroz liburnijske zemlje. i!rad je iraao kao pod- puno uredjen municipij svoj« duumvire. lSvojiiu uzvisitim položa- jem iiad zaljevom bio je on akropola (tvrdja) mjestu, koje se dolje staralo uz more. Na protivnoj istarskoj obali bila je: Fl&Dona

STARA r.EOGRAPIJA nALMACfJK. lt.

^vakaVn ^ruil /jKiiiifnrt, kiirl je v'w\\ zaljt^v valj<1ii po jifitn ime dnbio. Pored njegsi ucdairko i>d rieke Kade bi(i je La- Hh {AtboHa)y svakako znamenit grad, kad se je pisao: „respu-

Mica Alhononsium*. hniedju Senja i Trsata bila je post^a

,Ad Tiirres*, koja bi mogla hiti u okoliri danaAnjp Crikvenice.

Senj (5ttHj/i) se spominje ve^ u Vrvuvih ratovili Aii^tiMlovih ^B Japodi. Grad, stojei^i na ceKii pul Dalniat-ijfl, bio je izho- ^■li' putu trgovat^kiimn od Siska, to Save i Dunava. Po spo- ^■iiiifih znademo, da jo bio i: ,nrdo S^nieusium'^ t. j. ^ftav i red, kojim se je grad upravljao, ali kakav je bio taj

red, toga neznamo. Spominje se i: .plebs Seniensiura".

tu bi to vod moglo pokazati na razliku stališa, Loga ne- ierao kazati. Prema ovim gradovom kao na zaklon kvarnerskomu zaljevu kde skupina ot*>ćia. Najbliži kopnu jp.st: Krk {Curicu), naj- *pfti i najplodniji od 8\ih. Na dva zatona morska odvozi svoje >izvode, na sjev<*ru u Malin^koj, na jugu u Baski. Dva se f^Tsda tipominju na otoku: Curicuni i KuK'inium. Pa je Cu- ^cnro glavni grad otoku, samo mu ime kaže, a opadao je medju: ^■Unstres civitat«6', prcja.<)ne gradove. Krku na zapadu storahu se otoci: Ab(>}'rtide8. t.j. Cre« i Osor, koje su stari uzimali za jedan otok. kao jito i jesu, jer ib razstavlja takav morski prolom, da sn prostim mostom od nekoliko stopa spojeni. Dva grada se ^fcminju: Creptia i A bso rus, i poka/.uju nam obadva današnja ^■ena : Oe;« i Oi^or. Uz ova dva otoka »pada pod Ui »kupno ime još ^■lO^inj fiiiiLi. Po predaji zove on svoju luku: ^dragom Augusto- ^Pbi*, jer da je ondje ear Augu.slo sa svojom vojskom Jednom zi- morao. Xa iztoku od njih tamo uz plitninr^ki prodor stere ae otok: ^^h (Ard'i). Luka mu utvrdjena imI cara Augu.s(a hila je glavna lorska postaja ii rimsko doba, a i poslije pod Mleti^ani. )ma zaniraivi taj otok pun je i danas tragova rimskoga go- >dKtva, to premnogi nadpisi slavit Marka Aurcia, PertintiJca, ixandni Sev^ra itil.

Drugi ms gradova i otoka poćim^e s Ninom (Amona);

las malo mjesto kao k^kva brpa kamenja, a pod Rimljani

^uft kao malo koje drugo. Zato i j<t u kralji^vsko doba br-

tko bilo u tolikoj i-ieni, da je pored biskupa i kralj ondje

•voju palaru imao. ljepše se je saOuvao i sretnije razvio: Zadar

12

IftVA KNJICiA.

gurniji od hure ne^o li ninski. Kolonija jo od Augusta, iiuađe duninvire, aedile, đ«c«rione, aristokraciju, plpbs i drupih stališa, koji pokazuju niznoliko zanimanje njezinili gradjana. I>ii li je nva sjajna kolonija bila .sitdanji Zadar? Nijo li njokadanji Bio- grad hrvatskih kraljeva bio taj Zadar?

Glava cicloga kraja: Scardona {Skratim), Municipiiim Pla- viuin, licpo je položen na zaton, u koji se Krka izlieva. Prftmda imii manjo sprtnieiiika npgo li mnog'i manjo vaŽni gradovi, opet spomenici, ostanci kipovni i odlomci zidina svjedoče, da je bio vetik. Dakako da je imao podpiinu irtuiiiripijalnii upravu. Podalje od obalo spominjemo: Corinium {Karin), gdje »ii ae našli ostanci anjtiteatra na humu sasvim osamljenu. Danas se ovaj hum zove: .(ii'adina Miodrap', a udaljnna jedo 15 kilometara od mora.

Ovim gradovoni hili su siia^a i podpora otot^i, štitet^i ih ođ vjetrova, a na kojth s** njihova vlast Dsohito u potonjih vjekovih razorila. Tu je najprije sa sjevera: Pag (l'imodua)^ a na jugu nd njega st eru se: .zadarski Skolji* u dva reda, u prvom: Res- Irun, Uljun i Pazman. a u drugom : Mulat. Luka {Isotu hun^n, Portttmtn), Inkoronuta. Ovi su otoci dali poslije u poviesti takvo znamenovanje /adni, da se je taj gnu! sa svojim otoi;jem usu- dio otimati za svoju aamostalnost, a \yo njih je postao glava Dalmacije.

Osim gradova, Sto se digoSc us primorje i po otocih, bilo ih je i u unutarnjosti zemlje, tamo u zemlji .lapoda. Ali 6im se dalje ido u gt^rje hrvatsko, tim se više priblizujeino onomu zemljištu, gdje su krvavi ratovi zatrli uspomenu proMosti, kao Sto 8pomenu.smn kod Skradina. Neznamo Hasvim sigurno, da li je danajinja Metlika stari: Me tu I um, kojega stanovnici po- kazafie junačtvo nekadanjih Sagiun'ana ili iVumancana. Tako i za: Arupium mislimo, daje blizu Otočca. Gtjje su: Tedia- glnm. Sthipi, Ardotiura, Aveiido, gdje Clambetae, toga net'onio nagadjati. To je zada<?a doma(?im iztmživateljem, kojim t*e prispjcti u pomod za ove stvari uviek važno predaj« naroda. Mi ».'emo se upravo ohiizricti lui njekoja mjesta, gdje su domaći izpitatelji započeli i sastali se s narodnom pre*lajom. Tako mislimo ^a je: Asscria iK Assessia {Putlffra^e) po narodnoj prodaji dovelo doma<iega izpilatelja do ntuionja. da sn tamo cvkiopski zido\i. Njemu na zapad na putu u Zadar bilježi 8c: Nedinam {Nadm). Osobito je zanimiv na kninskom

STARA r.EDORAFUA DALMACIIK.

polju grad: RurniRta, .Rnniiini' zvani, ^iIjb su tragovi amfi- teatra, mlloinci liraina .lu|>iti-ova, vodovud, knji ji^ vuljila bio u sa- veza »a susJLHlnoii] Pnimonom u dniiskom pulju. Ako ne joS ir/m«», (ia je Uurun ime i »Trojanski grad" ili bar^m prodgra- dju Djegovn, onda eto tniga predaji, koja je od ne male važ- noBti 7A pitanje .starohilosU Hrvata iia ovih Ktraiiali.

Drugi ,conventus' od Krko do Neretve imao je plaviti ^rad; Salonu {Soiin). ilili Coloiiia Murtia Julia Salona, položenu u raju Dalmacije. z;iklonjenu gorom a otvorenu prema moru. Hirotno selo uosi suda ime grada, koji se je od Himljana tolikim jnnat'tvoin branio. Marko Aurelij gn je znatno razširio. U tri put«i dixalMi se oko njega ogroinue zidino, da ga opa.šn, a na £H.Tera vrata idazilo se u grad. Amfiteatar, koji je davao joSi« ije liiljadu godina nialerijal za gradjcnje erkava, nijif bio iji od onih najvei^ih u i'ulju i Veroui. U dva pravca tekao je vodovod u Salonu, a ostanci kupelji i uresa njihovih svjedoče o bo^istm i veli<.^an.stvn ovoga grada. Luka njegova : .porttis Salo- nitanus* nosi imei:Sinus Manins. Htidni^i Salonu ii Hrdcii Dal- macije, sai^uvula je ne samo prvenfttvo iiiwlju gradovi Dalnimije, vetf je opetovano lila i prestolnica careva, a spomen na njezinu dlam i velii^inu nije se zaboravljao i n potonjih vjekovih. kada jtt car Koustantin sa sauiim Himom prispodabljao. Da je taj grad imao sve oblasti, kao mali Him, samo se sobom razu- mjera. Da je grad bio sredii^te školam, trgovini i obrtu, a na- pos«* kao glavni grud Oatmai-ijis da su se n njem stiitate i'vaU'. h [Ulije, Posavja i Fodunuvja, to i5emo vidjeti n kulturnoj idid rimske države.

Oko prestolnicc okupilo se više manjih miesta i gradova, kojih je najznatniji: Tragurium (Troffh). (jmd s pravom rimskoga gradjanstva, bio je glasovit »a svoga mramora, koga sn vadili iz bližnje gore. VaŽari je Ino u trgovini. Veli sh, da je bio kolonija iz Isse (J.insa, V'w). Bila je opet i druga kolonija: Ad Dianam. kraj luke salonske, uz koju se je naslonila palai^a cara Dioclecijana i kaiinje sazidao grad Spljet Na jugu od ove digao se: K peti um (St^ibrri), takodjer kolonija iz hne, a lako rekui' predgradje salonsko. S jedne strane na jug uz more ra- r^stro se cieli niz gradova: Ocnenro (OmiS), t'eguutium ( Baška tddti) i M u i e U r u ni (Uohuskn}, a s druge opet strane m rieku Cetinu, prema siujskomu polju, nekadanjem sre<lištu pred-

13

nvTft nuKM

rimske Dalmaciji^. Ta j« cvio: Dilminm (IMmimuat), .liidiiii Vojnić* selo. oil kot^u im? Daimsciju i7.voile. k"! :«taoovDioi joSt« brtinili. kada ^n već liili pali mno;;i ^ Za DJim opet tnporedo: Tilurium (Triij% Setoria (i Aeqniim {t''iilnk); hvi zajnluo vlatlajui^ Hinj.tkiin pnljmn. t sjcvero^uipatlu ud njih: A adetriiiii) {Hm"-), koji j(> joSti" banom Branimirom svojo staro zuumonovaojo i-uvao. Čini !<^ je i Da kninskom polju bilo v'iže gradova, oil kojih je svukal najznatniji bio: Priamna ili Promona. Obiljp novara ^.) i rimskih, knji iJau na dan ovdji- izlaze ua svj<^tlci, odloiuci mi tektonićki. dru^ocieuosti i artsi mnžki i ieu»ki, odaja retil /Dunieuovaiije ovo^ (n^<Ja Ni ni um poslije i: Tininin {Kntu) spominjemo sumo xa1o. jer je kasnih imjn^ v.tž».>-<ti povif^sti hrvatskoj.

thiljp u unutarnjosti 7.«mljp prema Savi i Hiiui Jraguojt Dam ]f svako niji^to, koje sft spominje. Dola^' njeka n^ karl starih, a ucima im »pomena n pisaca. I ovdj>^ opet satrla j^ divlja nila uspomene stare. Kako sn tekle drie rest«, jedna prvi Savi, druffa prema Drini, o čem iVmb poslije g-ovoriti, tal bismo na njih za >!ada mo^li 7a sigurno naznat'iti ova mjest D& cesti sjevernoj: Leusaba (PuJnunim), Čast r a {B'tnjaliti i znameniti za trgovinu posavs(ku ^u <)teoi:§tem ^plari i ladji Servitiam (fTrndiska)', a oa ju^-iztoćnoj strani: Ad Libr< {fAtmo), Uistue vetns (/'^i^nirn). Ad M atri cem (kraj j«va), Bistue Nova (juino od Hogatice, valjda: Gora« Druga sn mjpsti u pustih nas^iiMvanjih.

Prema salonskomu konvoiitti bilo je znamenito ototj?. N}( otoci sn i po kulturi i po poviesti stekli znamenitost n svjetsl poviesti. Solentium (SnUa) spojen j«i »aljevom manij(*kil sa solinskim krajem. Na ju^o-i/toku mu je: Flrattia {Iita/i\ Po predaji dolazi rau ime od Ambracijcs jer da se je odanio ovamo naselila gr^ka kolonija. Dosta osUoaka starih nad|iisa \t\ kaxnje, da je bilo na otc^ku obilnu i gospođsicoga iivuta. Katn^ ovoga otoka služio jo Dio(:le<ijanu, Ja izgradi svoju pala/^u. Vei jo znamenitost stekao: Pharos (/7rar). Kazvaline »taroga i mnogi uadpisi. novci i starine dovode mu |>ovii'i%t u davi doba, te avjedo^' o njegovoj nekailanjoj velićini. SvjiLske iipml zuami^niLosti jesi utok: lasa {IJsaa, Via). Stoje<1 najzapadnj od svoga juino-dalmatinskiiga otofja. prmlstavlja nam w v«f

STtMA OEOURAFUA UALMACUH.

pm poglt^d kao stražar im jatlranskoro moru. Zato ^u ae za iQega borili Clrci, Himljam, Sara<rni, MleUani i Hrvati, i svaki nrođ. koji je htio zadobili gospodstvo na jadmiiskoni moni. V^iri se, da velike zidine i zamai^iie ^radje ovaj otok izpiiiija- vahu, jerbo ae uu svakom koraku |Kt otj)kti iiadje tra^ riiitsk« i gr^ke starine. Otok ovaj kao luezirućo Kiiuljana, koji m iga sma- trali 7^ saveznika (.socius'). krox cielo vrieme carstva (»odaje nam znakova Hv<^ riniHkoga sjaja i nuu^i; tti su ostanci kupelji A moKOlkom, tragovi amliteaira, zidine toli ogroniuc^ rudi jaki« Btrnle. da opet i ovdje nj^ki iziiitilelji misle, da vide stare 17- klop^ke zidove.

Da li sii sUcde<5a dva otoka pripadala solinskomu ili uaron- skomii okružju, tko (Je to znati za najstarije doba. U kaSnje doba bili 9a neretvanski. Mi ih u ovoj dobi pridajemo Saloni, gla\i fiele Dalmacije. Corcyra uigra (h'nrhilft)^ otok osvojen od Anglist-), malo imade spnmenika, ali je bio znatan u kai^nje doba, kada je svojimt sumarni, vinom i dmginu pKidinami nadarivau Vooeciju. Meleda {Melitn^ ^</W) bio je otok od manje 7:name- uitosti. U poviesti hrvatskoj ipak hi mn so moglo dati mjesto Koamenito. Nadi stari umni historici dokazivali sn, da- je ovo onaj otnfc, gdje ae je dogodilo h\\\f\ sa svetirr Pavlom aposto- lom, a da to nye bilo na otoku Malti, kako se obićno pripovieda.

Trw?i .convenlus': Narona iiozunima nas u cielom svo- jem obsf^L Narona {Vidn), na rieri istoimenoj, primala Je jošte brodove i procvala tako, kako pokaznju mnogi ostanci zidina kupelji, vodovoda i linigiti velićajuih iigrada. Kao u Saloni, spo- minju ae i tuđe razne struke tjndi i raznih stališa, i sva pogla- varstva, kako je obilno u gradovih, koji se razvijahu po slici i prilici rimskoj. Daljf na jug iste je znatniji grad: Kpidauriis (Stefi Dubrovnik)^ po Djokih gr6ka kolonija, a po drugih upravo rimska. Potresom i provaiami barbara bili su stanovnici prisi- ljeni, da se sele i tako posta uori Dubrovnik. U krasnom za- klonu sa velikom gruzkoni lukom, postao je ovo kaiinje najzna- meoitiji povjestni grad na istočnoj obali jadranskoga mora. U pređrinisko pako doba stirala se sva poviest illyrf*ka oko zaljeva ktitorekoga. Sinus rhizonicus, jalnoga od iiajzanimivijih za- ljeva na sviehi. a samo radi visokih, strmih, ktisiinistib i sirotnih brdina, a maloga prostora nz more, nLsu se niugli u ovom izvan- rađoom zaljevu podidi veliki gradovi. Na jednoj je strani zaljeva :

15

la

PRVA KNJIGA.

Rili KO n (ftisno), po kojem w je uazivao zaljpv i gdje je uto- čište tražila kraljica Teuti, a iia drugoj: Dtii-atcra (Kotor). Jcšte je sponu-na vrunliui: Durlea {fhikfjn), a svi drugi gradovi na jugu, kao Sto n. pr. Se odra {Skadar), na istt>imi»iiom jfi7^-ni, pripadaju poviesti i llyrsko- rimskoj, a samo pnaredno kadgod dodju u doticaj s povi»'si.'ii hrvat-^kom.

Tako Hinii ogleihili staru Dalniarijii, pak smo na»ili uz obalu dPHt^tak rininkili kolonija, a ua Kvili Iji'pših i prl^talijili niJ4*Mtib iiaSli HiHo i'ieli niz gradova, gdje koje od volika oUsega. ilva tri od svjetskoga znanicnovatija, svf pinii' kulture i ugledna stanov- niiHva. Pa ako je ikada bilo, a jpst<> bilo ime Dalmacije t^arobno, U mu je glavui >tjaj iz ove dohp. Viditi cVrmi opft, razina trajut^i kulturne odiionaje. kako malo imade zemalja, koje bi se Ijepšimi nspoiiienami iz rimske dobe mogle ponositi od Dalmacije. To opet ueide svu staru zemlju ovoga imena. ve4< samo on»} dio 7.emljt> u/ more, koji je i to ime sačuvao.

III.

Pannonija savska, Paimonija savia ili riparien^iis ili in- birani I) en^i:«. predstavlja nam .se u po(^etku kao zemlja zarasla n«- probodntuii Sumarni i dubokimi moevarami. Hladno joj podneblje nije II pniVtku prijalo rimskoj viijski, kojoj hrabar i odvatan na- rod neda napried kora<:ati. Ved je rar Augunt bio prodro s voj- akami svojimi do Dunava iz gruda Siska, sagradjecia na utoku Kupe u .Savu, ali zemlje nij<' pravo osvojio, te nije mogao ovdje uriniti posid)in; pokrajine. Istom iza opetovanog ratovanja, gdje je trebalo onaj narod razprndati u aviet za roblje, bude Panno- uija kao posebna pokrajina uredjeiia.

Zemlja je ova imala u poćetku malo f^radovu. iiazdieljeiia j»* bila u kotare {ptii/i), u kojih su bila manja neznatna sela (rici). Osim •Siscije (Sisda) j Sirmija (Sirmimn), bili au svi vei5i gradovi istom od Himtjana zasnovani uz dvie ceste državne, koje su tekle pored Drave, Save i Diuiava. Bilo je ipak gradova u unutarnjoj zemlji, koji su spajali promet i trgovinu izmedju ovih velikih neka.

Poi-uiimo sa Siskom. Siscija je bila ti Augustovo vrieme jamačno najznatniji grad eiele Fannonije. Na utoku dviju rieka položen, bio je isriHli.Hte trgovine svib susjednih strana, i izbodište svib rimskih vojna u prvom vieku poslije Isusa. Valjda je ve6 pod

STAHA GEOORAFIJA PANNONIJE.

17

Tiberijein uzviSen na ^ast kolonije, koju je poslije Septimtj Se- ver inamenito ra/.Sirio, i zato mim ime: Colonia Flavia Septimta Siacia. Premda ju je poslije Sirmiiim jako potamnio, opet nije nikada iz^ibila svoga znainenovanja. jer je i u hrvatsko doba bila glavnim građom posavske Hrvatske. Himljani su tiaSli grad opamn tvrdimi zidinami, umjetuiml jani^ami i prokopi, providjen jatdroi gradskinii vrati. Bio je pako toli obsi^žan. da je Oclavijan iza tridesetdnevooga obsieilanja, kada ga je zauzeo, postavio unj 25 kohorta, t. j. dvanaf»t hiljada momaka. Rimljani su ga da- kako poljep^ali na svaku niku, kada je bio u njem corrector , ib prae tor provincije. Uz njega se spominju : Pracpositiis the- *RuhoruiD Sisciensium, Procurator monetne Sis(.ianae, Procurator Aagasti metalli, Praepositus vecturae Tern, Come^ sacranim lar- gitionum, Ratioimlis summanmi Pannoniae Saviae. Comes rerum priratariiui, Procurator rei privatae per Saviara. l)iix provinciae Saviae, Praefectoa claHsis (Atlmiratis) itd. Sve te Jasti svjedoče, da se je ovdje kovao notar, bila glavna blagnjna provincije, bili poglavari razuib rimskih monopola. U gradu je bilo hramova najprije poganskih, a poslije kršćanskih, odkada je bila u Sisku biskupija. Bili su u njem veleliepi dvoron. sgrade, t\Tdje s ku- )ami. kupaliHa, igrališta, vodovodi i javni spomenici. Ovdje se stieahu puteri državni iz: Aquileje, Senije, Aemone, Poetovija {Optuja), .Savarie {Subotiita), Murse (Osiekn) i Sirmija. Još danas nalaze se u Sisku tri sloja razvalina i zidina: iz predrimske, rimske i sredovjećue dobe.

Unigi znatniji grad na Savi bio je: Slrnilum {Mttrooica). Ćini SH, da je njekada Bosiit drugćije tekao u doljnera svojem teku, hliie Mitrovici uticao u Savu, a puri^d njega uz Savu sterao se ićajni taj grad. L'estami bio je spojen na sjever s Mursom, na iz- tok sTauruDom {Zemun) i Sin^dunom {Biotffad), na zapad sa Sis- djom i Cibalisom (Vinkiu"-i\ a na jug s relikom cestom, koja ga je spajala sa Salonom i jadranskim morem. Pridjev mu je: Co- lonia Klavia. Bio je jedno vrieme i'arska prHHtolnicu »a krasnom carskom pala^mi. a glavna vojnit^ka riziiifa za .susjednu Daciju, koja jn služila za veliku tvornicu ratnih sprava. Stanovao je u njoj pored upravitelja doljne Pannonije, redovito i zapovjednik bro- dovlja dunavskoga. U njem se je rodio car Probo, a u njem je i za- glavio. Grad je propao, ali je ime dao krasnom i bogatom kraju izmnJ Save i Dunava, kio pokazuje, da jv ovaj cieli kraj sači-

Hki

^^'

PBVA KNJIGA.

Djavao podnij^jc ovo^ grada Prvo i najsUrij« sielo kr^<5aiiHkog& biskupa, II Podunavju razprostrlo j*? odavle svoju vlast daleko u Paiinonijii, te je poslije na pravih ove biskupije osDovaoa ina- nienita melropoUja sv. Mi^todija, koja je izvanrednim svjetlom razsvjetlila cieli alavrnski sviet.

Na utokri Save u Dunav bio j**: Tauruinim (Zemun), jaka tvrdjava naprama : Si nj; id mi u (BiVv'«'^) n;i drugoj obali. Bila ^ je ovdje postaja jednoga diela dunavskoga brodovlja. Mjesto nije Be razvilo kao znamenit grad. prerada je u strategifnom pogledu bilo od najvetJe važnosti. Na Savi jožte sporainjeinn : S e r v i t i u m {(^radi^kii), koji smo ved spomenuli kao izhodiSte velike dal- tr/^4/a matinske ceste, ^ursoiiijn (ŽiKtd), A.d Driunm (Httra). na utoku Drine jaka tvrdjava. poslije jedna od glavnih u Slavoniji* a ima i maiij^ važnih vi^e. U Posavinu »padaju jošte, jer su ua njezinoj cesti, mnoga mjesta, od kojih spominjemo: Varianae [Kraljera VeJiku), kašnje U poviesti hrvatskoj znamenito, In- cerum (I'oiega), Aqii3e Balissae {Lipik ili Daruvar), Ci- balis iU Cibalae {Vinkovci)^ rimski municipij, u kojem se ja rodio car Valentin ijan, a kod koga je car Konstantin odlučno po- bjedio Licinijaaa god. 314. Ovomu gradu mje položaj izvjestan, ali ga valja tražiti kod Vinkovaca.

U F'odntvini nidazimo Poetoviiini (Optttj). Ta] je grad bio središte Podravinu, a stajao jo na dei^noj obali Drave, koju su si UiTati i poslije prisvajali. Kolonija rimska nosi po svojem osdo- vatelju ime: Ulpia Trajana. Izvan grada bila jf carska palaca. Od mnogih mjesta uz Dravu spomenutih uzimljenio samo : A q u a e Jassae {Topike kr<ii Varuiditm), o kojih (!emo imati prilike joSte govoriti, .1 ovali a (Vaiporo), jer je izvjestno, dok s» druga sva neizvjestua do Mursclle {Petrifyrri), predgradja velikoga grada Murse (Osirk). Ime .(^olonia Aelia" kazuje mu osunva- telja cara Hadrijana. Kadšto je sjedio u njem namjestnik Pan- nonije. Valja lia j»' radi susjednih močvara i sgodna položaja pri »toku Dravp u Dunav bio znatna tvrdjava rimska prijma Daciji.

Na uaslavku c-estc od Murse i uz Dunav zna hv sigurno za ova mjesta: Teu to hiirgium (nulj), valjda za.suovana prigodom pustolovna kojekafcovih od Teutona, Cornacnm {Vukovar); Bassiaua (Pf/zvurO fini se, da je bio vplik grad kao predgradje Sirmija. t' u trci Ittok), C us tim ( Prtrovaradm) Acnmincum {Slavkntnni). liurgenae (Humuri). Sve su ovoj

nxYni.

bile postaje konjanii^ke, koje su bitn irainieitjeiii; Uaciji i cielomu PoduDavju, daklf upravo eostra (tabori).

Orim je pr(>glodoiii pokazano, da su se oa mjostih starih rimskih uzdržala danaSnja znatna mjesta i gradovi. Malo imade gradova, u medjii njirai je slmiaJDO riaA glavni grad Zagreb, koji nebi imao svoga ixhodiSta već od rimske dobe. Time Da- raaćisiĐO i prvo vrelo povipsti, a naposp kulture naroda hrvat- skoga. AJco su i pali gradovi vo<5ifn di^loni, uli ostale sn oko Djih već svjetlom kultnre raz^iS<5cne Šumo, uzorana polja i li- vade. cTatu<5i vinogradi i mnogi spomonioi sa ćarobnimi uspo- menauii. Prije nego Sto preložimo rimuki kulturni život, moramo xnaii. koji je narod bio ovdje pred Himljani i kako su ovi njime zagospodovali.

IV.

Odkada padaju traci svjetla poviestnoga na nade zemlje, od onda znam^i da su u ovih zcmijah stanovali llljri. Od pradavna ajedi taj narod na lialkanskom poluotoku, sjedio je prije (irka zajedno a Thraćani. Bio je to veliki narod arijskoga porekla, koji je zapremio sav zapad balkanskoga poluotoka. Bilo je jedno vrieme. kada su lllyri posjedovali svu Italiju osim sjevero - zapadnih strana. 1 poslije u rimsko đoha vidjaju se

ici ovoga naroda i jezika u južnoj Italiji; na A.penninii, na l^beri i u ITmhriji imadf jezika i narnda. koji nije italski ve*^ il- Imki. Dodoua sa svetim pronn'istcm bila je STMliMi* illvrskih naroda, kamo m i .Japodi i Paunom-i sa julskili Alpa i Podunavja svoje darove nosili Tako jf i onu stranu obsizalo pleme illvrsko. Samo tako možemo razumjeti ono, ^to se pripovieda za mnogo kašnje vriemp za cara Augusta, gdje se vfli, d:i '}f tliglu oj-u2je osam ijto hiljada ljudi u Panuoniji i nalmaciji.

U isvjestno povjestno doba ve«^ znademo, da su Grd, Latini. Thraćani i Celti sa niznili strana pritisnuli ovaj veliki narod. pak mn je ime ostalo uzi^uvano samo u sjevernom velikom trokutu balkanskoga poluotoka A taj kraj upravo uas za- nima. Pa tko su bili ti stari lllvrit' Prvaci jezikn<<loviiih nauka emttpskih razidjode se u mnienjih o poreklo ujibovii. Pravo reće Aafarik. kada dolazi k tomu pitanju: „Dolazimo k zago- netci u obsi'gii slavenskih starožitnosti najzakn(>astijoj. a za rie- ieoje najieioj*. On je pokucao velikim oHroumljem dokazati.

1«

ao

PRVA IC\JiaA.

da Je u pradavnoj dobi bilo Slavoua na balkanskom poliiotolcii. Oprezni taj umnik nije ipak odlučno uztvTdiu. da su Htari lllvri bili Slaveni i praoci Hrvata. Istom u naSem vit^kii prolnidilelji naroda lirvatiiko^ vize su to vjerovali, nego su zuanatveuo do- kazivali;— kušao je to Ljudevit (laj u „Danici'- .1 od ila stvori Bog llini". — u tom jf kulniinarija sve arjjiinientacijf poetične, da su Uljri prvi narod ua KtMulji. (jlavni dokaz iiziniao seje iz Nestora: „Itist javik slovjecsk, od plemfoi -Tafetova. Noriri (t j. Illvri). lio sut Slovjeue'. Ne- pr«!kintita predaja iiioiMia illyniiko^a kod Hrvata, narodto za na- zivanju jexika, jako je podupirala ovo nmienje naSili za^otnika uarodnogn preporoda u ovom vicku. Mi se od toa^a nuiienja odvrai5arao, kada j^a svi najčuveniji jezikoslovci ndbjegoSe i pri- stajemo uz one, koji tragovn illyrskoga plenieiia nalaze u jeziku jednoga diela Si^ipetara u Albaniji. Zato L*e ua^ njihova povieat samo u toliko zanimati, koliko nam je potrebno, da nam bude jasno gospodstvo Himljana, od kojiii jasni tragovi kulture pr(>- laze u poviest hrvatsku.

Puno je bilo pleromia ill^vrskih. NajljfpSe nam to kaie ge- nealogija njihova u Appiana Alesaudrin^^a. On veli : Kaže se, da zemlja ova izvodi ime svoje od lllyra, sina Polyphemova. Folyphem oyklop i žena niu'Jalata rodice sinove: Celta, lllyra i li alatu. Ovi izidjo^i' iz Siiilije i uze^e gOHpodovati uad 3U- Hjeduimi narodi, koji »e itd njih prozvade: L'elti, niyri i Galate. Hnogi misle drugailije i kojei^ta, a meni se ovo najbolje dopada. Illvr rodi Kncheleja. Antarieja, Dardaua, Macda, Taulanta i Ferrhaeba, sinove i ki^eri Parthu, Daorthu, Dassarii i druge. Odatle postanu: Taulanifani, Perr- liaebi, Euchelejci, Autariejci, Dardanci, Parthenei, Dassaraui i Uaršani. Autariej opet rodi iiiua Panoua ili Paeoua, a Pacou Skordiska i Triballa, koji lako- djer dadoše ime narodom.

Ovom genealogijom predo<!iuju nara se sva plemena od ja- dranskoga mora do Dunava. predo^Mije nam se i to, da su na sjeveru bili lllyri pomiešaui s celtskiml pleuieni tako, da njeki pisci ueznaju bili .lapodc i Skordiske i/med Save i Drave pri- brojili lllyrom ili Celtoni. Uva mnoga plenit-na, veli Appian: .nisu imala jminu obi^enltu vladu, niti skupnoga vie(5a, nego viet^ahu po plemeiiih i obiteljiti*. Ipak su u/, jadransko more bila tri

ri.i.vni SI

n^a^a plemena, na jugu do Noretve možni Ardiiiojci. rlaljo na >]evem do Krke ratoborni Dalroati, a na sjeveni ori njih morem Tmiolomni Liburiii, koji .su iijf^koliko piiU pokucali osuovati jaćn drtavu.

O narodu i njogovih narodnih ohi^ajih možemo 8&sUntJ dofttA povoljnu slik)). Ljudi su ovih krajeva veliki, kriepka tiela. nviek spremni na boj i na klanje, ali su i tvrdo glave, do ila boga lukavi i prevejani. Puno da vjeruju u rarohije, u t^^- rohajaknm, ako s» i daleko, da se uti<^u kraljevi i vojvode I*o mnienjn njekih bilo bi kod Illyra ljudi, koji samim pogU^dom tfojim obćaravaju, a ako dugo i oAtro pilje u čovjeka, da su Dtt kadri i smrt zadati. Čini se, da im je vjera imala pboenićko primjer. Kada je na primjer kralj IClito illyrski imao ratovati 9 Aieiaudrom . zakla on bogovom za žrtvu tri djei^aka i tri djevojke i tri cnia ovna. Da si tielit slikaju kao i Ttiračani, a da 9u pobožni, pravedni, gostoljubivi i vole živiti u veselu dru- goraojti. to svi kazuju. Nečuveno je i nevjerojatno. Sto se o njihovih goKtbah pripovif^da, kako ru skloni pijanxtni, a da se knd B%*akp goKihe opiju, i da je to t^ntovo svaki ilnii. Kako da se prije go»<tbe opasuju, a onda tećajeni gostbe f-iin vi^ piju tim dolje odpoauju. Kako Rvoje žene njeka plemena »Lraneem ni tbu daju, to je dalo povoda razli^^itu tumačenju, da i^u istoga riekla s Babylonci. Mnogi njihovi kraljevi da su umirali od razuzdana i pijana iivnU.

nivri Hii uz more bili ribari ili gusari na glasu, a u nnu- tarnjoj zemlji pastiri ili razbojnici. O plemenu AthauiHna kaže se Da primjer, da im žene polja ohdjelavajn . a mužkan-i da stada paim. \'e45inn plemena nije poznavala nove^, a zemlju su Hl dielili svake osme gmiino, i io po rmlovih. Cieli kraj jedan ili delo selo bio je jedan rod. Hilo je plemena skoro na pri divljih. Za Dardance kažn. da se i^akrivaju u smradne Spilje , a da sa samo tri puta u životu peru. kad se rode. kada se Žene i kada umru. N'jeka plemena opet hvale, da liepo goje muziku, i sami da si prave muzikalne strojeve. Ka sva plemena može se reiH, da su rtrantno ljubila najijuvfi rat. Vojevala su jednakom vatrom u Asiji s Alesandrom.kao atn u Gn-koj proti (jrkom. Ljube /.a oružje koplje, kako ga je opisao Homer, a priljubili su se i celtskomu oružju.

Pobjedu Philipa macedonskoga nad li\yn cienili su Grci tako ilamom, kao uto Aleiandrovu u Asiji. Alexandar je puno cienio

T*jii-iwi Ako th |t tkmged ptlMI*, to an je tOi i ■■Igli MEn«gU Mg9 fi jMiftve m vtvonMOi b^SMO p«Qa. Ib adin ■jbvfft gnd*n i^đ >■ s» hmlki iiIkMu i bae jrfMh«o Hrmam vnu^^jimL A kala m ialli u ka|Bo po^e, ^ *a difti vBcbcMH nfai . nrilrfcliB bi apliAfi Mpnjst«i]i, i«r im )« tn ti) nanh bila fatrcu i paklcta. Samo n^ im ne- krjU«. B n Wm fo bili Grd i Stmljui, kako sr nađe, luonid nim aarodoiD. KjUuv« Molnaa jaaAro i nevstnliTtMt, ndn poftjriaži iHeileći priporiert: Kada je Afe»dw TeHki po- bJriaiiMii vojn aa Donarv ifrlio. đađje n« poiinrtro ml u- roda • Jađnmkoga tnon, da ga dobiju xa ^jawlja. Veliki Uelom i pOBaaai dobom, zapnMiite pHjat'-lj^TO u Alnandra nidi slanhh fi}t%nrik djela. Kod objeda kada poli«gtbix. upitati 6e ifa mU>li kralj ; koga da se aajrito boj«. Mistio je da ^ pm^ : tebe. Oni odgovorf: .DUeaa, rsn da nebi jednom sebo na dek palu; ali drago nara je i prijaielJRtvn ulcnra junaka*. Aleiandar ih primi za navemike i prijatelje, i U«^o ili obdari.

Sliku 0 životu i običajili prije njihoTa sukoba s Kimljani ilo[itinjiijomo time. da ogledamo njeke doseljenike na njihovoj /pmlji. Na onh obalah fijeli ni bili najprije Phoeni rani, knku Hvjedo^i prt£a o Kadmu, da je doiftao sa ai-njom ienom Hiirmo- nijom k Knrlieli-ji-<^m IiIIkii Apollnnije. T:imo ja bila odata njegova k<^i. h Th»'I>a je pobje^^iu ovamo, jer je ubila svoga prvoga muia, i ovdje »M Opel udala. Novi joj muž išao s vojskom na Kadma, » ona n[H>t ovoga mu£a ubila i predala vladu svomti otcn K^idniu, Sad» je Kutlino zavladao k nelont zpmljom ilo Neretvi'. 1 (laiiMS u južnoj Dalmuriji imadu pe^^inc uz more kraj Novoga KarimoTo ime.

Drugi kulturni narod, koji 8e j<* kiiAan ovdje na-stanilt, bih ft ni. Tako jo prit'iH Heraklu dopiula, da jp projiutovao U- lyriju i ovdje osnovao dinastiju pod Kinom H y 1 1 o ro , od koga da im*' svojo ima lUyrya. Tim ae jamai^ao ima naznačiti onaj pr*»vrat, koji kg jp dogodio na nhalab jadranskoga mora, do Oni Pbo«ni£aue odavle iziiKnuli. K tiuie \v a savezu i ona p koja Orke dovodi ^ak do Kaže. Brat Miluje. Ab8yrl. da j6' umro na jednom od otoka laljeva kvarnerskoga, pak dao kom im«?; Abnvrlide, a lo je CroK i ausjedui otoci. Gr stalno naprMovali na otocih i obalab. Na njekih su oloeih do-

\

RDOJANt OSVAJAJU ILLVRUU. 83

ieli U criet, kao st-o na pr. aa Kon'iili, Hvaru i Visu, JV.A. )« ]e obilje i krasou njihova \ina, ulja, meda, drva, dala im otitke života, kabe su imali u Atheni. Ovdje su vladali, lao i tamo archonti, veliko vietie, oarodna skupština, pr)*taneum. K tomu jt' bila Issa (Vis) majka gradova na obali; Traguriju i Kpet'iju, a preko njih stekla upliva med lUvri na kopnu. Grci lio postali TaiftD najprije kulturni faktor, a naravna je poslje- dica, da su njihovi interesi kadgod imali odlučiti sudbinom il]yr- skih plemena.

Na ju^ i jtt^o-iztoku tiskao se illjrski narod s thrat^kim i macedooskini življem. Ratovi s Macodonci svrtili su so poraicom inyn pod Ptiiiipom i Alesaiidrom, ali poslije se osnovala ovdjo jaka 335. država. Pred »to iratdeeel godina osnovao ju bio Barđyl najvide na kopuu, ali sada p<3d kraljem Agronom uze se ona .siriti i na moru. pod PUuratom (oko god. 210.) opijaćkašc lUvri cielo oLofje joDskof^a mora, odvodeiTi mužko, žensko, blago, robu, žito i vino. Strah i trepet bili m svim iJrkom. Agron, njegov sin i na- sljednik, ivsvoji grt^ki otok Hvar. gflje razvali svf njihove krasne 335 republikaD.ske ustanove, {lorobi >ia i prenese k sebi silno blago i spomenike i urese njihove na svoju obalu. Lsti i mnogi drogi otAfi padoĆR nm u ^ke. 8tupiv4i u ^ivez s l^ibumi pnsl,avi na jadransko i jonsko more brodovlje, kakovo još nije imao nijedan ill)'r»ki kralj. U savez« s Denietrijem otcem Philipa III. mae^on- m/kogi udari a vojskom od pel hiljada llljra na Aetoljane, koji 'SD obtdedali grad Mcdion u Akarnaniji, uniAti ih i odnese na 331. tvojih sto brodova sve, fito je nažao u taboni aetolskom. Obale E^de i Messenije podadoiie dragorjenu pliena ovomu silovitomu i pustolovnomu kralju, kojega je vlast- na moru bila nepobitna tid neke Tvliuc do Epira. Ovom posljeilnjom pobjedom nad Aetoljani bio se je Agron tiko razveselio, da je po obićajn svoga naroda udario u razko^p, razkala^ene i ra/.uzdane goittbe i tmasti lako jako, da se je u jesen god. *23l. pr. Is. gosthami ubio.

V.

Sa Agronom umrlu je onakva snažna ruka. koja je kadni a Čas stvoriti, i prije nego štii <;e mogu pravo Hahrati suvreme- nici, da (omu jjtvorenomu 8aćuvaju rpd i trajni nk^t-inak. .ledna od žena Agronovih, Teuta, preuzme & ujekimi savjetnici vla-

84

PRVA KNJIGA.

330

danje, nijrri bili su ve(f mrzki srim narodom, koji su brodanh. Nemalo bilo je ved si^irnosti i trgorine samo mdi njih. Touta pako. strastna i odlu<Vna ženu, sretnu se je ^'ienila ntipjebnin svojih gusarskih Čela, pak nije dospjela razmišljati o budut!- nosti države, koju je upravljala samo za svoga posioka Pinueija. Ooa dozvoli i^vojim podanikom gnsareoje. a i sama sastavi opet brodovlje, da navaljuju na »vakoga, na koga ^aino mogu. Opet patiše EHda i Sicilija, jer su tamo otvorene prama moru ol>a]e, a daleko su tvrdi gradovi, odakle bi gnsarom illyrskini mog dod pogibio Vrat5aju<^ se s juga padoše kao silau oblak tuJ sa najbogatiji i najcvjetniji grad epirskoga ijaveza Phoeniku. Savez je držao do osam sto galatskih plamenika u gradu. Ovi mjesto da brane, slože »e h ll]yri i pretladu im uajtvrdji grad, a pi bogatstva. Glas o padu grada potre^e sav Epir, sve se digne oružje, pozovu i susjedna grčka plemena na Uljre. 1 lUvrom dođje po kopnu pomo*^ od pet hiljada ljudi. Prije nego Sto au Crrci prispjeli bili, izgnbili su Rpiro(5ant (hie bitk^ i razprSife se kao ljetna prašina pred jakim vjetrom. U taj kobui ćas, gdji* je bila ved skoro kocka pala, da sav bpir skloni svoju glAvn pod igo iUyrsko. gdje su strepili Grci, žto de se s njlmi dogo- diti, gdje se je znalo, da je 8 Uljri Maceđonija u lajnora savezu ; u taj ća» odazove Teuta svoju vojsku iz Epira.

Nije se samo GriSka uzrujavala. Dok je kraljica Teuta u svojoj prestoloici Scodri (Skadru) plivala u veselju nad mnogimi darovi^ i plienom sa obale jadranskoga mora, uzrujali su se i grčki otO( a naro(^ito tvrda hnB, nzhimili se Dardamn, ii?.rujala !)e i ji Italija: uzrujao se i Bim. Teuta pozvala zato svoju vojsku Na mnoge tužbe svojih podanika, na vapaj za pomo(5 it Apal lonije, Isse i drugih grčkih mjesta, odludi napokon rimski seni da (5e poslati u Scodni pof^laustvo. Dva brata Gajo i Lucij roncanij podjoSe, da odnesu poruku Teuti. Kraljica ih poali t) pritajenom zlovoljom i odgovori im: Sto država njezina mogne. sve <fe učiniti, da Himljanom nebudo više krivico, a Stff' pojedinci na svoju ruku i za svoju korist urade, toga krulj>?v- stTo iUjTsko po svojem starom običaju oemože zapriećiti. Na to joj mladji Coninoanij smjelo odgovori: V Rimuje pohvalan običaj, da država Sliti pravo i sigurnost i pojedina«^ a taki nam bogova, mi čemo sve moguće učiniti da se ill^ntki č^i korjenito izprave. Poslanici prodjoSe. Jedva n more laj

■

RIMLJANI OSVAJAJU tLLVRUU.

85

Tifi«, dostižu ih Illjri i ubiju smjf'loga govornika, valjda po nalogu kraljice, ('im se u Kimu saznalo za taj zloćin i povredu svetoga međjunarodnoga prava, datlu mladom« uhitomu posla- nilni na forumu odmah podit^i spomenik, kako no. je činilo svim Rimljannm, koji su ovakvom ]>rigodom nastradali. Senat zaklju^ odmah rat Vojsku i brodovlja stanu oružati.

Teuta, nemare4!i za pogibelji od Kima, xa koje j« dobro znala, slala je i nadalje ^He na pljenilbu. Glavna joj namjora bila osvojiti otok Corcvru fAV/), da zagospodi cielim jonskim moreni. Međjutim su njeki odjeli nje/ini, lukavo prosfid vode, utoljati se u grad Dvrrharhij [Dm^) i skoro ga predobili, a drugi uznemirivali Apolloniju. Svuda se ogoroćen ratovalo, na kopno i na moru, svi ovi gradovi su prosjakali .s jedne strane u Grčkoj, a s dnige opet u Kimu i zaklinjali za pomod. rorcyra padne, nedoćekavSi pomorci. Učini iigovnr i primi illvraku |K>- mdu u grad. Hada ttfkar izadje. na more rim^tko brodovlje sa drie stotiae jadara. Vodio ga je konsal (.-. Fulvij. Drugi konsul k. Posturaij skupljao je kopnenu vojsku kod Hrundusija. Fulvij poleti prema Coro-ri, ali čuje, ds je pala. On ipak iwdjfl tamo. Zrao ga je potajno sam kraljičin zapovjednik Demetrij Hvarski. Obtuien Demetrij kod kraljice poboja se, i preda grad i svu posadu illvrsku Rimljanom. Pod njihovu vlast preda se sada i Corcvra. jer joj inače spasa nije bilo. Odavle zaplovi Fulvij praćen od Demetrija i svjetovan od njega najprije prema Apol- loniji. gdje je vet? bio prispio drugi konsul s dvadeset hiljada Tojdke i dvie hiljade konjanika. Grad drage vnlje otvori svoja vrets i preda se Rimljanom. Obadva konsula pohrle u Dvrrha- chij, koji je veo bio u najvećoj stiski llljrska vojska uz- ouknu, a Djrrhachij ne preda. Kimljani krenu u unutarnju zemlju i pokore ju, a I«su spasi brodovlje i primi u prijatelj- BtTO rimsko. Drugi gradovi padoše sa više ili manje napora. Tako brao propade državu illyr8ka, toli strasna i opasna (rrkom, Iz- d^ja Demetrijeva učini, da vojska, koju je pobiediti bilo naj- čatit za mavedousku falangu, sada bježi kao poplašene ovoe. Za samu kraljicu vele. da se je od izdaje Demetrijeve strašno uplatila. Ona uzmakne samo s njekoliko pratilaca ii Hhizon na itljev kotorski. Demetrij dobije vlast nad lUjrijom, naročito nad plemenom .\rdiafjaca. Konsul Fulvij ode s brodovljem put Kima, a Postun^j ostane u zemlji utaboren kod Dyrrhachija na

329.

26

FHVA KSJIOA.

sgodnn mjestu, alo bi ua t^jeveni ili na jiigii pomoći uz- trebalo.

33S. Na proljetne god. 228. pr. Is. prilivuti kraljica Toata teike po-

godbe mira. Svi spomenuti gradovi .stupaju u prijateljstvo s Kimljam, zemlja Ardiaejska na jugu od kotorskoga zaljeva dopada Rimljane, Illyri nesmiju na jujar dalje od Lissa (Lješ) nego sa dvie ueoboružane barke. Teuta se zahvati. Ono nji?što preostale zemljo preda Pinnesu, ali skrbnik mu ]e bio Demetrij. On je sada sjeverni dio kraljevstva upravljao u ime Hinm'.sovo, a južni u im« liimljana. Uindjaiii pri- ob(fe grćkim gradovom uspjeh rata i mir s iU^rskom kraljicom. Ovim mirom Kimljani su dobili uo samo gospodstvo na jadran- skom mom, vet* i glavne postaje jonskoga mora i gotovo ključeve Grčkoj. Grd oduševljeni dadose Kimljanom sva svoja gradjaoska prava i pnivo na svoje narodne igre. Da li je bilo vi.^e atida ili oduSf'vljenja u Grčkoj u ovaj tbs, gdje je kukavnih njihovih desetak brodova moralo svagdjo uzmaknuti pred lUjri, gdje vide, dft Be sami obraniti nemogn, a evo ori barbari Kimljaci na jednom grunu sa svojih dvie stotine brodova, pak uiJine Grkom, Ho bi oni sami sebi ut.Hniti morali, sve nas to manje zanima. TiSe nas zanima Mac^donija. Ona je ovaj put mucala, dok joj je niožni susjed pobrao ključe od njezine kui5e. Bila je ne- pripravna, da ga dnst^>ino odbije. Noziulovoljstvo izdajnoga Oe- metrija poda Maeedoniji skoro priliku, da uznastoji opet sapeti lllyriju 8 Makedonijom. Oeraetrij Želotfi sa sebe 8tr^^8ti rimsko vrhovnii^tvo, prislanti uz Matedonijii i raz^iri svoju vlaHt nad grčkimi gradovi, koje su Rimljani .slobodnimi proglasili, to jest oteli ih Ilivrom, pak ih sebi pokorili. Već je bio počeo drugi puntiki rat, veti je pao Sagunt, a Kimljanom dodju glasi, da je na jadranskom moru u sponizumku s Maeedonijom razvio za- stavu slobodna i samostalna illvrskoga kraljevstva njihov ftti-

Si$. (Senik Uenuitrij {god. 'Jli*.). Odmah krenu na iztflk dva kon- sula M. I.ivij Salinator i Aeniilij Paulo, da jakim i brzim udarcem uguše taj pokus. Ved komtem ljetnih dana mogao Je Aemilij Paulo u Himu slaviti svoje pobjede nad IUyri. Na samom Hvani bio je najjači okršaj. Glavni grad (sada Stari Grad) položajem na zajiadiioj strani otoka na kraju oduga za- ljeva, otvorena prema pui^ini mora, okružen brožutjci, bio je dobro ulvrdjen. Imao je dosta živežji, branila ga je izabrana vojska, na ćelu joj sam Demetrij. Ubsjcdanje moglo bi bilo

RIMUAM OSVAJAJU ILLVIUJV

27

0-

"dtigo potrajati, da se nije Aeinilj Paul« ratnoj InVavosti sjetio. Jedan odjel svoje vojske prebaci u no<5no dolm na kopno

i Rakrije ga u šnmah na susjednih hutncih. a sam sa dvadeset ladja udarno je na luku, kao da bi rado pokušao izkrcati se. Dem^ trij mu hrani. Mala vojska neprijateljska dala je pouzdanja nje- govoj vojski, te vi§e puta srt*tno na Himljaue navaljuju. Dotle puko rimska vojska zauzme opet u noi^no doba broiuljak izmed luke i gra<la. Sada Hiiuljaui sa dva kraja biesuo navale, a lllyri medju dvie vatre dospiju u najve<?i nered, bjezo na sve strane, jedni u grad, drugi se razprše po otoku. Demctrij sretno U2- makne sa svojim blagom k ladjani, pripravnim za takav užasni islufaj, i uzniakne ravno na dvor kralju mat'edonskonin. svomu prijatelj« i savezniku. Hvar bude razvaljen, a ls.sa i druga mjesta budu opet rimska. Ilivrija o.<;ta, kako je i prvo bila, jnžna rimska, a sjeverna joile slobodna l'innesova država. Njeke tf\i gradovo Rimljani stegli u ^(lobodi, samo Issa osla i nadalje kao prava slobodna rimska saveznii'a.

Sto je MactHionija pokušala u savezu s Hannibalom opet zadobiti Ulvriju, Sto je uvlatHla pojedine poglavice iUyrske u svoje saveze, sve lo nije promicnilo ovogii sada stvorenoga ođ- Došaja illvr^kih zemalja. Istom kada se jt' kralj slobodnih 'piU; tlljm Geudj u dnigom mac^iloriskom ratu sdružio s Persi'jem, prfvme se i ova 8lobi>diia država (god. Iii8). Dugo ve<^ pre- vrtljiv i nevjeran, sumnjiv Kiniljanom, a 0|>et svaki fas izgo- varaju<5i a^ i silju<5i po^ilanika, motao se je Gencij izmed Uinoa i Kacedonijc, dukle ga (god. l(iS>.) Persej za sebe sasvim nepre- dobge. Po obi^iju svojib djedova zaptH^uie Oencij oi'^ito neprija- teljstvo s povredom rimskih poslanika, okrivljujući ih, da su ubode, i baci ib u tamnicu. Hraotom Luciju Aniciju povjeri senat ratovanje na Gencija. On ga svrši za trideset dana. Gencij nije bio joSte spreman, kada su Rimljani bili vei5 boj zapot^eli. On je stajao kod Lis!<a s petnaest biljaiia ljudi, a brata si ('aravancija po^e n doljnje illjrske krajeve, da inn pomodi dovede. Gencij htjede osvojiti Bassaniju, do blizu i^etnlpsel kilometara udaljenu od Lissa, a Anicij ga pobije i prisili ua uzmak u tvrdu Scodru. Brodovlje od osamdeset jadara. što je namienio, da pliene Djrrha- chium, ApolloDiju i drugo pomorje, Rimljani mu većim dielom pohvat.aju. Pred »uuiom Hcodrom pobiede ga iznova u velikoj bitci, a strah prevlada u narodu i na dvoru Ooncijevu. Gencij uzme

168.

w

I

ti?

IS6

ftfiffnviiniti Ri» s Anirijom. Samo jnSto jednom za vri(»me dopova- runJA XH|ili)vi ri>*knm Bujaiioin u ska<lan^ko jpzpro, jer su bili dnAli krivi ^lasi, da mn brat vodi velika vojsku. 1 ta ga je iia<1ii ixiH>vjorili], pak »c preda na milost i nemilost. Htmljani xavlad]\jii sada lielom zemljom do neke Neretve, i ui^ine od lll.vrije rimsku jtokrajina. Anietj ostari posadu u Soodri, na- injtmtl uprantfljn u Rhison (Risno) i Olcinium {DtUJ^t^j), I« na ili tri dieU ntidieli nova pmTinriju, t. j. tri kotara uAini oko Hi-nilro, OU'in^u i Khiiona. Sabranim poglavicam plemena pro- KIanI, da jfl sada Ilivrija slobmlna. U sre trrdjare i tvrdja tiijoMla niimJoMti posade. Pobjedom Anicijevom svršila se ova vujna. *li*nt'ij, iena mu i djec«, brat i mnogi odlii^ni, stupahu n Hlinu priMl koK pobjedonosoogm vojvode. Vetiki i bo^.rati pliea ttlata, Hrebra i dragocjenosti đofsile pobj«<loaoeini vojsku i rimHku bloK^jnii. Veli i«, da je v^voda dMiio do dvadeset milijuna sfr- dlMTtji U ttovon. Tako prveU drtava Ardia^aca, velikih napast- nika fit^tih I rimskib.

Sa ^avcni od o«vo}eaih kn^ioma flirilo $>• pleme Dalroaia, ne toliko pogUM^|H» đrlaTi Timskoj, jer nije stojalo u nikakovo nv»xa niti s Orfkom nin s Macedoujooi. Cs neku Cetinu, na mvvic«k ifaiiiajaga niskoga pe|ia, raasb« a» jaki gnd orogs pkBNM: DahaMuM. Padli IHjrr^ arfiaajdDa, Mtaae aađa otro- nM boJDo poljf i phmocje ovotna plcmeao. li svojib gora spusti n ono prcna mora i pritina grfihe aanlMae: Bpetium i Tra^- rinai, (e je opet odavi« tekao janV a Rim: dajt«' poraotite Baa ae braniti od Datnuta. Kiroljane age tiij glas mormo jako oiMHiriti, ptr sa Dalnaati titom kalati svoja niv na mora. .Bilo je dcMt foAai, vcB Poljlig, tto je svtiea nt s Perae- jem. H^cfi trn mh aa M koji aafia obaoviti snaga i hrabniat Bvoje v«jakc vtta km ja kilo do toga. ntgo da pUfte niTre ifi da ih poknre «vo^j vlaatl*. ^ajn Fannija ]irvdada posUastvn k Dmtmatom. ajeva f pridruže poslaaici rimskih aavrittika. Gajo Faaaij jedva iiv Uauat gkivn od ra^araaih balmata. a aaatrvlafe fadnaid avcnika. Poalanik a Rima pred aena- iam itpmfM «n^ Bam*4e. 8eaat odlnti i aaviesti rat. da onvvti prad pravmUimi kaguri aniDote iunitiaa poebniks aa- rtoa ruanog&.

Vo|iks pffTvde aa probada god. 156. konnd C )Un< Fig«) ovamo «d Nvetvc rii^ knAiA an q«ver. Bnde yol»<qi i

niMUAM OSVAJAJU nxYniJU

99

ba^D preko Nprctvt^. TH\o niii j« hilo s ovom itramotom rra- Uti IH! u Kim. Ou ptH^i^ka dok se primicala zima, nadao ae: liurbari d« av razi(?i sada. kada 6u neprijalolja razbili. Oprezniji su bili Daliiiati. nef^n Sto '}« ritnski vodja očekivao. Nadje ih opt't -nahrane izvan ujiliovUi gradova, riprt'niiie i oboružani', da si lirane t^l^vtii grad. OpeL je trebalo kao jednom pod Scodrora svrati rat pod zidiitami glavnoga ^ada, a to <?e rc«*!, treba se pripraviti nu krvavu bitku Ipak mlrži pobjfdu, premda neuspije prodobiti glavni i^rid. Okrene »e prema manjim ^radovoni i pre- dobije ib. Zatim se okrene na tvrdi Dalminitiin. Bacanjem go- nii^ib Ktripla iikresa vatru u grailu i dovfde sumo tako grad u aajvei5u smutnju. <}udina se ipak svršila, te vojvodstvo morade predati Piibliju Corneliju Nasiki, koji primi u svoju slavu go- tov« Aiue svojta pređ^istnikn. To se medjutini u Kimu vii^p puta dogodilo, da 8U raili kratkotrajnoga jtMliiogodiSnJega vojvodHtva jedni se trudili, drugi slavu uiivali. Dalmati potef^u se u svoje drucre iLfradove. Njihova razpršena sila neuzniož^^ iMloljeti jakoj ujedinjenoj po bjed«) nosnoj vojski, koja vra<*aju<* st* u Dalminium, sada pusi od branitelja i vojske, dade oduševljena svom vojvodi naslov imperatora. Senat mu dozvoli triiimf, ali ga on od pri- stojnosti odbije, znajut^, da vi^o pripada l>'i$n>lu nego li njemu.

Kojo su prav<^ posljedica* ovoga ratu i da li su Dalmati od uda sasvim pokorni biti* toga neznamo. Ua nije država ovdje ve45 sada osnovala kakvo pnivinfijalno iiredjenje, U\ /namo.

Dvadeset je od prilike godina prošlo dok su Uitnljani opet sasluAali jauk s iztoćnih obala jadranskoga mom. Uviek ista iglu: — §aljii se poslaniei. budu uiTiedjeui. barbari ue(5e da se primire ve<5 i nadalje rimske poilanike nzuemirujn, vojska podje na oje I ukroti ih. Na rie^n Neretvi, Ardiaejci i Plerdejci, kako ih Himljani nazivlju, plieni&e rimske podanike, a jamačno su i oni bili od Kimljana vei^ pohiedjeiii, jamačno su i oni bili podanici. Vujsku vodi konsul Ful\ij Flacco; deset hiljada pje.^aku i ^est Stotina konjanika. Čini se, da ovo nije narod onako hrabar kao Dalmati. a opfft i Rimljani čini se, da su nakanili ovaj rat upravo korjenito dovriiti.

Za maln dana bude rat gotov. Koiisul bari ove ostanke Ardiae- ja<-a od obale morske u unutarnju zemlju u gorske predjele, i pri- sili ih, da se bave ratarstvom. Zemlja slaba i kamenita slalio jh je branila, a ih;mugui5i se drugim poslom baviti, izgibe cielo pleme

165.

t3S.

80 PnVA KNJIGA

Ardiaejaca. Sada je valjda Narona ofinoviina i postala središtem rimskim u orih fitranah. Zato opet neuzimljeno. da su i t^ada ovdje Rimljani nsiiovali kakvu .stalnu rimsku proviacijii. I ua- dalje bune se narodi, oul ih krote, ali ih po svoju Jošte ncure- djujii, jer se »a sjevera valjaju cieli rojevi nepoznatih dosele naroda.

Do sada su Himijaoi a ju^ udarali nn plemena illvrska. dok neukrotiše gotovo srega naroda na dinarskih pbininah. Sada poi^lmlju njihove vojne sa sjevera sftma iz Italije, sa granica cisalpinske Gallije. napose i?. Aqiiileje osnovane zato, da se ob- čuva Italija od navale raznih naroda. Kroz pol vieka praskaju roaoji i veći rato\i od Alpa i Podunavja do jadranskoga i aegaej- skoga mora. Kimljani si prisvojile Istru i postanu tako susjedi Japtula, naroda illvrskoga pomirsana 8 Galli. zato se veli o njih, da iiuadu obii^aje Thračana i Clalla. Žirili su u današnjem goro- vitom zapadno-hrvabikom kraju od btrc do Krkc, nisu ipak do- segnuli do mora, koje su imiili u ruku Lihurni. Rimljani pnSalju

jjfo. na nje god. 130. pr. Is. I'andusija Tiberija i 1'. Sempronija Tu- ditana. Japodi ih iz poi^etka potukošc, dok im nedodje u pomoć C. .Tunij Bruto, pobjeditdj Lusitanaca. Sjajno pobje<le barbare i prividno ih priitile. da prlmu rimsko gospodstvo, zato dobiju triumf. Desetak godina nije proSlo i opet je trebalo rat nositi u osvojene već krajeve. Dva konsiila rimska, L. Cotta i Cecilij

1J9. Metello, krenu na Japode i prodru do njihova grada Sisdje. Opet se je Ćjnilo, da su ih pobjedili, a oni se opet oteli rimskoj sili. Htjelo se Metellu Iriumfa, zato prodre u Dalmaciju. Tamo ga liepo primii, prezimuje u Saloni i vrati se u Kira s naslo- vom .Daliiiaticus*'. Mo^.emo uzeti s najvećom vjerojatnošću, da

na je sada, t. j. god. 118., osnovana prvi put provincija Ilivrija ili Dalmacija, a da joj je glavni grad bila Salona, kao što je za ju'hui stranu vei' bita Naroua. Samo tako možemo si protu- mačiti ovaj naslov ćastni Mcteilov, koji bi inaie viSe za ruglo bio, nego za slaru. !^to su se kasnije poslije petdesot godina opet bili pobunili Dalmati, U njeki uzimlju. da je istom Cos- conij (god. 78"7l>.) bio prvi upravitelj, to nam se iini, da ne- stoji. Cosconij bio je ipak prvi pravi namjestnik rimski za ^ve ill>T8ke zemlje.

Kada je Caesar dobio Galliju cisalpinsku. onda mu puk doda i lllyriju ,lege Vatiuia', ili na predlog Vatinija. Time je lllvrij

rija i

ftlMlJANI OSVAJAJU It.T.VHIJIt

bili Spojena sa sjevernom Italijom. Caesar je za cipIo vrieiue svopfa iipravljunja Oailijp samo dva puta pohodio Illvriju. Prvi put na linin god. 57 — 56. Samo je xaio poAno uiiamo, da one uarorie piia i da im zemlju vidi. kako sam kaže. Drii^' put iHo je

liajdukovauja Pintsta, koji sii n/ju^uirivali jui&iiu Illyrijii. 'w Čim je Caesar dodao, odmah se skniše i ponize i oćitnju. da 8U razbojstva uiMnili pojedim-i ljudi. Oni da su voljni dati svakii udovoljStinu, i dadn sbilja taoce.

Čim se je medjntim u Italiji uzeo spremati j^radjanski rat i Caesar »ed prezao X\\te, pa se spremao da predje Rubicon, ozrnjašc se opet sva plemena lllvrije. Dalmati ra/.SiriSe svoj $axet od dvadeset na osamdeset gradova. Oni zau/mu grad Vro- mona, pokornu Libumom, vjernim podanikom Kimljana. Liburni fie dakako »teku ('aesaru. On zapoviedi Dalmatom. da prad vrate. <^>ni nehtjednii. f'aesar [lo^lif na nje vojsku. Oni mu vojsku tiniSte i ućine se slobodni (god. 50.). Caesar nije vide ■'>''. dospio, da lUrro pokori. Samo njekoliko rimskih nasctbina na obalafa osta sad pofl Rimljani. Na nhalah opt^t takmile se obadvie strankp za pnensto. Tako su na primjer kod otoka Kria (Curiea) Pompejanci razbili najprije Četrdeset brodova (-'ae- nroviti. a onda mu rodju Antocija na otoku opasali i prisilili na predaju.

Ns morn osta joSte borba stranaka, a na kopnu neprizna- vaho lllvri iiij«Inoga rimskoga vodje. Kat] je (_':ii'.s;irov konsular liabiuij htio da prevlada llljre, i dospiu .'^auio :in (»etuaest ko- -m. h<irta pjeiSaka i tri hiljade konjanika, bila je ljuta zima, u ju- oaćki vojvoda iisudt se sa svojimi ^etami udariti na neprijatelje q njihovih pu.ntih i visokih ^orah. lllvri f^u upravo smlate i Tojtikii nm sa'tvim uniHi* lako, da je namn s njekoliko ljudi mogao pobjei^i u Salonu. Tamo doskora od rana umre. Hada se 47. iMišf lllvri s Markom Ortavijt;m. pobjiHjonosnim pompejanskini rojvodom, da jedine još Caesani pokorne j^radnvp Salonu i Kpidaur zadobiju. Stisnuti s kopna i s moni u Saloni ostanci vojske Gabinijeve bili bi se skoro vet' preilali, kao sto sn se VD'dali i drugi pomorski gradovi, da nije doslu brza poinoi^ ix Ilutije. Illjfri ipak ostanu sIo])odiii.

8vladavAi t^aesar Ponipeja i njfrgove poslije pristat u Africi, isiji i SpaoijL vrati se u Kim. Spremao se je u rat na Partbe. illvri boj«<5 se, da će Caesar uz put na njihovu znuiiju uava-

82 PRVA KNJtOA.

liti, odprave po^^ltinike u Run, nioledi pa, ueka im oprosti prra- njtf ćiae i neka primi Illyre: Mjimake u ratu* /a prijatelje i drugove. Caesar natnjcravajiK^i »koro puvL^ti vi^jnltii na Parthe, oHro im odgovori. Ja ii^t^e njili za prijatelje, koji su mu to- lika zla ućinili, nego da (*e ini oprostiti, ako bode plaćati danak i ako dadu taoce. Oni pristanu na obadvoje, a oii po^lj«> k njim Vatinija prokoiisiila, s tri kohortn i mnogo konjaniil'tva. da ne- znatan ilanak digiif i da laoco. primi. Nisu sva dalmatska ple- mena pokazivala toliko pokornosti, samo jiiinn oko Narone bez- uvjetno se pokoriže. Vatinij bio je ujekoliko pobjoda održao.

M dok nedodje glas med IUyre o smrti Caesarovoj. Sada se opet ari lll)'ri slože, a Vatinij morade s ostanci uvoje vojske t^ak u Kpi- dainniim (Drać) bjo/ati. Ulvri ostanu opet slobodni. Da su iza mož- noga Oaesara osvojitelja Galiijo, svladatelja svieta, još slobodni ostali, tomu seje divio ve<? stari Appiau, najglavniji pisac o illyr- skih stvarih: ,Ja se doista nemogu presuditi, veli on, kako au Rimljani, koji su tolik') puta s tuko velikimi vojskami preko Alpa iSli na Celte i rber«?, kako .su mogli ovt; narode /.ameta* vati, nemogu ae načuditi, kako ni isti Oaesar. najsretniji muž u ratu, nije mario /.a one narodi*, kad im j'^ bliru di^si^t godina bio susjed, držeći pod svojom Šakom Celte. Medjutim mislim, da je Kiinljanom poglavita namjera bila »amo Alpe preiii. Cansar opet predugo zabavljen s l'elti i s vojnom Pompejevom. kojoj je ielio učiniti Sto prije kraj, nije mogao joS te mariti za lllvre. K tomu mislim, da je za L'elte i lU}Te bio preslab*.

Driava rimska, gospodarica svifta, nije mogla ostanti na »lobodi lll_vre, narod ratoh'iran na vratib Italije, nije se smj«la niti na njihovib grauicali sustavitl pred ratoborniiiii pleiiieui Đaka i Boja, koji su u najnovije vrieme bili njihovi savesnici proti Kimljanom, a gospodovali su cielim ravnim Podunavljem i upirali ac na balkansko gorje i na cnio more. Novi triiuuviri rimski prihvate taj veliki zadatak, da pokore opet lll.vre, a da ui^ine napokon Dnnav granicom rimskoga carstva.

40. Sada to ii svoje ruke prihvati Octavijan. Najprije poi^lje

svoga konsutara Asinija Pollijona s jakom vojskom i liepim brrK dovljem. On munjovnom brzinom osigura obalu mora od bar- bara, osvoji obalu neke Krkn i krasnu Salonu k njezinim krajem. opUeni dalmatska polja i gradove, i podje na ponunl u iztok Antoniju. Sav je Him osjei'^o radost, pjesnici se natjeću, da si

»

c

RIHUANT OSVA/AJU tLLVRIJC. 33

đifjia Todju proslave, a Horacij mu zapjpra: .Ciii laiirus aeter- 009 bonoren DalrautuM) iM'iM'ril tritiiiifilio*. Sjajni triiiinf ovjenča mn 4jelo, a on sam od radosti dado umu, koji mu se rodi, pri- djev r .Salonintis',

Vi^(5imi i Ja^inii vojsbami i sa daljimi ofinovami pofiao je koju »ođinu iza toga n illmki rat »am Octadjan. Za malo sp je mogao pr«l senatom pohvaliti, da je poljedio Oxyapjcn (valjda Oi^aejci ftkn Nerotve), l'erthppimto(I*orthini), Itathiato (valjda oko Budve). Tauluni'aue (pomato juino-illj rsko plemel, Kambacjee (nepoznato pleme), Cinamhre (valjda oko skadarskoga jezera), Meromennc (Taljda jedno <m1 jitžnili illvrskili plemi-na), PirisMiiej»re (valjda Vy- niijc-i : upet jtižuo pit- mo). Xa ove se je hvalio vojvoda, lia ih je u jfdau muh pobjedio. Vide je posla i napora imao. dok je pohiedio I)o- rlpati' (oko I>or-|cje), Karnp (poznato pleme). Initerphnirinc (valjda »koskudarfikit^a jwzpra),Nareiane(Nerelvani),fili[iditione(na jngii od Nereivana). Mnoga ova iniena plemena, kojimi m hvali rimski vojvoda pred sonatom, da su -sada pokorna Kimu, nam su sa> svim nepoznata. Ipak ova imena Tiato spominjemo, »to se po- kazuje, da su plemena illvntkn bila suviše razkidana. da nisu rado zalazila u jedinstvenu vladu. Ovako je Octavijan pokorio |denii>na na jng od Neretve, koja su i onako vp(^ prijo njnka bUu Hasvim itokorna Kimu, a druga plai^ala <lanak i uživala ivoju slobcKlu. Onda okrene na more sa svojim brodovljem, gdje je krraT rat momo voditi oko Melede (Jf/je/a) i Corcyre (A'or- /uif) proti fpi8;irom na jadranskom moru. Teiko mn je bilo predobiti ih, ali kada ih predobi, izkaU nad njtmi svu svoju razjareuost, jer im svu djecu pokla, a hvc odrasle ljude proda a robstvo, da im se tako sjeme i pleme zatre. Libnmom pootnie njihovo brodovlje, i tako očisti opet jadransko more od rimskih neprijatelja.

Kada je osvojio jninn lllvriju i o*^istio more sve do Istre, krene DaJapiMlo ili Japyde. Moentind i Avendeati, c^orska plemena, čim se k njim pokaza, umah se predadu ; Aunipijani, najhrabrije pleme, pobjegnu najprije u svoj tvrdi jf^rad Anipinm (blizu Otočca), a kad »f <K<iavijan i gradu pribli^.i, uzmaknu u planine. Octiivijan za* u?.mc grad, alt ga n^zapall, nadajui^ »*>, da Uf. mu se narod predati Ooi to a^ine, a on im ostavi grad. Ciui se. da je sada Octavijan za ias ostavio bojiSte i krenuo u Hicilijn, a predao zapovjedništvo essali Coninu Me-8;Lala Corvin imao je l^žku zadatku, da uz~ -tn-

84 KNJIGA PRVA.

Čuva pređobljena plemena, a još težu da prodire dalje medju (franke Alpa* i u težko prohodno današnje hrvatsko g'orje. 0 tih plemenih vdi se, da su, sva /ajf^don učinila jrdan savP7, dapače da je riiTiftka rojiika stala pred savezom: Japoda, Salassa, Pannonaea i Dalmatft. a ti su narodi s jedne strane sjedili u vedem riielu zemlje izmedju Save i Drave, s druge opet po svem gorskom predjelu do rieke Neretve. Na ograncih Alpa pokori njeke vei5 Messala, a ostane jošlo glavna vojna Octavijanu.

.lapodi. po visokih gorah staniijuc^i narod hrabar i divlji, raz- biSe do dva puta u đvadef*et godina rimske vojj^ke. Navaljivali su ćak ua Aquileju, a robili su rimsku naselbinu: TiTge^te (Trst). Težke i strme i neprohodne pute poduzme Octavijan u njihove planine, a nije se dao jošte odvratiti od navale, ni kad su mu rušili drvlje i kamenje, da mu pute zatvore. Nemoguć ga na ovom putu sustaviti. U7.maknu u drugu planinu, a kad ih je i tamo poiskao, pokušaju ga zavesti u stupicu. Toga se je i Octavijan bojao, zato odredi njekoliko vojske na vrhove gora. da na njih sa svih strana uzmogne navaliti, a sam krotaše dolinom krće<S $Drau. Na jednom ipak navale Japodi iz zasjede, te učine pokolj med Rimljani, mnogo ih izrane, dok se s brda nespnsti sva ostala rimska vojska, koja mnoge barbare poubija. Što ih ostade^ to pobjeie n Sume, oatave svoj grad Terponos {ČfrHOmelj), a Octa- vijan ga zauzme. Neda ga upaliti, nadajudi se i opet, da če se oni ipak pokoriti, Sto oni sbilja utrine. Zatim ode on k drugomu gradu, Me tulum zvanu, koji je bio glavni grad .?apoda.

Grad ovaj stoji na planini, drvljem obrasloj, na dva humka, izmedju kojih je raali prodor. Tri hiljade izabranih momaka junačkih a dobro oboružanih, lahko je moglo Rimljanom za- priečiti svaki pristup do gradskih zidina. Kimljani po svojem običaju dižu nasipe za taboriSto. a Metuljani danju i no(*ju pro- valjuju, da im zaprieČe to učiniti. Nasipi su ipak učinjeni. Tako Rimljani vojuju zaklonjeni, ali Metuljaui iniadu strojeva, sto su si ih pribavili u ratu izmed Uruta i Antonija i Augu.^ta, u kojem su i oni sud^jelovali kao savezniri Brutovi. pak udaraju i ranjnju Rimljane i iza nasipa. Rimljani velikim naporom sa svojimi strojevi podruju im zidine grada, a oni već iznutra nove utvrde, za koje se mogu zakloniti. Proti novim utvrdam urini Octa^i^jan dvoje nasipe i na ujih dade ut-iniii četiri mosta tako pripravljena, da se mogu prebaciti na neprijateljske zidine. To

HrMUANI OSVAJAJU ILLVRUU.

35

spremaju i*i htjede npprijatflje bojem zabaviti i smesti, pak jedan dio vojske uzme vojevali na protivnoj strani grada, dok se ovdje mostovi za prebacanje priprave. On se sam uputi na povišji toranj, odakle (*e motriti cieli t«čaj rata.

Uimljani pokuJajn preko mostova na neprijateljske zidine, ali budu nesamo suj.hiti, v(^ im neprijatelj redom prvi. drugi, a onda i tre(5i most poruM. Prava strava prevlada cielom rimskom vojakom, nitko se viSe neusudjuje stupiti na četvrti most. Vide6 kako oklievaju, poruzi ib Octanjan, sadje dolje iz tMuja, udari psovati, ali sve nepomaze. Onda sam on prihvati Stil i poleti preko mosta. Vz njega polete Četiri njegova vojvode i njekoliko vojnika. Istom kad je Octavijan sretno prešao most i nalazio se ved na gradskom neprijateljskom zidu, prevlada stid rimsku vojsku, te sri navale na most. Most se od množine Tojske ugne i sru3i, a svi oni popadaju na zemlju Tko je iiv ostao, tomu sn gotovo sve kosti polomljene. Octavijan sam iz- rani 91 desno bedro i obie ruke. te po nagovoru svojih vojvoda ode opet na toranj sjedjeti, da se vidi. da mu nije niSta. Drugačije Ili se uzbunila vojska, kad bi se možebiti raznio glas, da je umro, a Metuljani bi se uzmdovali. da je pred njimi pobjedo- Sada dade 5 tornja odmah novi most uCiniti. Time Metuljane jako prestraši i opravo im svu želju za bojem oduzme, jer su u tom njegovom Činu opazili, da vojuju proti čovjeku, komu se srdce svladati neda.

\oć tred dan pošalju k njemu poslanike i 7.aiskanih od DJcga talaca, i posadu mu paste u grad, a oni krenu u drugi knj grada. Kada je nadošla t>08ada. zaiska neka oružje polože. Onda 86 Metuljani opet iia boj razjare, tam i djecu zatvore ti riet'nicu, a Riraljanom izjave, da (^e si vieijnicu zapaliti, a sami se boriti do posljednjega, ako budu od njih vi§e iskali acgo Sto sn im doli. Ilimljani nepopust^u. Metuljani zapale vie<!oicu, mnoge iene poubijaju svoju djecu ili ib bacaju a vatrti. a onda same traže u plamenu strašnu smrt Momčad udari u boj. U strašnom boju i vatri pogib« snažna momčad, djeca i iene i sve stanovništvo Metula. i sam grad pade u sriyeT\itU) plamenu. Xeosta od uji^ga gotovo nikakva traga. Samo po imenu i ponjeSto po položaju sudimo, da mu se ime saču- valo u današnjoj Motliki. Potvrdjuju to rimski spomenici na- »ijpni u najnovije vrieme u Orade« kraj Ćernomlja. Padom Me- tula pala je sva zemlja Japoda u vlasi rimsku.

86

PHVA RKJIGA.

Na iKtokn od Japoda spominju se sada prvi put Painioimi. To je obde im« za vise pleuiona iJljrskih, modjii kojft 3r iimie- Sade osobito jako celtski Skordiski, a ponjedto i Tauriski. Ova su plemena sjoilila mi'djii Savom i Dravnm, a tijeSto su i preko Save preSla u dana.^nju Bosim. Zemlju im iK-livalt* Itimljaui, jer da nerodi u njoj ni nije ni vino, a ako I nješto malo, ono je veoma loiip, zima da im j<> vcnmu oHra i diii^^j. Narod »av je veoma hrabar, premda kukavnije živi nego li ikakav drugi mu susjed. Velik je to narod, koji može dići na oružje preko sto tisiK^a muževa. AU kada nije imao jedinstvpiip države, niti jedin- stvene vlado, »lab je bio hranet^l se samo po pojedinib plemnnili. Sam OttavijaD, kTodući na iztok na nje s vojskom, riše je na to mislio, da mu se vojska ii ratn dalje vježba, nego li da poćini kakva osobita jiinarka djela, kakva je m;tom u Japruliji nr-inila. (Jlavni je grad h'ui ovim plemenom Segesta {SisuK) na iiloku ICiipr u Savu. 34. Kad je bio vedOctuvijan blizn ovoga grada, Segesdant odprave

k njemu poslanike, da ga piLiju: Sto ho<5e od njili, On im od- govori, neka prime njegove posade, neka mu predadu sto talaca, neka mn se grad predade za Žitnice, kad hude udarao na Đake, i napokon neka izaberu i snesu žila, Sto viSe mogu. Vla-stfla doduše rekoSe, da to nije nepravedno, ali puk se stane buniti, dok bi mu se i jedna pogodba spomenula osim one o taocib, a na ovu nije ni malo gledao, jer je znao, da de xa taoce idi gospodska djfH'a, a n^' njihova. Kad banu sva vojska pred Segestu, uzniaknti uni kao biesni u grad, zatvore vrata i slaim se sa zidina braniti. Oetavijan naćini preko vode most, pogradi potre- bite jaruge i obkope. nai^ini dva nasipa, na koje su oni udarali, da ib sniAe ili otmu, a bae-abu baklje i drngo paljivo u rimski tabor. Brat'a njibova paniionska spremiSe im takodjer pomo<^ne vojske, ali ib Oi'ta\ijan sasvim poture i raztjera. Oradjani se junački oliuiabu punih mje^sec dana. Tada klonuSe dubom i za- prosiše mir. (.b-tavijan divei5i se nJiho\Ti junaštvu pomilova ib, I zadovolji se time, da jo u jedan dio grada metnuo pos;idu od dvadttsei i pet koborta. Dobitkom Segeste otvoren je bio boj s ostalom Pannonijom, a eesta od A(|iiil<ye do Segeste, rimske: Siscije, imala je ovdje utvrditi rimsko gospodstvo.

Od Siseije krenu Oetavijan s vojskom na |H)mo<* Agrippi. koji je bez uspjeba ratovao iia Dalmate. Sva plemena sdruže se sada na odpor. Sredom opojeni, rMlkuda sn>laU5e pet Oabinijevih iSeta,

RIMUANI USVAJAJU U.LYKUU.

nisu ae dali umiriti. I>?ana«t hiljada izabrane vojsko vodio je »jihov vojvotia Verso. On navali \h> drugi put na l'romonu, (^jrad podanika riinskiii Liburoa, zauKine ga, pak ga nasipi i jaru- guni utvrdi. Od zanzinc jo^te i dni^a po naravi (vrda mjt^sta, a mnogo je takvih, jer jo ciola zemlja brio^ovita, te ae vrsi brda pokazuju kao bodci tmja. Većinu vojsko ostavi u gradu, % stmie namjesti na vrbovo gora, da paze na rimi^ki tabor. Octavijan šh je tako kretao, da su morali dobro razabirati, kftko ih kani obkoliti. Zato on potajno poi^ljc njekoliko naj- hrabrijih momaka, da iztraže staze, po kojih bi ac bilo mogude upeti na vrh-no gora. Ovi se n oodno doba povuku na vrhunce i pospane stražaro (Ktubijaju, i vrate se Octavijanu, ali nin kažu, da ae ho(fe vise vojske, da uzmogne grad zauzeti. Octavijan sada vojsku za vojakom šalje na hriegove, a Dalmalt- popade veliki strah. Oni :3to stajahu na humcih oko grada, uzmakoše u Pro- mona. Octavijan opasa ved grad na sto deset Stadija i pred vrati samoga grada imiSti voj»ku vojvode Testima, koji je gradu pomot^ dovodio. Kazprdenu vojvodinu vojsku progonile rimttki vojnici čak kroz otvorena vrata grada, gdji* nasUi pokolj i pade tredina pu(an:9tva. Jedan se šarao dio spasi biegora u tvrdjavu. ^JBriu ^te uzmu stražiti pri>d vrati tvrdjave. Kad li <!etvrtu fr|BwUniato uahrupibe iz tvrdjava, razprso se rimske straže. Oc- tavijan navaluike suzbije, ali svoje razplaSenc Ćete strasno kazni. Srakomu ćutvrtomii skide sa ramena glavu, a od svakih deset ttnturija pogubi dva centuriona, ostalim svim dade za godinu duia mjesto pSeniOna ječmen krub zn hranu. Daltnali se pre- dadu, Promona pade.

.loštf ni tim«' nije svladan Oclavijan Dalmate. Vojska Testi- mova bila se razbježala, a Kiitiljani je nisu nu)gli tjerati, nepozna- njud klanata onih vrletnib gora. U tom su pravo imali, jer se ova »ojskii «"»pet sabrala, posjela grad Synodium, knji je ležan izmed ilriju hri*'go\'a u klanjcu prozvanu tlabinijeviin, izmed dviju gora, ^je je nekad taj vojvoda s rimskom vojskom na.stradao. Ovdje na- misle uhvatiti Oetavijana, koji ib je poslije pada I'ronionc pro- gonio. Octavijan prodjc u dolinu palei'i i krčei*i .^ume, a po gorah s jedne i druge strane kretali se opet pale<fi odjeli nje- gove voj.ske, 9tojc<5i tako u savezu, da se svaki (^as mogu sa- stati. Sve 4to mu pod rnkn dodje pali, pak i Sjnodium. Kod obiriedauja grada Setovije nuliriipi velika vojska barbara svojim

37

38 KNilOA PHVA.

U poniod. On ih potufie, i ncdsde im u grad amći. U tom boju bude ranjen, s ies& je dugo bolovao.

Ćira osidravi, povrati se u Rim, a ćim uredi tamo poslove, 33. umah se opet vrati na hojiSte. gdje su njegove vojske Jošte gra- dove dalmatske obsiedale. Dalmatora vei* dodijalo. Pritisnuo ih na svih strana glad. Svojevoljno izadj« pred Octavijana, predadu mu se, i izruče mu sedam stotina talaca od najboljih rodova. On ih plimi i zapoviedi im. da vrate sav ))lieQ Gabiuijev, i da plate danak obe<5aD Caosaru, a nikada nepla<!en Ovako postanu Dalmate pokorni Rimljanom. Poslije Dalmat^i pokorila se i druga lUjTska plemena. Tako je Octavijan god. 33, pr. Is. sve llljre, koji su se bili pokorili i opet odvrgli, pokorio, a I sve slobodne pod igo rimsko potisnuo. Zato mu senat dade iUvrski triumf, koji je on istom onda svetkovao, kada je pobjedio Aotonija. Plien dalmati^ki bio je posvt^i^on u Rimu sjajnomu portikii i jednoj bi- blioteci na ime njegove sestro prosvanoj ; Octaviana.

Evo poslije dviesioljeUie borbe, bude skučena sva Illvrija pod rimsko gOHpodstvo Čemu se nije mogla oteti Kartliagina, 6emu se pokorila iza malih trzanja Grćka, čemu se redom mo- rađoJe pokloniti baStiiiici driave Aleiandra Velikoga. Ćemu se po- klonio sav sviet, ta je sudbina dostigla napokon i illyrsku plemena.

Da 8U zemlje s U)tikom krvlju dobivene samo na silu pri- znavale'rimsko gospodstvo, to se samo sobom razumije. Rim- ljani su im bili krvoločni sitnici, koji satiru .slobodu naroda, dakle samo da mogu svoju vlast razžiriti. Mir n illyrskih zem- Ijah nije mogao dugo potrajati Kako će ovakvo pleme odmah zaboraviti svoju slobodu, za kojn se umilo boriti kroz njekoliko pokoljenja, ("'im je uzraslo oput jedno pokoljenje, zaboravljalo je ono rane. koje mu je zadala rimska sila. Teiko je bilo ovo narode upravljali kao jedinstvenu pokrajinu po jedinstvenih rimskih zakonib, kada je u njih svako plemić imalo svoga po- glavicu, svoje običajno pravo. Himljani su kao što s^'agdjo dru- gdje, tako i ovdje njoko vrieme po ohičajih zemlju vhdali. Po- slije su stali uvoditi svoju upravu i preko svoje vojske i ko- lonija svoje zakone. Kako su to primili Illjrri, na to liepo odgo- vara njihov vodja Bato, kada reče Tiberiju: Vi ste nam poslali vuke, a no pse i pastire, da čuvaju stada vaSa.

Octavijan August je u početku mislio, da su ova plemena u profilih ratovih tako oslabila, da su toliko krvi prolila, da se

^He dizati m

RINUANI Oi^VAJAJU rLLVRUU.

89

dizati oemogu. Kada je dielio izmed at-he i seuata provincije, du^ je bio senatu mirne promcije, gdje iietreba Vojske, a sebi ho vrhovnomu vojskovodji rarstva sve pokrajne zemlje, gtye n stale oražane vojske. Qod. 27. dao je senatu Dalmaciju, kao 27. lemlJTi sasrlm primirenu. U to vrieme imala je Dalmacija pro- kiittsula. Samo su nam dva po imenu poznata: C. AnLiijtij, koji je gusarstvo suažuo tamanio na obulah morskih , i P. Sillj. Od je sretno ratovao u Alpah, primirio Istru, Norik i Pannoniju. Njega Aenona (Nin) izabra za »voga patrona đbog zaf^luj^a za grad stečenih ; on utvrdi god. 33. grad Tergeste (Trst), a isto tako 1 Jaderu (Ututar). kud podalje jednu rimsku koloniju, koja L*e l>raniti more od barbara, i opasa zidom gnul Kab na intoimenora otoku. Kimske na^elbine tiskaju se sad uz obalu, jer je zemlja posve mirna. Nije to dugo potrajala, lllvrske se pokrajine pobune, a Octa\ijan August uzme senatu illvrake zemlje i sebi ih prida. Senatu dade za zamienu narbonsku Galliju i otok Cypar. Kada 56 je u velike uzrujala sva Germanija. kadu su DaČani preko leda dunavskoga trgnuli u rimske provincij«. kada s« Tbracija opet Po i«. d1xala, kada je plamen tiiitanka svuda uzbuktio, digoše se šeSte 6. godine po tsusn i illvr^ika plemena. Upravo su Uimljani iz njihove »mije vojsku odvodili, a kretao je u Genuaniju i njihov do Bada upravitelj Valerij Messalin, poSto je sabrao njihove vojske. Kada se oni saktipiše i \idješe svoj cvatu(5i mladji naraStaj sa- brao za Germaniju, planu od gnjeva i pobune se pod dva svoja rojvode, koji se obadva zovu Bato. Jedan je zapoviedao nad Brrdd na Sari, a drugi nad Dalraati.

Ovaj ustanak da će biti svladan. 0 tom nije nitko u Rimu dvojio. .\li po mnienjti suvremeniku iza punskoga l)io je ovo cajstrainiji rat, jer se iz Pannonije i Dalmacijf diglo do osam stotina hiljada ljudi pod oru^e, a bojati se je bilo, da ova sila neprovali n Italiju. Zato se prepane sva Italija. Plasljiviji svict mislin je dakako, za osam ili deset daua eto lUjTu ua ogled u rje£nora gradu, eto nam novoga Hannibala. Na s^h strunah Italije novačila se vojska, robovom je dana sloboda, da se upišu u vojsku, a muževi i žene morado^ dati svoje libertine za vojsku. Po mnienju rimskoga pisca Velleja Patercula, ista hladna duša cara Octavijana Augusta, vikla tohkim razbojem, potrese se od tada i straha. Pannonski Bato udari ra Sirmium i bio bi ga, veli 8c, osvojio, da nije gradu u pomoć pritekao Cecioa Sever,

KNJIGA PHVA.

Po /«. glavar Moesije , koji da je oslobodio grad i potukao usta^ na Dravi, Tako lia/uje Dio Casaij, a mi vjerujemo v'ihe Vellejii Pater- culu, suvremeniku, koji kaže, da su rimske vojske bile unižteue.

Mcdjutim je dalmatski lluto gledao osvojiti Salonu, grad već sada krasan i bogat, puD rimskih nasoljeuika. Spasi se samo slučajem, jer je prigodom osvajanja bio raujen junat^ki Bato, pak je prestalo obsiedanje. Vojsku svoju razdidi ranjtjui vojvoda na dvoje, jedan odjel zadrži kod sebe, a drugi odpravi na jug, da robi i pali rimske gradove. Mnoge bitke bide, mnoge poraze pretrpiše, ali još više krvi oni proliše.

Tibcrij boje(fi se, da Illyri i Pannonci neprovale u Italiju, posla iz Germanije kut^i namjestnika Valerija Messalina, neka si provini'iju brani. Premda je bio to hrabar čovjek, opet bude po- ražeti. Tiberij morade ostaviti Germaniju i krenuti med lllvre. Prevede tamo gotovo svu svoju vojsku. Sada so sdruio obadva Batonu, da odole rimskoj vojski. Tiberij o3Je(5ao se preslab, da im izadje iia nii'jdiiri, zato si' s po»'«tka stisne »a svojim podvoj- vodom Valer. Messalinom u Sisciju, te grad iznova utvrdi novimi prokopi i zidinami. Val. Messalin je nježto boja kušao i porazom ga platio. Prodje godina, Tiberij ueopravi niSta. Caru Octavianu Augustu se ćinio taj njegov posinak vq<6 sumnjiv, nebi li hotomice rat protcgao, da si vojsku u ruku zadrži, Pozva ga u Italiju, a na njegovo mjesto metne (lermanika, sina Drusova, a siiiovca Tiberijeva. Dade mu novu sabrauu vojsku, kojom ^e Tiberijevu povet5ati. Germanik pokuca vojevati, a lllyri ga prisile, da se je cielo ljeto proganjao u malih i'ato\ih. Što je opustošio ne- prijateljsku zemlju, jedva je spomena medno za slavu rimske 8. vojske. Istom tre<5e godine više kugom i glađju, aego li juna- štvom rimske vojske, malakse^c lllvri Kad im je Germanik obsjeo i osvojio jedan od najjat>ih njihonh gradova, padne ih jedan dio i pokori se. Jedan so Uato predade i izreče pred Tiberijem, koji se je mcdjufcim opet bio na bojište povratio, one znamenite riefii, po6to ga je upitao, zaSto su se podigli proti Uimljanom: ,Vi ste tomu krivci, jer da čuvaju vaza stada iie- daljete ni pse ni pastire, ve*5 vuke".

Što se jedan dio pokorio, to uijc druge umirilo. Jo& jače to razbiesni krv u drugih Dalmatab. Hato dalmatski ubije Batona pannonskoga, i pokorne ved Rimljanom njegove podanike oko sebe sabere. StraSno haranje ravne Posavine s obiju strana

RIMUANI OSVAJAJU ILLVHUU.

41

ipik liodija ondašnjim gtanovnikoui, te se je Bato uz sav svoj gigantslri napor morao polet^uuti u Dalmaciju, da ovdje razvije nt toli bieean, kao da liaiii zemlju prevrnuti. Tiberij opet ode D Rim , a Oermanik (»svoji njcko gradove. Orad Sploniim slu- tajera osvoji, u kod itaetiaija (Zuoslrog) opet jako iiastrada. BiuUjani sa grad posjeli, nu barbari ga bakljuuii tako zapalili, dt je ve<5i dio rimt^ko voji^ke u plamiMiu poginuo.

Opet 80 vrati deitete god. po U. upravo sdvojan Tiber^. opet aabere novu vojaku. I potreboo je Mio, jer su se vojske ovdje ndi velikih napora i nepreslaaa ratovanja bile uzbunile. Zato ih on razdieli u troje. S ijriavaom vojskom prodje on u unut;«- Djn zeuilju, — danaSnju i5o^uu. U l'annoniju pobije Silvana, g4jc si je on već lovorike bio stekao. M. Lt'pidu preda primorje, da (^ova. Tako je na tri tttrane n^miljcno gletiao jiribaviti opet ugled rimskom gospodstvu. Batona je progonio po gorab i do- linah, od ^rada do ^ada, doklo ga nije dostigao kod Ande- trija {Mttć), Grad je bio ovaj na klisurub s;igradjen, dobro ntvrdjen, obkopi op:tsan i svim obskrbljen, a Uiniljanoin je bilo ^to neprilika donositi livei svojoj vojski u ont; goru. Kada je Tiberijii pri obsiedanju, osobito pri dovažanju lu-aue svaki čas po koja ^eta nastradala, hinilo mu se, da noobsieda on ^ada, ?m£ da je on obsjnbut. Sebi su pak lllyri ili biti sve veći sne- sli, ili su si po gomh mogli snositi. Već je sdvi^ao Tiberij i kanio sa sramotom odavle oli<'i, ve\' mu seje vojska bunila, kud li g« sre«^ iznenada stigne, da je Bato iskau mir, a kad ga njegovi Uljri nisu slupali, on Ih ostavio. Vidio je junački voj- KMla, da mu je badava krv prolievati. kada su pali svi gradovi tankolo To olmdri Tib(»rija i njegov« vojsku. NadčovjeĆnim Biiporom digoše se Uimljani na visinu iznad Andeirija, premda ik je kamenjem i pra(^kami neprijatelja mnogi se sunovratio i smrt svoju naAao. A onda na vrbovih gora nastao ho], kao raedju bie.sninii zviermi. Neprijatelji napokon uzmicabu. Uimljani ili proganjahu po šuroab i gudurah. Andetriimi se preda Tiberiju, Jlrduha {Nikiič) Gennaiiiku, gdje m žene jedne u vatni, drug** B rodu svoju djecu bacale, da nevide zarobljenu svoju domo- vinu. Sada Bato sara prodje k Tiberiju. pošto mu je obetiano, da mu se ne(5e nidta zla dogoditi. U noi'iio doba zadje vojvoda OljTski n Šator Tiberijev i ponudi mu svoju glavu, neka ju odgieče, samo mu neka ostavi narod u slobodi. Ovim poklonom

10.

KNJIGA PRVA.

Batonovim sn-šava strašna vojna illjrska, u kojoj je kroz. vi§e od tri ^otline bilo zabavljeno petnaest legija i skoro toliko po- modnih saveznih četa. Koliko je pretrpio svaki vojnik, koji se je kroz sve te godine verao oko gradova i po gorati iUvrskih, koji je napokon živ iznosao glavu. Koliku je utjehu imao odavle car Octavijan August, koji je upravo dobio crne glase iz Germanije 0 Varovom porazu. Kakov je poslije neopisiri triuraf Tiberij slavio, kolike darove vojski i po&iati podvojvodani car August podielio, kada je sebi po sedmi put dao nai^lov imperatora, a do Havenne izašao prc<l vojsku, da ju u slavju uvede u Him. Sve to svjedoči, kako je odahnula Italija, car August i cielo carstvo, da su vec* jednom lUjTi pokoreni.

Vižti boja sa lUjri neima, umrla je za dugo u ovih zem- Ijah neugasiva, kako se činilo, želja za slobodom.

VI.

Ćim su Rimljani zavladali zeniljsimi illyn*kili naroda, ninaK prostre njihova povi(*st. Oni poiituju samo materijal xa rimsku poviest, samo pasivni elemenat, a Rimljani sn jedini aktinii elemenat, koji stvara nove odiioftaje i podaje sasvim drugi značaj ovim zeniljam Oni uplivaju u razvoj vjere, običaja i jezika ovoga pučanstva. Kiti će nje^to poviesti zemalja illyrskib, ali više neiina razvitka, a gdje neima razvitka, neima niti po- viesti itivrskih plemena. N'arod izumire, zato nam je od tih ple- mena ostalo samo njekoliko imena rieka i gora, jediuib dokaz- nika o narodnosti illjrskoj i celtskoj. Kada dakle o rimskom vladanju imamo govoriti, ouda <?emo imati predočiti sliku rimske uprave i kultm*«, pod kojom .su izdahnula stara plemena.

Po načinu rimskoga osvajanja i po redu, kojim su poči- mali krotiti upokorena plemena, idu najprvo ceste, kao že- ljezne spono, koje su rimsku novu provinciju sapinjnlc s novinu vee SI edišti. Sama vojska obično iza do^'ršena boja , digla je hiljade ruku. da trajno osigura uspjeh svoje pobjede. Tako je na primjer u onom velikom boju Tiberij samo tako mogao konačno pobiediti 11Iyre, da je vojska korak po korak osvajajudi odmah ceste gradila svo do kraja države. Kraj o|)et ili posljednju liniju države zvali su Rimljani: limes. Za Augusta bio je Dunav, a poslije iSlo se je preko Dunava. Zato je na Dunavu rimska država

mUaKO VIADUIUB I KULTURA.

mrila svo^« ratno brodovlje, podigla \n rieku tvrđjave, obifino u izhodištu driavnih cesta. Čim je vet^a pogiUelj hila na Rajm i Danavu, tim ae je ja^e razvijao tamo obrambeni suaUr, dok Dcposta tamo prava vojua krajina onskova, kakva je hrvatska hila kasnije prema Tiirkotn.

Samo rimska neizcrpiva opreznost na limesa, mogla je i onako dugo Haćtirati carstvo od barbara, kako ^a je občuvala. Barbari smjeli -tu probixiti u driavii rim^tku »amo nu opredit^- Ijeuh mjestih, i to samo po danu. Ist^m predav&i svoje oružjo, dobivali bi vojničku pratnju z:i tobožnju svoju sigurnost. U oemirnib rremenih, kada se je ratovalo u blizini, bilo u carstvu bUo u barbarskoj zemlji, onda preko limesa nije nitko smio pređi« van ako je nosio pisma na cara. Istu trgovinu stegli su Rimljani na limesu, pa ako je to i bilo na Hotu njihovih po- danika, jer je smjela hiti samo na stunovito dane i pod nad- zorom rimske straže. Marko Aurelij zaporiedio je dapače mi- nii se 8 barbari, da moraju njekoliko milja s one strane Ou- nava opustošiti i pasto držati, a po Dunavu da uesmiju držati brodove. Samo rimsko brodovlje plovilo je onuda i J'inilo po- dunavsku policiju. Trgovina s robom bila je dopuiitena, ali gamo pod njekirai uvjeti : morala se platiti uvoznina i izvoznina. Ifti poslanici stranih naroda plat^ali su earinu. ako su si što- god kupili za spomeu svojim domarom. Zabranjivalo se izvoditi svake vrsti £«ljezo, vino, ulje, Žito, sol i zlato. Ako se đopn- 6tao sajam s barbari, to su imali bditi nad njimi rimske oblasti. Ako je barbar htio svoju robu unesti u carstvo, morao je imati doavolu namjestnika. Tako se je rimsko carstvo moglo iia graniui prikazivati svim barbarom, kao jedinstveno, ejelovito i neprolomno.

Upravitelj prorineije: legat us A ugus ti pro praetore bio je n Pannoniji i Dalmaciji kao namjestnik velik gospodin, jer je bio podjedno zapovjednik od viSe legija. Car ga je som imenovao i držao tako dugo, dokle ga volja bila. Dogadjalo seje, da je gdjekoji ostajao na svomu mjestu do dvadpset godina, ali najobičnijo bili su samo tri do pet godina. Premda bi za pokra- jine najbolje bilo , da joj glavar ostane što dulje , kada je ved upoznao običaje i oduo^je zemlje, nije se to carevom s^idjalo, da jednoga čovjeka s tolikom vlasti ostave dugo na jednom mjesta. Carevi su, može se u obt5e kazati, jako pazili na pokra- jine, one su im bile podpora proti narodnoj riJĐskoj stranci^

48

44

KNJIGA rilVA.

Rinof^e su procvale istom pod carstvom. To se je dostiglo prvo time, Hto stt itanijestnici redovito morali ii£vje«icfivati sanioinii caru i liili pod DJcgDvuu nadzorom, a drugo Što su iuiali stalnu platnu do sto hiljada scstcrcija. Od ^^tanovuika smio je oamjestnik pri- miti /a poL^ast .samo ohjod, kada je doSao n grad obaviti kakav veliki sud. koji se je običuo obavljao u sieln konventusa ili sudbenoga okružja.

Važna kontrola namjestniku bio je i sabor zemaljski. Za* stupnici iz svih g^railskili područja, dodjo&e u glavni grud pokra- jine. Tu bi donieli želje svojili sugradjana u razpravu, igre bi se svetkovalo, žrtve dopriuosUc i izabirao bi se predsjednik budui^e skupštine. Kolikogod je ovaj sabor bio po svet^aiiostib priličan kakvoj svetoj synodi , jer mu je bio vrbo\-ni svet^ik provincije glava, jer su se doprinosile zaji»<liiit;ke žrtve za božica Kim i boga cara, toliko je opet iraao ovakov sabor i političko /.nam eno van je. Sabor je imao pravo upraviti na cara adresu, mogao se potužiti ua namjestnika, mogao je dapače namjestnika pod obtužbu staviti, razpravljao je njeku vrst proračuna, ali čini se najviše za uzdržavanje zajedničkih bramova i druge nabožne svrhe.

Od vremena Pioclecijauevili bila je na sroiiu pokrajina odieljena vlast civilna od vojaičke. U/, namjestnika bio je po- sebni zapovjednik vojske 7.a cielu pokrajinu. Učinjeno je to zato, da nebi jeilan čovjek zapoviedaju^M zemljom« kakva su da- našnja europejska kraljevstva, imajucfi upravu i sudstvo, poli- čajne i liuancijiilue oblasti u svojoj ruci, pak Jod da ima i vojsku, da se nebi podigao na cara. Bilo je to dobro i za po- krajine. Ovji liva poglavice, civilni i vojni zapovjednik pazili su jedan na drugoga. Pokrajincem bio je mnogo puita civilni upra- vitelj zaštitnik, da ih vojni zapovjednik negazi surovom vojnič- kom nadutosti, da ih negule i nerobe ča.stnici i njihova mom- čad. Civilni upravitelj žucao se opet, ako mu je postupak uko- ravao vojni zapovjednik.

Cz namjestnika razvila se joJiie ciela hierarchija činovnička. Od vremena Dioclecijaniivib, kada se je razdielilo carstvo u dvoje, svako je carstvo imalo dva ministra liiiancija (Contes saeraruin largiUonum), i opet jednoga ministra knine (Magister ili Comes rei privatae principls). Odmah iza njih doSao je ministar financija illyrskib (Comes largitionum Illyrici), u pod njim opet ciela vojska činovuika. Uili su thesauri ili blagajne u Saloni, Sisc^i i u

ROfSKO VLADAIUE r KULTURA.

drogib građovili, na t^olu im prarpomti. Osobiti 911 pmriiraiori Uft ta driaMio tvomiro; a Conics eoinerrionim [M?r lllyricuni bdio ]e nad pobiranjem porotu, koji itu obavljali njegovi statio- hkrijt. Sve je to išlo pod minisini Iniiinrija, iloi'im jo ininiHiiir eanlt« Vnćv tipravljuo prostraiiinii carskiiiii iniatiji, pAhi^aiiii i k*nfis4:iraDimi zcmljami opet kroz svojo proetirutore i pra«*pi>tiit'p. TreiH ministar: Magistpr oOifiorum, Mio je nad tvomicaiiii tm ralni materijal, a \hh\ njimi> opi^l gu vojake ćinnviiika.

Kad KRIO viH^ !4pompnuli ove rojeve tiniincijalnlli i^inovnika, uduiub 4f«mo dodati i porezni rimHki sustav, ('nr jn August dao carstvo izmjeriti i gcf^atijski opisati, a poslije su mjerafii (agrinienKores) sbog odmjere porezu re<loviio mjerili i stanov- oiMvo m brojilo. tJ kataatni razlikovalo se pet r<>dovH xem- yitta, prema plodnosti i naravi zeniljo. Osim zemljiHiio^a po- resa, pobirala »e: annona, t. j. prinosi u naravi za vojsku i ^i- DOTtiike. Koji nisu imali zemlje niti dru^of^ imetka, plai'ali »u (Clavarinu (tributiim i-apiLis); trgovci, zanailije platili hiobrtniiiu. naaliednici baštino postotninu, robovi oslobodjenu postotnu odkup- nino. Tako je iMnovnitUM^ tinaarijalno nalazilo punu šaku posla. Za vrieme republike znumo, da su svi (lorezi bili pod za- kupom. Suda eto ranjivo santo pobire i upravlja. Itito je ipak i takupa, biln je zaknpnib dniHva. ali i t-a du bita jtod nad- zorom driave. NovJ^unki velikani, kakvih je bilo u Hvakoni ve- likom f^radu, u/.iinali su os<d>ito rado rudnike u zakup. II nuAoj zemlji m bili rudnii-i željezni u Pannoniji. a zlatu u Ualmariji ili u dana.^njoj Bosni, ^je da je bilo zlatu ćak na povrsjii zemlju, da ga je Ćorjek mogao »takom ubrati. Obično dva carska vinov- nik« (librarii) bdiju nad rielnni radnjom robova ili kažnjenika, kojib je kadkud na hiljade u radnji bivalo. Porezi prot^vatu od \Temena Konutautioa Veltkogu u grozan criet. Zemljbitni porez are^jivao tte KViikili petnaest ^'odinn po indikcijab. a rnzpisiivuo M »voke godine 1. Hepttiml>ra. t'ar |^a novimi prirezi skoro Hvake godine povisio po vijte puta za koji dukat. Napokon nasta pod kuuar rarstva »Ivojnost velika. Veli se na pr. za (lalliju, da jp veL* za cara Kotistantina toliko plai'ala zemljistnoga |H)n*za, koliko ga niti duiuis neplat^a. Prinos je bio gdjekad vei^i nego li tišti prihod. Polj<)debttvo padne zato u nazadak. Na hiljade njiva osUiviAt* puste njihovi radniri seljaci, ali zato uije nikad p<tpuAtao ministar financija.

4&

46

KNJIGA PRVA.

.leđDi SU Ijndi ostavili sroje zemlje, a drugi sn joSle svoje obdjelavali. Ovi morali bu do biidiK^e tndikcije platiti i za pustu zemlja. Stradoi Damoti proizveli sn na koucu oitobiti stališ ko- lona, t. j. seljake, koji nisu bili robovi, niti slobodni. Oni su primili svoju vlastitu xcmlju od iraui5mjega gospodara tobože u zakup, platili su mu od nje kako su se pogodili, i davali svomu novomu gospodaru t^iaka. Gospodar je pladao državni porez, a oni jadnici neimajui^i avoje zemlje, nisu trebali it^i u vojskTi, mogli su obdjelati svoju zemlju. Ovako je nestalo slobodnoga seljaštva, a badava su carevi velikim posjednikom vikali, da carstvu kradu podanike, kada olakSic4i uiau podavali, sviet se sretnim stienio makar u polurobstvu, da može obdjelati svoje zemlje i prebra- niti svoju djecu.

Glavni naslon str nprave rimske bio je na vojski. U Augu- stovo vrieme bilo je u llljriji vojsko do Sestdeset blljada ili Šest legija. Kada se je pokrajina Uhrija razdielila. dobije Dalma- cija dvie legije, sedmu i jedanaestu, a legat pannonski tri, osmu Augusta, devetu Hvspana. petnaestu Apollinara. Dalmatinske legije sjedale su oko Salone u Dalrainiju, i oko Scardone u Bumu dotle, dok je zemlja pemima bila, a poslije su bile skoro same pomcHine Zete. To su bile uz legije namještene čete domai5e, uredjena obrambena vojska, i to obično uz svak*u le- giju po njekoliko ala i kohorta, jakih do hiljada ljudi. Tako sn legije mogle biti jake svaka preko deset hiljada ljudi.

U Pannoniji bilo je središte u Poetoviju. Legije su se micale napred zajedno s rimskim osvajanjem, sada iza prvoga vieka rimskoga vladanja dalje na iztok u Moesiju i Daeiju. Do Traja- nova ^Temena bile su glavne rimske vojske na Rajni. Sada od Trajanova vremena uzeo je vladiiti mir u Oerraaniji, a gla\Tia navala barbara bita je na Dunavu. Zato stoji odsele do konca carstva ciela tre(5ina rimske vojne sile, sto do sto dvadeset hiljada ljudi, da brani Podunavje. Gdje je ta tolika vojska kroz d\'a tri vieka, tamo će se u burnih ^Temenih drlave ogledati sve carstvo. Znala je to i vojska, da je sudbina carstva u njezinih raku. Koncem drugoga vieka digne illvrska vojska Septimija So- vera na carski priestol, a poslije kroz sav treiU viek sve do Dioclecijana i Mastniijaiia spašavali su carstvo illjrski carevi kao najbolji: .Kimljani" one crne dobe. U mimo doba bile .su ove ogromne vojsko pokrajini na veliku korist. Morale su raditi.

RIMSKO VLADA.Vre I KULTUHA.

47

Car fVobo zasadi vinorom lozom PniSkii goni: vojske izkrčide mnoge inoćvare, izkopaSe prokope, vode nasipi urodile, izj^adi^c ptlaAe i gradove. Svak» je legija i svaka pomo<?Qa vojska za gradju BI npfkH p^kla, i bilježila je oznakom svojom. Te opeke i danas aii najznatnije vrelo za riniskii vojoičkii povie.st. Legije ffn 5» izgradile velike vojarne, hramove, kupelji, palače i učiniSe tako zametke mnogih gradova, dapače najvei?e ve<*ino.

Po narelih rimnke politike nije nikada vojska rndnoga kraja ostala kod kut'e. niyrske su hrabre ćete bivale u Kappadociji, Sjriji, Germaniji i Hvffpaniji razmute, a sjTske ćete iipunjt^e

10 Podunavje. Ovom politikom filedali sii Rimljani razbiti sve dne osebujnosti i ućiniti od razriili ituroda j»>dii<) skladno cantro. Dostigli su apravo svojim vojnim sustavom taj cilj tako sjajno, da sn svi pokusi. Sto ih poslije nalazimo sličnih ore ruke u poviesti samo krupna, a najvi.ne puta nespretna imi- tacija Rimljana. Legionar imao je <)lužiLi dvadeset godina, ftuxi- liar đradeset i pet. Cielo to vricme bio je prosti čovjek u istoj pokrajini, u istom taboru. lUmljani su držali jedan tabor i u njem jeduu le i.stu legiju kroz ciele vjekove. Tako je prosti Čo- vjek cviet i snagu svoga života potroSio daleko od svojih srod- i snnarodnika, a dr:2av& mu je pružila priliku, da ovdje

uje noTii domovinu. AuKiliarom dopuštala je. da se žene, a za ovakve ljude našlo se je i u stranoj pokrajini do bn.a pri- stala žtna. Legionari .<4m]eU sn imati samo ]triležnice, a od ćetvr- toga neka imali su jedni i drugi žene izvan tabora u svojih kucah. Ve<* je car August bio osnovao, da vojnici, koji požteno od- slaie svojih dvadeset do dvadeset i pet godina, dobiju njeku od- pravninu. Bilo jo to pravo, jer je u istinu svaki vojnik rimski ta ovo vTieme postao nciuoćnik. Na što je mogao misliti, kad je odlazio? Jamačno ih vedina naSla si već žene, pak su »ada gledali s njimi se stisnuti pod krov u ovoj zemlji, odakle su ira Žene i gdje su o<l:^lužilL Aiuiliar dobio je jošte uz to gra- djanako pravo« a prilcžnlčtvo legionara sada bude pozakonjeno. Kada se uzme, kolike sn vojske bivale u naših zemljab, onda smijemo uzeti, da je svake godine koja hiljada rimskih izslu- ienika svoj dom ovuda osnovala i latinski jezik po gorah i do- linah raz^irila. Medju ove polatinjt^ne iitelje tiskali su se poslije nioiIeL'ijanovih vremena barbari, koje sn carevi uzimali za auxi- UiiTH ili pomoćnu vojsku za dobre novce. Barbari, Germani i Sla-

48

KMJIOA PRVA.

veni, izmwl kojih mislimo da npsmijemo ni Hnato izVljufiti, Sto 6'mo poslije kuSati dokazati, dnlitvajii sada sIiižIh.-! u rimskoj voj»ki u velikih hrpah, dobivaju i zontljc kao vojnička feuda pod pogodbom, da oni i njihovi potomci služe u rimskoj vojski. Ka samoga Kountantina Ycl4>, da ih je do tri »to hiljada namje- stio u oTc zemlje. Uimljani su sa barbari tukli barbare tako, da 811 pri po^fitkti seobe naroda ve<^iiiom barbari skakali na oružje, da si obrane kudii i knt^i.^tt- od nava1jujti(5ih s one sli-ane !)ii- nani barbara, — braće svoje.

Ćndna je njeSto pohvala, Sto ju Facat izreke caru Theodo- siju: ,Da sada barbari n ^^etab Itjc^o \mi\ zastave rimsko, da netndia novat'i^iija nn-dju Uimljani. kada Gothi. Himni I Alani ondje na straži stoje^ i ondje na rimsku lozinku odgovaraju, gdje su prvo kusali provahti n carstvo'.

Vslika jp oholost rimska bila prema barbarom. Ovi su ih toliko prepirali, da nisu vidjali pogibelji od njih niti onda, kada su ved bili poplavili carstvo. U Carigradu bilo je na primjer barbarske vojske u četvrtom vieku toliko, da je ('arigrad skoro barbarsko lice imao. Za Golhe izvjestno vele, a bilo je i drugih na <5elu vojske i u ure^Hh, bilo je sluga i služkinja, u pi\'nici, u vrtu, kod blaga i na polju. Pa npsjHmiinj^mKi veliki broj robija: „servi*, koje su Kiinljaui vi5e puta kupovali od barbara. Već su se i mode barbarskih haljina nvlaJ^ile, koje je država zakonom zabranila. Mudra nam se vidi ona opomena, ali valjda prekasna, Sto ju izrefif Svnesij (god. \i99.) caru. <'»sj<*(?aju<^i po- gibelji od tudjinca, osobito ođ njihove premo45i u vojski, a i to, g4je je Carigrad tako pun barbarske vojske, kao da je od bar- bara u obsadnom stanju, prispodaldja rimske odnoŠaje sa Sisy- phovim kamenom, koga se nikada net5e mo<^i rieSiti. .Prema tndjemu življu, re/'e, koji nam odasvuda ve(5 na vrata kuca, moraju se postaviti domai^i ljudi, a ne strance prema samim sebi na branik postavljati, ako hoćemo, da na vlastite oći ne- nevidimo nadu propast*.

Rekosmo već, da s« vojske postavile zametke gradovom u svojih stalnih castrih. Visoki nasipi tabori^ta promienili bi se brzo u jake zidove, ureSene visokimi tornjevi i ogromninii vrati, od Šatora legionara stvori se velika vojarna, od praetorija ili Šatora zapovjednikova budne ngle^lna palafa, koju je graditelj- ska umjetnost ukrasila sviini urn^si i dala joj prostorije sa svimi

RIMSKO VLADANJE I KULTUR^V.

LgdobDOfltmi, a velike Inipclji riedko su manjkale izmed zidina BBvoga tabori^ti i ilosfcom ^rada. Ćim su »e opet dalje mirili na- svljfniui i isuliiŽ^ni vojnici, valja pamtiti, da je svaki izslužcni vojnik bio ,(-tvi.s roinitiiiis', » iicsmijonin zaboraviti iii onu staru rip/-: ,gdjp je Hiiiiljaiiin pobjodio. tamo je i stanovao". Tira je viSe liće/avao domaiii iivalj i njegove institucije, tim su viw na- stajali od sela gnidovi »a »vojimi kotari, municipiji i namelbine po latinskom pnivu. Ciein carstvo riiiisktt bilo je oiinovuno na ^(ra- ilovih, kojim »n pripadali svi okolni kotari. Svaki je f^rad bio jedna uaebna cjelina. Svatko je. rodjen u jednom gradu, bio na njega navezan sa svojim gradjanskim pravom; ako se je i drugdje na- stanio. II svom je rodnom gradu pniva ixrriivao JoKip i ^fa^ija iDorali su iz Nazaretba u Betblebpni proiH, da w t:imo iipi^u i c«n- nraju, jer je Jot^lpovo pleme odanio bilo, odatle je bio on potekao. Orađjani jednoga grada bili su u drugom strani, a svaki grad hio j« za »ebe kakva mala država, a obseg podnićja ovih gra- •lova bio je n kasnije doba carstva i obseg krddanskib bi^tku- pija. Su primjpr: Sinnium, Zadar itd.

Rimljani iJU razlikovali : in u n i c i p i u ni i c o 1 o n i a, po razlici prvotnoga pin^anstva ^ada. Municipium postao je. recimo, kakav istanji illyrski gnid, komu su Uimljani dali proimni^tvo rimskoga grada 9 pravom latin>ikim. Oolonia nastala je. da je, recirao, koji stari illyreki grad dobio novo stanovništvo rimsko. To je sta- novnii^ivo siaronm uzein sav obseg grada i v«)Ji dio zpinlje, ili svu zemlju po onom nai-elu, da je osvojena pokrajinska zemlja rimski: ,ager publicus'. na koji samo Himtjani pravo imadu, a za vrienie carstva samo car, koji ga može dati komu je njega volja. Dstav, Sto ga dobijie gradovi, imao je predoi'-ivati sliku velikoga Rima. Narod je bio razdieljen kao u Kimu na cunje ili pak na tribuse, birao si poglavarstva i davao je obt^inske za- kone, (irad je pobirao sam svoje poreze, imao je ceste, sgrade i vodovode svoga kotara u redu držati, morao je liepo primiti pulujudu rimsku upravna gospodu, morao primiti i gostiti pro- laze(5u vojska.

Poglavarstva gradova imala su svoju glavu u dva dimmvira ili četiri ^uutuorvira, uz njib su bila dva aedila za gradsko i i cielo okoli^tno redarstvo: blagajne su upravljali kvcstori, a svetkovine skupne municipijalni pontifices. Za ove svetkovine Mstav^ale su se bratovštine (confratemitates), kojim su na čelu

i

ISO

KNJIOA PRVA.

bili magistri. Ovi sn doprinosili žrtve i pazili na sve te običaje. Doskora se medjutim ra/.vila podpima arii;tok racija u gradovib, poput Djekadanjih patricija rimskih. Cunje su birale svoje de- curioue, od kojih je atotina sačinjavala gradsko viet^e ili senat, kao fito Je bio rimski. Pod vUst grada i viec'a spadale su okolne seoske obdine, nu ue sa istim pravom, koje su uživali gradovi. Ove souveraine autonomne gradske ob(5iDe, prava država u državi, razcvale su se i u ono doba, kada su u Rimu najgadnija čo- vječja straSila kao carevi sviet sramotila. U gradov« stiskali su se ljudi iz područja, da steku znamenita prava, pribvačali su latinske običaje i jezik. Gradovi su brzo zobali svoje teritorijalce Zato je pravo, da su na rimskoj državnoj karti naselbine ukra- ieae s tornjevi i zidinami naslikane, jer su u istinu bile pravi ures cieloga tadanjega svieta.

Istom kada je carstvo počelo padati, okrenu se na zlo i ove municipualne slobode ; gradovi trgnuli u jaki nazadak. Carevi su stali uticati u izbor poglavarstva, njihovi namjestnici staU uti- cati u izbore decuriona. Ljudi su se upravo branili i bježali bi iz grada, da nebudu izabrani za decurione, a razlog je važan i jasan, jer su izabrani decurioni morali platiti sve zaostale po- reze u gradu i okolici. Kao što je zemljiHni porez ubio seljačtvo, tako obrtni porez od Konstantinova vTemena ubi građjanstvo. Konstantin uvede tu dac'u umjesto glavarine, koju je bin pro- stomu puku oprostio. Trgovci i zanatlije razne ruke moradoše platiti tu daču svake čet\Tte godine Ako je samo pola istinita od onoga, Sto Zozim, ne upravo prijatelj Konstantinov pripovieda, ved je previSe. ,,ćira se je približala četvrta godina, veli on. \9Ć se izpuniše gradovi plačem i jaukom. Bičeve i muke uda- rahu na one, koji od siromaštva nisu mos^]l platiti. Otci davabu svoje kćeri, da od njihova dobitka namire krvnike pobiraće poreza". U stara vremena birali su gradovi: ^patrona", da ih zagovara u senatu kao svoje kliente, to su bUi obično bivši upravitelji pokra- jine. Sada si birahu defensore ili odvjetnike, upUvne i vješte ljude, da ih od ua.silnika rimskih poreznika obrane. Oogadjalo se medju- tim naskoro, da su se morali i od ovih svojih branitelja braniti. Takove žalostne posljedice rodio je absointizam, kojemu je služila velika vojska i bierarchija činovnička od vremena Konstantinovih.

Rekosmo, da su iz castra postali u naših zemljab mnogi gradovi. Uz castra razvile su se opet ob^iine ili korporacije:

RIMSKO VLADANJE I KULTURA. M

vici i canabae. Gdje je bio tabor, tamo se uriek kretala i droga vojska razUfitib trgovcima ili marke tendera, koji ^ pro- davali vojski sitne stran. Svaki je ćastnik imao uza se sluiin- Mi. naslanjene itvan tahnnSta; bili su tti'le kojekakvi ^bam»- pif*s', bilo je razne vrsti žena i svakojakoga svieta. Od Šatora i baraka malo po malo đigode se kn<fe svagdje ondje, gdje je tabor postojao kroz sto ili dvie stotine godina. Trgovci sasta- nli bi se n korporacije, tftekli si njeka prava, prilična gradskim. Vojnici, kada ir^luži^e. izadjoae dakako iz tabora i namjestiš K n ,canabn', jer su se ved bili priuiili ovom kraju, ovdje sa se (^ženili, pak 9u ovdje nakanili i život svoj dovruiti, ovdje su dobivati i poslije njeki mali stipendium. napravile su se korpora- cije »veteranorum'. Hazlititc korporacije obrtnika, trgovaca, po- pova i veterana, izabrali su si jednu glavu, koja je upravljala cielom njihovom obćinom. »Civis romanu« ad caoabas' više puta se spominje, to je: čovjek rodom iz ovakve obt^ine, kojoj bismo mi po đana^ujih naSih pojmovib dali naslov: , trgovište*, jer su imali svoje upravno vic<Je. Glava im se zvao: ,C«rator veteranorura et civium Roraanomm. qiii consistunt ađ canabas legionts illinn". U romanskih jezicih sai!uvala se lie^: „canaba*, i znamenuje irizku sgradu za tofienje vica. pivnion ili bolje baraku. U hrvat- sVom je^ku saćuval;* se rie?: »konoba" u primorskih stranah, a saćavala se je jamaćno i u rieĆI: .Konavlje" kraj Dubrovnika. JoS najljepše saCnvala se n nazivu sela: .Konoba" u hrvat- skom Zagorju, a da joj je upravo ovo znamenovanje, pokazuje opet polag njega ime: Tabor, Sto je u istinu: .castrnm", jer se nalaze tamo rimske sturine. Jošte ima mjesto Kostrajnica kraj Itogatca. do njega trag rimske ceste, a što bi puSkom do- stigao ima opet: ^Konohic*

Ako smo ^<* usudili spajati s vojskom postanak sela i gra- dova, onda tini veiSm pravom pridajemo postanak cesta rimskih sasvim u zaf^Iu^ vojske. Vojt^ka je sama gradila eeste. moste, prokope, tako da za sluftaj rata budu sva znatnija mjesta jedne zemlje sapeta s glavnim mjestom, da se na svaku stranu n«- mogne n svako doba godine brzo baciti njoSto vojske, a da se opet hrana i bojne sprave za vojsku labko i brzo dovesti uz- mognu. Vodet*i rat proti komu narodu imala je vojska i ćasove mira i odmora, a bezposlena nije smjela biti nikada. JoSte nisu Rimljani niti zemljo osvojili, ved je vojska prosjecala iimuu, lo-

KNJIGA PRVA.

miU kamcDJe, zasipavala prođole i iit\Tdjivala cestu sve dott •iokle je zemlju osvojila, i to tako tvrdo, da je težko bilo barbaroi io razvaliti. Rimljani učinili! takve javne c^ie, da ib u pot njih vjekovih jedva dostigode i najprosvjetlJL'uiji iiarodi, a mD( Jod nisu ni danas u tom pof^lcdii nu viinini njihovoj. Najvetfl izj tate[j ovo^ predin<*ta iisiidjuje se tvrditi, da ih ji; istom noj viek sa svojimi željeznicom! ponjeSto dattigao, a jd3 nije sasvll pretekao, a gdjegod su nove željeznire pošle drugim pravct«! uego što su išle stare rimske ceste, slabo uspjevaju. Tako oni umjeli pogoditi najbrži i najbolji cilj la svoju trgovinu promet državni i privatni, a u tom pogledu zaostaju joSte nai rađanje željeznice, jer nu sVara u .<4vib zemtjab predmetom p( valnih i straučarskib poduzeća. Na veličajnih lib gradnjafa bi] sa daUinc toeao oaznaĆeDO, a za svakih: .mille passns*, hilji koraka ili jcdmi petinu naše milje, bila je stupom oznaf^ena dalju od glavnoga grada, odakle ie posla ce-sta. Sama rifć na.^a: .miljaj imade svoje poreklo od ,miUe', prenoda joj je zuamenovanje vedn duljinu puta u nas. Po ovoj na/oaci udaljenosti jt^lnoga mje- sta od drugoga, radila se karta Agrippina, po tom naznat^ivali su položaj mjesta geografi i pisci, dapa^ u životib kr^t^anskih svetaca i mučenika naznačuju se pojedina mjesta po ovib kaiiienib stu- povib i onda, kada je u ovih zemljah ved izi^ezuula rimtika vlani

Koje 9u bile glavnije ceste u naših zemljah? Stara poslo- vica: »Svi putevi vode u Uim*, poka/uje nam cilj rimskih cestfl Prema srediHom i^e su ceste. Za »avsku Paunoniju bila »u dva glavna izbodiUa cesta, ua istoku Sirmium, na zapadu A^uiieja, u kojoj vrve trgovci iz svib illjrskib strana u svako doba go- dine, kamo se stihi ceste vodei5e u Rim. sjevernu Italiju, Geo^H maniju, Dalmaciju i Paunouiju. Glavna je ipak cesta. driaviM^^ vodeda u Pannoniju. Najprije ide je<liiim trakom do; Aemonc {I4uhljai\e), a odavle ide dalje u dva traka, jedan prema dravini, drugi prema Sisku « Posavinu. Podravska pniga k( Poetovija sa^Muja izhodtćtc razuib gornjopaunonskib cesta, a glavi ide preko Drave kod Aquavive {Tuhovca) prema jugo-iztoku na gorje hn'atsko i slavonsko, a u đoinjoj Slavoniji ide ravno prei Sirmiju. Iz Mursf ima ogranaka, jedan uz [>unav, a drugi jug{ zapadni kao spona sa posavskom driavnom cestom.

Posavska pniga imala je sklop puteva u Sisku, kamu je te) aa sjevera cesta do Celejc (f^Oa). na zapad u Dalmaciju, a pi

no- II

;inc

1

RIMSKO VLADANJE I KLXTimA.

SS

rH Tetike pruge jedna kru^a kroz sredinu današnje Slavonije do Mune. Glavna pruga posavska tekla je skoro ravnom iztoćnoni Unijom do Cirtise (MikaHovaca)^ a onda se kod Cibalisa {Ti«- k$vtKa) sastala s podravskom prugom. Osim ove prii^e ua llevoj obali Save, tekla je jedna uaporcd u desnom obalom najprije od Siska prema Serticiju {Gradiiki), gdje »e je sastala sa prugom ^salonskom, koja je ovdje izlazila, a onda skoro u jednakoj da- mini od Save do Sirmija. Iztočno središte cesta. t. j. Sinnium ne samo da je » ovimi prugami bio obdaren, vei je slao veliku driamu cestu dalje do Tauruna (Zemuna) i dalje do Carigrada iU Constaatinopola, a drugom južoom centom idu<!om na Drinu spojen je bio sa glavnim gradom Dalmacije Salonom. Impo- zantna i dostojna rimskoga carstva jest cestu, koja je Hp&jala iihrske krajeve s Gallijom, koja je tekla uz cieli: „limes im- perij* od Sirmija do Aquincuma (Budimu), na Vindobonu {Btč), Augustu Vindelicorum (Avgsburtf), a odavle na Kajnu. U Sir- miju dakle je bio i^vor velike ceste saveznice s Gallijom, đmge 3 Atpiilejom I Kimom, tre<fe s Carigradom.

0»m putera na kopnu bili su za Paunoniju prevažni pu- tovi na Savi, Dran, Dunavu. Kupi i drugih riekah. Na svib riekah kretahu :»e nmski brodovi. Na Dunavu je bila velika ratna mornarica, koju su i privatni ljudi upotrebljivali. kada država sama nije trebala za svoju vojsku. Odjeli toga brodovlja i51i sn a Savu i Dravu, i podavali su s<red.slva, kojimi se je razvijala trgo- vina izmed biirbara I rimskih podanika. Oiele brodarske družine ili: .confratemitates** nalaze se na naSih riekah. Do Aemone idla je roba talijanska po kopnu, a odavle se po Savi spuštala do Siska, odakle po suhom polazila u Dalmaciju, a po vodi dalje u Simiium i na dunavske vode, a odavle do crnoga moni.

Dalmacija imala je srediste svojih lesta u svom glavnom gradu Saloni, oko nje se savio vienac gradova kao njezina pred- gradja. a sa svimi je bila spojena s cestami. S Aquilejom bila je spojena cestom, koja je tekla obalom morskom do Senije, a od Senije t«kla je cesta do utoka Korane u Kupu, a kod Arupija (Kraj Otočca) krenula na jug preko Velebita u Zagorje, odavle se opet spuštala u primorje i dospjela do Salone. Pravi ^vor pnteva sada se istom olrara, Na pet strana teku ceste Čisto zapadno tik uz obalu morsku do Tragurija i dalje, sjevero-zapadno prema Andetriju {Mui) u aquUejska cestu, sjevero-iz točno uz rieku Cetinu u ravnine Za-

u

KKJIOA PRVA.

gOTJa, da preko Dinare presieče ravno na sjever u Posavinu i da izadje u Servitium {Grtidiiku); jugo-iztočao najzagonetnija cestu je na Ad Libros (/^»'/j"), Ad Matricem (oko Sarajeva), nesigurno kuda dčilje, valjda iiiožebiti uaRistua nova. ua Stauecluiii (i^letje) u Argenlariju {Kop'ionik), a druga gore na Sirmium od Sarajeva; peta L-esta, skoro tik ii7. obalu morsku, spajala je Salonu sa Ka- rononi, Kpidauroni, Hcodroni itd. Salona je pored toj^a bila po lukab svojih i preko jadranskoga inora u neprestanih dotioajih s grćkimi i talijanski mi zemljaini.

More, rieke i ceste dale su smjer i pravac trgovini illvr- skih zemalja. Premda je pošta bila samo zu državnu porabu ure«yena ili na konju ili na kolih, a napose opet za velike te- rete, za hranu i oružje vojske na suhom ogromna kolija. a po vodi ladjc. premda se je iskaU pismena puuouiod od svakoga za porabu pošte, opet su bile postaje poštarske pristaništa trgo- vaca. Bila je opet uz poStu slat)uju<5emu svietu zapovied, da dade svoje blago ua porabu. ako bi država trebala. Ovaj sviet okoristio se je prevozoin stranih trgovaca i njihove robe na sajmove, koji 8U bili u svih znatnijih mjestih. Kada su n. pr. bile Aquae dassae (Toplice Varaidinske) izgorile, dade ih car Konstantin iznova sa- graditi, a da se opet pomognu, dade im sajam svake nedjelje. Svi gotovo gradovi mogli su se ponositi s magazini i bazari, triemovi i dui^ani, gdje se je pazarilo. Jedan senator u Mursi dao je od ve- selja, što su ga izabrali za svećenika grada, načiniti ogromne trie- move sa krasnimi redovi stupova za pazariSte svomu rodnomu mjestu. U pokrajine iUjrske nesamo da ide roba iz Italije i Gallije po spomenutih cestah, \eć mi tiij trgovci i iz iztoka; imade ih Čak iz Afrike i Asije. Veoma mnogo imadu Sirana, koji su u ovo doba indijsku robu iz Indije dovozili i po Europi ju sirili. Tu se je dovozila roba platnena, svilena i grimizna, razkoSne stvari iz Ita- lije. Lyon8ka svila ved je onda bila prva ita svietu. a ukusna roba iz Gallije tražila se nesamo u Ulvriji. ve«^ i u Italiji.

Sto je Ul.vrija mogla izvoziti? Na obalah Dalmacije, na južnijih otocih razcvalo se je tako vinarstvo, da bi vino tamošnje po riečih Kimljana i bogovi pili, a žito i hlago toliko je u pro- daji, da pokazuje veliki napredak gospodarski. Gdje je opet to- liko vojske bilo, tamo su bile i potrebe razne vTsti robe. Kada je gotovo tredna rimske vojske u Ulvriji bila, onda je bilo ovc^e potrebno podidi različite tvornice. Velike su tuj tvornice za sukno,

p

*

BOISKO VLADAMA t KULTIOU.

a^ioatnije u Saloni, a bezbrojne hojadisaonic« s grimizom na mH i n& vuni. Da se je odielo iz Dalmacije i PaDuonije Sirilo Đ prodaju po svem carstvu, vidi se po tom. žto je : „dalmatika* bila haljina do koljena izpod kabanice, a u kasnije doba obična Doćnja. i da su pisci izrodili ime Pannonije od ^iHinDus" ili kabanica. Trebalo je oružja svakovrstna, a zato su bile znatne kovaonice, t« se Je razne vrsti oružja iz nadih zemalja izvozilo. Driava je sama naćinila velike tvornice za Štitove, oružje i za boJDe sprave. U potonje vrieme rimskoga carstva imala je sve lo skoro sama driava, a najviše su radili na tom uznici i sužoji dziaTni. filnogo je ipak štetovala ovdje trgovina. Sto preko li- mesa ili granice državne barbari nisu smjeli izvoziti dna, ulja, soli i zlata, a dakako niti oružja, već samo razko§ne stvari. Zla- tarstvo se u nabili zemljafa tako razvilo, da mu je predaja ostala i u potonjih vjekovih, pak su se i poslije hrvatski zlatari mogli takmiti s najboljimi drugih naroda. Veliki je ipak pritisak trgo- vini učinila carina, a carina illyrska bila je tolika, dn je bila glavna podpora gladnoj carskoj blagajni.

Odje su bili toliki graduvi sapeti s tolikimi cestami i vo- daml, gdje je bilo toliko trgovine i obrta, tamo je bilo i mnogo razkoSnoga života, cvao je luk s us. Vidi se to najprije u javnih građnjah, £a koje su upotrebljivati domače gradivo. Kako znamo za mramor trogirski, hvarski, istarski, :^rieraski itd., to nije tre- balo atrikanskoga i talijanskoga mramora ovamo uroditi. Sam Jedan radnik pripovieda nam, kio su sve radili u mramorolomih sriemskik Tu se po zapoviedi carskoj radi jedan ogroman kip boga Sunca, do osam metara visok. Bog je sa fetveroprežnimi koli i svakojako urešen. Nu koUh su rezbarije predstavljajuiJe .todiacus* i slične stvari. I^atini se radi uz kamenolom veliki tuam i uresuje krasnimi stupovi. Istom Mn ti> dovršiše, vei^ imadu raditi velike stupove sa uresi na kapitalih, cievi za vodu, zatim zft pobranu vode lievke u obliku ljuštura, pa i to ure&eno sa maojimi kipovi Napokon rade jedan omanji kip boga Aesculapa la njegov hram. Bolje privatne kude resiSe svoje stiene sa slika- rijom ili ih pokriše tankimi mraraornimi piočami. Raznolikim mozaikom budu prikriti podovi, a svagdje imadu osobito gri- jt^je soba kroz rievi, po kojih sii i podmj i utione bile tople. Ukusno i ukrasno domade pokui-Hvu iSiiito Je stan gospodaru Ugodan i prijatan. Tko je bio bogatiji, cienio je uživanje svje-

56 KUJICA PRVA

iega zraka ii iidobnili IjetDicih. I)almiii-iju HuČuvala j« odlomke takovft krasnoga Ijetnika cara Dioclecljana, svoje vrsti najznamenitiji spomenik iz staroga rieka.

»/Aunljižte jt- ovomu mjestu, veli Englez Ađams. suiio i pluduo, zrak čist i zdrav. Preuida je u Ijeluiii nijt'secih jako vru<5e, neiniJL ovdj« onih sparnih i škodljivih vjetrova, koji na- pastuju obal*i Italije i Istrt*. Izglt'd iz |ml;if'-r uije manje liep, nftjro što ju tlo i podneblje prijatno Prema /.:tpadu pružila se plodna obala jadranskoga mora, u kojem so razsuo dobar broj otočja tak«, da j*^ mor« prilit'^no veliku jezeru. Na sjeveru je zaljev, ki'ji jti vodio jjfiitlii Saloni i zemlji, što ju tamo dalje vidimo, te podaje liepu razliku prema ono)i)u prostranomu vode> nomu prostoru, Ho j;a podaje more oa jugu i iztoku. Na sjever zakrito je mjesto visokiini i nepravilnirai goranii, koje su prinijo- reuo daleko, a posute su seli, suniaini i vinogradi". Ovdje u raju Daluiaeije saji^radio si je ear Uinelecijan vtdi^njni Ijetnik, poznat u poviesti pod imouoni : Dioclccijanove palače, ogroman i utvr- djeu tornjevi poput kakva tabora. To je jedini spomenik svoje vrsti iz staroga srieta, jer nara je joste podpunije i bolje saču- van nego li carska palača u Himu. koja je skoro ved bez oblika kakvu, rui^evina od opeka. Runevine rarske palače u Spljetu jesu Ogromna kamena gradnja, i u glavnom tako sačuvane, da si Ipak možemo predočiti sliku njenu u glavnih potezih. Sjaj ove pa- lače nije istom u naše vrierae probudio pozornost umjetnost staru poHujtidega svieta, koji bi mogao od udivljenja pred ta- kovom čudnom starinom biti pristran. Vet* Konstantin Porph.vro- gonnet. car na prestolju u iJvzantu, u prestolnici jednoga pre- sjajnoga i razkošnoga grada, okružen od prastarih gizdavih dvo- rova, nazivlje lei palaču uzviSenu iznad svake hvale.

U koliko je ova palača bila i služila jošte Hrvatom, to <^emo poslije pripoviedati. a sada da ju ogledamo u pradavnom obliku. Ciela je palača pravilan četverokut, komu je iztočna i zapadna strana duga 213 metara, a sjeverna i južna 158. Kod gradnje sastaje se umjetnost graditeljstva palače sa umjetnošću gradjenja tvrdjava. Izgradjena je sva od liepo tesanoga kamena. Dvie 9U ju ce^te presiecale preko polovice na križ. „Porta aurea" bila je palači ono, što je taboristu rimskomu: ^porta deoumana", a vodila je u unutarnji opet četverokutni prostor. Naprotiv ovim vratam otvara se velika cesta, sada uzka, nekada Široka i v«-

■

HUISKO VLADANJE 1 KULTURA.

titanstvena, a vodila je pcmtvtu, koji je bio preddvorjc u hram i n one prostorije, koje sn se sterale licem prema raonL „Porta ■urra* bila bu glavna »jajna vrata sa sjeverne strane. V ova iiTita ulaiUa je cesta iz Salone, koja je ovaj grad uz obalu pru- iiju^i se spajala s jedne strane s Italijom, a druga pruga spu- stila se n Posavina. ?o jednoj predaji ođnieli su Mlct£.ini kipove, DamjeStene u prosjecih kraj ovih vrata. Sirotni narod zauzeo je poslije ovdje za svoje stanovanje njekadanjo stanove: .praetori- jana, osUarija i vi^nliani'. Kada je to sve pročišc'eno, nadjeni su podzemni prokopi ita vodovod palače. Od drujph vrata najbolje se sačuvala: sporta ferrea*. ona (^ini danas tilazna \Tata Iz sta- roga grada na glavnom trgu njekadanjega niletafikoga Spljeta. Ona strana prema moru nije imala samostalnih sagradjenib vrata, tamo su bile glavnf prostorije za stanovanje, zaštitVne sa liepim portikom, ilui^in do 1.^8 metara, a sav na stupdvili mogao je podavati plemenitu i okriepnu Šetnju, jer ju je kriepila ^arob- nost pogleda i ljepota skulptura i slikanja, Sto ih jf t-ar ovdje dao učiniti. U peristjlu imade na jednoj strani četveronglasti hram bnga Ae-sculapa, osobitoga zaštitnika careva zdravlja, a na drugoj strani osmouglusti hr<im bagaJupIlra, koga je i'ar poštovao kao vrelo svoje 8re45e, zat^ si je i uzimao naslov : loviii.s. Onaj je prvi danas crkva sv. Ivana, a ovaj drugi stolna crkva sv. Dujma. .Neiraa crkve, veli E^itelberger, nesarao u cieloj državi aik^itrij- sVoj, već u cielom svietu krSi5anskom, koja bi imala takav .atriom', koji bi se u svojem dostojanstvu, u svojem sjaju, u svojoj »taro vječnosti mogao prispodobiti sa »peristjlom" stol- noga hrama n Spljetu sa presjajnimi skalinami, na kojih »e pod- nožju digao fantastični zvonik u romanskom slogu sa aegvpat- skom sfingom, koja u podnožju blizu ovoga zvonika leii, i sa sasvim osebujnim baptisterijem, njekadanjim mauzoleom Diocle- cijanovim". Upliv ove palače i hrama n poviesti hrvatslcoj još će nas zanimati.

Osim vila ili Ijetnika još su zanimive za razkošni život ku- pelji. Pa sn Rimljani u svakom ve<!fera gradu imali vodovode i kupelji, to već spomenusmo. Prava njihova razkoša razvila se istom oko rudnih voda. U Pannoniji poštovali su carevi i uzi- mali pod svoju Z3.^titu Aquae Jassae (Varaidimk« Toptke) i Aquap Balissae (valjda liipik po Katančidu). Tu su se gradile prostrane colonnade, carevi ih uresivali sa spomenici posvet^e-

57

&8

KNJItiA fKVA.

nimi iivmpham i hogovoni. a i dnige ruke plaatiĆDu iimjetaf davala je užitku gospodi hniskoj. Da je u kupetjih bilo razne drama libili b, pjevućkih i gladijatorskih družina, zuamo b vt strana, kada su u potonje vrieiuf^ krS*5aiiski bogosltižnici vil ,Goli tricot, RimljaDom prije nepoznat, gole plesaćice sada na dnevnom redu; komadi najlascivuiji publiku najviše zanimaju; crkve o;dtaju prazne, kazališta su uriek puna'. Osobito su cvale igre gladijatorske. Kiiiiljanu je bilo šala, kada ite je i<uzauj bar* barski ovdje borio za svoj iivot s lavom ili tigrom. Znamo ta glasovito kazalište n Slrmiju, a uiedju najvetfe amtiteatre oa svietu spadali su onaj u Pulju i u Saloni. Pu|jski jo&te i dana:! sa svojim! ogronmiuii zidinami prkosi zubu vremenu. I« je u Urj struci najznamenitiji spomenik <rednje Europe. D svib zname- nit^ib gradovib vladala je u potonje vrieme oua strast za cirkos. kakva je bila u Kimu, a vlada je toj strasti puka /adovoljiU na državne troSkove. Vjerujemo Salvijanu, koji kaie: .Int^rpa- dicos barbaros impudici sumus, oSenduntur barbari ipsi im- puritatibus nostris*.

Mnogimi ovimi državnimi i kultnrmmi odno^ji, koji su se preplitali cjelom zemljom, i selom i gradovi prevlada napokoo latinski jezik lllyrijom i Paunonijom. Vjeri^emo Strabonu. da su mnoga illvrska plemena, otisnuta po Kimljanih od mora. tamo u unutarnjoj zemlji umanjila se i skoro sasviui propala. Na obalali i u gradovih sasvim prevlada živalj latinski, a s premnogimi seli^ti iesluzonib vojnika bilo je i sela veoma ti' latmskih. Poglavice barbara u^ili su latinski jezik ve* i- ^ nego §to su m ove zemlje pokorile. Po hilježki Ltrijevoj od god. 170. pr. Is. dospio je bio u Rim brat kralja celtskoga a orih strana i glavom je u senatu govorio proti na-tilju rimskoga kon- sula C. Cassija, a drugćije nije mogao govoriti nego latinski. To je samo dokaz, da su već prije gdjekoji barbari od potrebe naudili latinski. Sada je pak potn?ba svim. Latinski jezik po- staje pu^ki. Vidi se to po spomeaicib, gdje dolazi barbarsko imo u latinskom nadpisu pored latinskoga, gdje žena Latinka opla- kuje smrt muža barbnni i protivno. Jezik latinski hin je po gradovih obifni govor, a izvan gradova sporazumjpvali su se b njem raznorodni elementi. Cženi Grt^i u ovib stranaii, da ih ra- zumiju, kako sami vele, govore latinski, u jeziku ove zr*»il,if. Tako je sveti Victorin, u drugoj polovici trerfega vieka biskup

VJEBA RIMUANA I KltŠCAKSTVO.

&9

u Foetoviju, premda Grk i premda mu slabo ide pisanje la- tiiksko, svoje spise latinski pisao. Malo kasnije veliko u ućilelju crkve JeroUmu bio je latinski jezik kao materinski. On opet ide u Rim, da tamo od gramtttlka Aelija Donata nauCi čiSiM rini^^ki govor. Dalmacija i Pannooija otimlju se i^ pravo, il& Daiovu ovoga čovjeka siiiom svoje zemlje. Dale su ove zemlje joSte careva: Đecija, Claudija. Aurelijana, Troba, Diocleoijana, Maiimijana, Constancija Chlora itd., te skoro jedan cieli viek dolazili su Rimu carevi iz illjrskiU zemalja. Sve to predpostavlja, da je ovuda latinski iivalj pomladjen krvlju iltvrskom, pak je Pannouiji) postalu po riećib Mamertina: .VMrttitt^ domina gentium". NajviSe se u oizke slojeve naroda u potonje doba preseli jezik latinski preko vjere krŠ45anske.

vn.

Odavna već izčeznula je ona vjera u bogove, koja je Rimijane oduševljala u vremenih republike. Zavladavši svietom. postanu kosmopolitc, te nisu nikoga silili primiti njihovu vjeru, dapače primiše oni bogove svih naroda u svoj glavni grad, koji su zato s njekim ponosom nazivali hramom svib hodova (,pan- theon*'). Svrski, aeg)'pat:jki, thraćki, rimski i ill^rski bogovi imali su svoje hramove jedan do drugoga. Naučili m Itiniljani avoje podanike u pokrajinah ipak jedno, da su svojim doma- ćim bogovom kao drugo ime dodavali imena rimskih bogova. Tako 8u n. pr. Celti svomu bogu Bellenu davali ime: Bellenus Apollo. ili svom Bidu: Jupiter Ridiijus. jer su svoj-stva onih bogova odgovarala ovim rimskiu]. Talio su Rvrani, .s kojimi se toliko puta sretamo u na&ih zemijuh, jer su im momćad Kim- ^ani 0 nade zemlje slali, svoga boga Dolicha nazivali: Ju- pitnr ĐoliohenuK, umogo m ga poštovali i sa spomenici po- štovanje ukratiivali: to je bio jedan bik, njega je objašio jedan Bimljanin ili pak orao, kao atribut Jupitra i rimskih legija. Osobito je bio od careva poStivan njihov Mvthras u tret'em rieku, a ponjeSto i u Čet\Ttom, kada se je na legije ill,vrske naj- ji^ oarstvo naslanjalo, i zato su mu dali posebne svele družine i sborove svećenika. Njemu sroilni bog Sunca ili Sol borio se je ovdje b njime za prvenstvo. Aurelijan mu je na kvirinalu sa- gradio sjajni hram, a Dioclecijan dao Kvojiin slugani i i^inovnikom prisizati: ,Tako mi veliki bog Sol pomogao*. On je

«0

KKJIGA pnvA.

pak sam sebi uzeo za zaštitnika svoje steče Jnpitra, xato se nazivao: lovius, a za zdravlje svoje molio so Aesculapa, najomra- ženijemu bogu starim kršdanom.

Ovo su medjutim samo polomljeni državni ostanci »U.re- vjere, Čuvani aarao zato, da vječnoga grada sasvim bogovi ne- zaborave i ncostave. Carevom samim bili su vl^e sveti običaji stari, po kojih je narod bogove slavio nego li bogovi sami. I najgrozniji izmedju njih, koji su kao zvieri vladali, pazili sa n& to, da se nevriedjaju stari običaji ; u tom su nazrievali svoj spas, da se uzmognu na prestoljn uzdržati, a najmudriji Rim- ^ani Dazhevali su u tom vječnost rimskoga carstvu, koja de propasti onda, kada propadnu stari sveti običaji; zato ti ne- smiju propasti nikada. Kada se je u boj polazilo i žrtve bo- govom donosilo, zazivali su se bogovi i spominjala se njUiova zaAtita. koja je evo za hiljadu godina dalu, da su Himljani sav sviet pod njihovu, t. j. bogova vlast spravili. 1 sada bogovi nede svog^ grada zaboraviti. Bogovi svih naroda sada su pod okri- ljem <lupiti-a, pak i židovski .fehova. Tako su sudili Himljani, kada su se Židovi, iduči u Kimu za svojim poslom, mirno vla- dali, a po shvat'anju rimskom, skoro i židovskom, bio je Jehova narodni bog, srdit i biesan na neprijatelje Židova, čineči dobro Židovom, a svim drugim zlo.

Prvi put sukobe se Himljani kao protivnici kakve vjere, istom sa kričanstvom. Ono je pobijalo stare običaje rimske, kr- dčani su se suztezali žrtvovati bogovom poganskim. Njihov bog nije bio, po mnienju Rimljana, onaj narodni židovski bog, ve6 b<»g nad svimi bogovi. .Sin bn/ji diuH če na oblacih nebeeklb suditi pravednim i nepravednim. • Timo se niSe bogovi rimski, a porubiti 6e se i rimsko carstvo, za koje je bila vjera, da neče ni- kada propasti. A tko se nebi na polazku u boj poklonio bogo- vom u žrtvah i raolitvah, taj je uvriedio bogove i državu rimsku, taj je bio veleizdajica. Nije treba l^imljanom proći na onaj svoj stari zakon, da je svako tajno đružtvo uvreda veličanstva dr- žave, premda je i to pomagalo razjariti sviet na kržt*an«. Go- vorilo se, da tielo jedu i krv piju, očevidno krivo se razumjela sveta pričest.

Velike te protimbe sa starom vjerom bile bi jamačno mnogo veče, da nije sviet naobraženiji na to pripravan bio grčkom fllo- sofijom. Družtvo krunsko neima po svojem: .aequitas'', raz-

VJKHA HlUtJANA I KRŠCANKTV'O.

like stališa: ,Svi su bra<5a". I žen« fttiipaju su muže\i u sv(>ti t neprolomni zakon. Istom u krS^fanskoj rjeri dobiju žena dostojan poloiaj. Najođli^nije Rimljankv iii^e nova vjera. Ženski ideal: ^UfHlilt jiravu iMstu Ijultav, i};ti)ui je kr^t^anstvo dalo ženi. To je da- kako inate rijallslif-no rimsku poganstvo tako shvatilo, ila se u tili sastancib, kamo i žene dolaze, u istinu ljube, da je to poput svct- komija zloglasno Iside. kamo sa u brani žene rimsko rado bježale Ta ljubav krKi'anska protekla se i na siromake robove ili: ,Mfrvo8'. Njim je puuo olakšalo družtvo krA(5an8ko, jer sn po na- #elih pfive vjere svi ljudi jednaki i svi božje shige: ,8eni dei*. |Velikoj svjetini trpei^oj. osim pi>nHx1i jiriiži krdi^ansko druŽtvo ^Ppdku utjehu u bolju hududno»i. Onim nit^lam-holičnim dudam, koje 9Jk n TcUkoj pokvarenosti sneta tražile utjehu u tilosoliji »loićnoj, n .krieposti*, a ona im zapoviedala toliko puta silovitu smrt, ujim M krA-^anstvo jož ljepše »ifini, Sto povrh krieposti podaje za po- mod slabu čovjeku i bnitsku ljubav. Oni, koji su bili vi^ sanjari, našli sa predmeta u krSt^anskih nivsierijah. Sve je pako naohra- iene i prosto, sanjarske i hladne duSe potresala ona neiLstrasiva stalnost i pripravnost vjernika Isusovih, kojom su podnosili muhi i smrt. .Sanf^is martvrum semen Christianoruin.'

Nova vjera u Illvriji pronosi svoj postanak čak u apoStnlska rremena. i^to je sv. Pavao kazao u svojoj poslanici na Rimljane: „Ja sam od Jerusolima do Illvnka okolo naokolo napunio evan- gjeljem Krstovim", to su redom svi ufitelji crkve, svi stariji puviestiiičari tumai>ili, da je Pavao bio u IIIyriku. Tako za sv. An- dronika, i^nika Krstova. spominju, da je bio bisknp u Sirmiju. Pripovieda se za uĆenike svetoga Petra: Klementa. Luku, Apol- Unara, pripovieda se za Ijiku i M»rka, da su daleko ovamo pronesli nauku Isusovu, za Tita opet dokazuju, da je po na- putku svetofca Pavla mnogo godina u Dalmaciji sproveo, prvi apostolsku biskupiju osnovao u Saloni i predao ju svomu utViiikii Hertni. JoSte jesiguniije, daje vjeru Isusovu utvrdio ovdje sveti »£«mk apostolski Domnij Ui Dujam. , Poslan od sv. Petra — veli brvaUfka legenda — liepim vremenom more prebrodivSi dodje u Solin, i skrovito viru Isukrstovu i muku iijey;ovu oi^ito i svuda poće pripoviedati. Tada mnogi razlozi od istine i veličanstvom od čudesa taknuti u srdce, pogrdivdi idole, obratile se na vjeru Isukrstom, a Dujam sv. vodom od rieke Solinske krSi5aSe ih." On osnova na Ćast majke bogorodice u istom gradu crkvu.

61

es

KNJIGA PRVA.

namjesti vr^ćaiike i poslužitelje, i razasU ih f9 i— Tp 4» tnebe sjetne djavola. Tako bi iiafei crkva stala na tanti^ -pritrii Nam niJ4>! izpitivati ove podatke, za nas je Tiiw>. ^ jr parto- jala predaja neprekidna do apo^itolskih rreiiMU.

Jasno i odto. pOTJestno sasvim izrjestoo i kao unaont đogodjaj u poviesti naMh zemalja predirtavlja nam »e tatontin koncem tre<5ega vieka za vrieme progona cara DiMledjua. Bit- ličiti se povodi od su^Temenika totnu najvedema pngom pl srera caratm navode. Vidi se, da je cara najvi&e na to navg^ Galerij. jer da je on pronašao urotu krš^na. da prpvale po- gangko carstvo i ačine kr»r:ansko. Dugo vremena, da se je stan car protivio prolief ati toliku krv i u smutnja dovesti cielo camr«. Saivao je .oonsistoriam* od svojih dofrlavniks. i oni sa »e izjsTili proti krUanom, zapitao napokon miletskoga Apolla, i on pri^H staJaoL Sada se ođluii na progon. ^|

>'a dan ^etkovanja terminalija 24. marta 303. bude kr- Mu^ okra a Xikomediji razvaljeoa. svete knjige spaljene. latiB 0gndA do t«melja razorena. Tako je i^lo dalje po sven cantTO. Fovehnm ediktom budu kr«5ani bačeni sa svojih nzct im je slobodni gradjanski poloiaj. zabranjeno j« puštati ix Tobskra. Jedan krit^nin podere javno carev proglas. Davode<!L dft su tobože bile ogLaiene p^^bjede Gotba i Sarmata nad rimskom vojskom, i zato je mućen na polaganu smrt na vatri. t>ra puta laa top planu vacra u IHoclecijanovoj palači, veli se. da ju je lapoiljeo ^ialerij. da uzmogne pokri^^ti kr§<;aiie. Progonstvo straSno nast«. V illrrskih zemljah broji se do pet stotina m denika, najviAe u Saloni. Sirmiju, Singidaou. Si^oiji, Cib Dfllrolnyu i obće po Dalmaciji. Svetkovanja mučenika i sveti i*[\ti Illyrijo iz ove dobe izpnnjnju mnogo dana u godini, a n miioffih imademo samo imena i dan Ti^ihova mućenja. J

Mt ('i'mo se obazrieti na tri mućeničtva. koja su neumrla- Vf^Hh n prt'dnji i zato znameniti predmet ne samo za kulturnu i^W* i /!ii pMlIMi^ku poviesi, iz njih demo ogledati pojimanje kr- ^fiN^vn pn nnj plemenitijih Ijudih i odnošaj mu s rimskom sta-^ ^yyw ^>»*«M. Oko «vcte Anastajiijo iz Sirmija okupila se posliji ^ ^H .Svela Anastasija imala m^ku Fantastu, ko,

^' ' ■ '"^^ "riii ju je dala kr^'anski odgojiti, ali ju }

r^i*^« n i, ,(*^a..^fu Kiiiiljana Publija. Kada je tjg do^o, da *NS*'# !«»• • fnta^ »roje sluikiige u sirotnom odida pri-

mMekrftda

VJEKA RIMUANA T KRŠĆANSTVO

(53

kje krftdansicoj shižbi božjoj, dade jii baciti u tamnicu. Ođ- sttdj^na na smrt od gladi, bude hranjena dva mjeseca uebesitom hrisoiu od svete Theodore. a zatim je sa dvie stotine djevo- jaka odvedena na palmarske otoke, gdje budu na kolce privezane i ne spaijeĐe. Sveta Apollonija sabrala joj o(«tanke.

Icvjestnije je mućenićtvo sv. Kvirina, biskupa sisai^koga, maienika toli slavna, da veli o njem Fortuaat; ^-Afrioa Cy- prianum, dat Siscia dara QuinDum'. Za vrieme progona po- bjefDe on iz Siska, medjutim ga ulove i dovedu pred namjest- Dika Malima. Kada ga je namjestnik upitan: tko mu je zapo- vjedio bjelati. odgovori: Krrt. koji je pravi Bog. Na to mu odgovori Maxim: Taj ti Krst nemoie pomotfi. Kjemu odgovori Krmo: On je uviek kod nas, pa gdjegod mi biii može nam pomoći Gospod, komu služimo. I sada, kada sam ja ulovljen i kada ovdje stojim, bio je i jest kod mene, i on ine jači i od- govara tebi na moja usta. — Kada je badava prietio mu se oa- mjcstnik, i na ništa ga nije mogao skbnuti, dade ga batinati. On j« Mje45ao veselje, a ne boli, jerbo je udostojen, da sada istom po mukah bude pravi sve45enik, i žudio je još za većimi mukami, da ga sliede na ovom putu oni, kojim je bio do sada predstavnik. Baćen u tamnicu i sapet u verige, nije drhtao, bu- dnđ n tvrdoj vjeri, da je Bog s njime i u tamnici. U tamnici molJ&Se Boga za sve jiuatamuičene, a tamničara MarcoUa okrene vjeri Krstovoj. Za tri dana poSalje narajestnik Maiim Kvirina a Sabariju na veliki sud namji^stniku Amanciju. Ovaj ga opo- minjao. neka si ćuva život i starost, neka bude pokoran rimskim bogovoiD i carstv'U; Kvirin osta stalan. Metnu mu mlinski ka- men oko vrata i bace ga u voda. On plivaše nad vodom i ua- goraraše svoje gledao'-e neka se njegovom smrću nedadu spla5iti Jedva si je moHtvom od Boga izprosio, da je napokon potonuo. Ostanke njegove odnesu poslije u Kim.

Jedna od najstarijih i najznamenitijih legenda o Claudiju i njegovih sirmijskih drugovib. pran je ures cielo ovovrstne knji- tevnosti. Istinito i naravno pripoviedaju se dogodjaji, a odsieva iz nje pravi biser viesti o kulturnom životu u pannonskih stranah, ona nam upravo dopunjuje u jednu cjelinu onu kulturnu sliku, koju malo prije oslikasmo. Zato joj evo podpuna sadržaja.

Kada je car Diodecljan dospio u Fanuoniju. da tamo sam glavom u gori dade kamen lomiti, spozna med radnici u kameno-

u

ENJIGA PRVA.

lomu kao najsposobnije : Claudija, Castorija, 8yniphroQijana i Ni- costralu. Ovi su bili potajni krdc^iiui, a svoju iiinjt^tnoiit radili »u u imenu gosjiodDJem. Car dade zapoviod neka se ućini kip sunca, če- tveroprczan i sa svim Sto k tomu treba iz tbxssko}{a kamena. Tu veoma uzbuni radnike, kojib je bilo do 022, a ne nianjo i njihova tehničke upravnike, nazvane tilosofe. Med njimi nastane pravda o tom. kako i\> od raznog ovojja kamenja po želji carevoj rao<ii najbolje svoju zadai'u ovrsiti. Stupi naprinl Svnipbronijan i po- nudi sebe i svoje sudrugove : Clauđija, Symplirija, Miro»trala i Caatorija, da ^e oni i7.na<5i kamenolom, gdje de se oajlaglje nadi dobro gradivo za ovaj predmet. To im podje za rukom i učine kip sunca, visok dvadeset i pel metara. Car se obradova i dade na onoj gori: .rnuns pingui.s", nat^initi hram — kojt^a razva- line su ridjali još u trinaestom vieku na Fruškoj gori — ovomu bogu, a u njega metne pozlaćen mu kip Da ga uresi, dade stupove sa uresi na kapitalih od ovoga mramoru spodobna ka- mena raditi. Taj posao pgvjeri ovo] petorii^i ljudi, a oni se od- mali (Mlpule na jedno mje-sto nazvano: „ignuutt", i poemu obra- đjivat) jednu komadinu kamena od 40 metara.

Pored svoga posla provode svoje vjerske razgovore, koji tako ob(^araju njihova druga pogana S.vmpUcija, da je i on pri- mio vjeru Krsiovu. Car sve jednako naručuje od mramora sada fikoljke, sada posude s uzvi^enimi tigurauii, pak radnici od ve- likoga posla nedospievaju, da pokrste Svmpliiija. Napokon nadje se tomu prilika. Ova četvorica kršc^ana odvedu svoga druga u no(5no doba biskupu autiochijskumu Cirilu, koji je već tri godine ovdje u tamnici čamio i mnoga bićevanja i nuike podnosio. On Svmplicija veseo pokrsti, a radnici se vrate svomu poslu i sve što dalje, sve ljepše rade i vide cara obradovane. On ib zato caraki nadarnje i naručuje opet: stupova na kapitalih ure.^enib liAcem, školjke s jabnkatui i akantovimi listovi, za zdence vodu riga- judo lavove, victorije, amorette itd. Filosofe je razjarilo, Što je car Clauđija i njegove drugove mulo po malo oteo od njihove vlasti i učinio ih samostalnimi.

To je bio povod mučenićtvu ove petorice radnika, jer su ib filosoft gledali odavle maknuti. Kada je naime car izvan drugih tzvaurt^dnih i prekrasnih radnja naručio kip boga Aescu- lapa, a radnici i ovo i ono dovršili, samo toga nisu učinili, dade ih pozvati na odgovor: zašto toga nisu dovršili? Oni odgovore

Huma mirtK

VJERA RIMUANA I KR-UIlAJ^STVO.

06

la mirno i hladno, da im njihova vjera nedopušta praviti krivo bugove, Kilosoti to upotrpho, odu k c^ru i poniidR »o, da će oni naći dolrn* nidnikt\ kuji tV . -ta dužnim i)(išL(i\aiiji'in hoj^ovuo.iuj kip uči- niti. Dioclerijaii ini ponudu pribvali i odliii-i ovu petoriru kazniti. Lunpudij Lrilinii lu-iui preti liraiiuMu \*og-j. stuu-a po /.!!.• povjt^li »ircvoj sudište, i }iozva okrivljenike. Na groznu riku filosoCa: neka uništi krivovjtrne. neka se pounde iMjffu ('are\*u. pozuve ih: nt*ka se klaajujii Itogu sunr». Oni odgitvorc : Mi se nikjuU nemoliino tvoriti ruku naSih, mi molimo Boga, j(>dnoga ^ispotlara neba i zemlje, koji je («1 iH><Vla i Bog vjerni, ^ospod brus Krsl, Opet filosoli ilijioSe viku. opet. ih »tidae. moli. neka se poniott! :4un(:n, wl koga je xva itvjettoHt. Oni ne uepokluni&e. Lampadij ili ilade 8VU(*i i bi^evatj. Medjutim je jošU' na stolcu izdahnuo. Žena DJC4{ova sada navali na fllosofe, neka to caru jave. j^T da jf to j^iidiU m'inio demon, koji je u o\ih Ijudih. Car »V. razjuri i dade iivih pel u olovne titnige metnuti i u vodu haciti. Njeki Nireta ovrii carevu zapMVJeil. Biskup ( 'iril. kad je to ćuo u tamnici, nntre od tU|^e. MuiVnici iiiiu'u .m. novemlira.

Za malo dana ofle [>ioclei>ijan ii Sirmiiiin. Njeki Nikodeiu kr- šćanin digne h vode mur'i?uit'-ka tjele^a i ohi'uva ih u svojoj kaci. Iza jedanaest mjeKeri vrati se car iz Sirmija u Kim. i zapoviedi sagraditi hram Aesiulapu kraj kupelji Trajaniuih, a kip u^iui od prokuuezkoga mramora. Vojski je zapoviedio hram polaziti i bugii irtve doprinositi. \ašla su se (Vlvorleji po iiupiiii: iVrin, Severijan, t'arpofor i Virtorin, koji nisu htjeli, i 'ar ih dade pred kipom do Kiiirti izbiu^vati, a zatim ba«;i pred pse njihova ije- le:^. Ostali su tako kroz pet dana, liok im nije oittaiike pobrao HV. Sebastijan i zakopao ih blizu Kima u pieskii. gdje su i drugi sveti mnćenioi hili zakopani. Ovi su poslije svetkovani na išiti dao sa sri^miiikimi mnćenici, t. j. B. novembra. Ved ova dva mućeni^tva. ICvIrinovo i srienisko, pokazuju, kako se je joŠ te- i'-.ajein patnje pu ajih umuozao broj kršt*aiia. Po Kvirinn njegov tamiiinir Marcel, a ovdje S>'niplicij.

Tr*-ha se veoma živo umisliti u one prvanje vjekove, da ćovjek ra7UiniJH, kako su pred mnreiiikoiu uslaliiu iz groba lije- žale vojake barbarsko. Tomu je primjer život sv. Dimitrija so- lnn5!tkoga, toliko slavljenoga poslije luedju Srbi, Brvati i Bugari.

Bndn^^i, da je iz katakomba a naročito sa grobova muće- uika po na^m najdubljeni uvjoreuju potakao onaj miomtrisni

mCi

6«

KNJIUA VnVA.

razcvjet kršdunstva. kojim se ;c svi^t poganski preobrazio, zato smo ovako potanko i pripoviedali ove izvjestne mućenićke živo- topise. Svagdje su uz probove mućenika tekle pripoviesti o nji- honh juTiaćkih (Jjt'lib. To se je poiVlo napisivati u tako 7,vanih martvrolo^ijih, na/.nučivao se dan njiliove smrti i opisivao t'iii. To je onda jedno mjesto drugomu na utjebu kr^<5aflsku posudji- valo. prolazilo od naroda do uarada, i pontalo napokon svojina i baština poslijtt sriiu krSdan$kim narodom. Mnogi su proizvodi knjij>.evni poganski izvezli, ovi knjižeroi proizvodi sai^uvali su se do đanaa. Po gradovih. dokle su ovi proizvodi dopirali, dotle se krš(5anstvo brxo raz-^irivalo ; podani hu bili tamo u manjini DnigĆije je to bilo u selih (pagi), u dalekih krajevih. gdje su jjra- dovi riedki bili ili ih niti nije bilo, tamo su se držali stari bogovi, a tko je novu vjeru došao pro[iovimIati. platio je to glavom. Zato »eljaci ili pagiini znaC'i i ti jeziku hrvatsknin nekr^^'jina. Poslije s razvojem jezika i kršćanstva imademo pridavnik: po- gan jezik, pogana duša. glag. opoganiti itđ.

Da je u nas osobito n Dalmaciji vjera Krstova daleko i na sela prošla, svjedoci rani razvitak samostanskoga života, od »^esa istom poćimlju pni tragovi u Kuropi. ,Kao Sto Aegvpat, tako i samoi!e na otocih Dalmacije izpunjuju sljorovi poliožnih ljudi pje- vajudih puku krž<*anskom'', veli sv. .lerolim. 1^ pismu svojom pri- jatelju .lulijanu veli: ,GradiS samostane i velik broj svetih ljudi uzdržavaš po otocih Dalmacije". To veli on svomu zemljaku. Bio je dakle ovuda i puk krk'anski skroz na skroz, i pojedini ljudi po- dupiru ovu novu vrst božjih službenika. Inare »e neila niti pomi- sliti živovanJH samoslanaca, koji živu od milosti Ijndi. Saro Je- rolini bio je samostanae i svjedočanstvo o krž(5an.'<tvu u ovih zemljab. On se je rodio u Stridonu koncem trećega ili početkom Če- tvrtoga vieka. Roditelji bili su mu kršćani katolici imućni ljudi, mogli su mu dati sve što je poželio, da se uaohrazi. Tako je mogao on, čim je dorastao do zrelije mladosti, otići u Kiu), da ufi gramatiku, rhetorikn i dialektiku. I grčku je filosotiju uaeo učiti, a osobitom marljivošću sabirao si prepisivanjem biblioteku. Poslije ode u Trier i n .\(]uileju. odavle ga želja za asketir-kim Ži- votom potegne na put n iztok, gdje je Lstoni pttstao i'elik-asketa. Zabai'iv svoga Cicerona pak uf'eći židovski, stao raditi o pro- vodu svetoga pisma. A'aljda je to bio prvi zapadnjak Europejac, koji je ovim težkim putem išao do podpuna poznanja svetoga pisma.

VJKRA RIMLJANA 1 KKgĆA»STVO

VrativM »e kao ni(»naob-svei5eiiik eia znanjem iidovskoga i bitini poznavanjem grćkoga jezika, jer se je i u Carigradu navratio, da sluša slavnoga iirgura >Jazian7,eiia, dodje ii Rim 1 bude tanu> glavui papin Bavjetnik. Odavle .<4e istom razasja đjelatno»t ujf'gova kao traci od sum^, jer je papu sklonilo iia prf^ledanje svetoga pisma, koja se radnja Jerolimova poslije .vuljjata" nazivlje. Odavle je stao širiti u družtvu ^ trima go- jipodjama *inio«t;instvi> i askesu. S j^Mliumi j« utišao u sv«tu

■Itonilju. i tamo su osnovali ou miižki, a ona ženski Huinoatan. Nije uu niti u dalekom iztokii svoje (iomovine zaboravio, zato mu je ona zahvalna ostala, jer hii saniostaiiri o pismu i je* liku crkvenom joSte poslije hiljadu godina svjedočili, da mu je otac sv Jerolim Bio je otac samostanstvu, a onda je to pre- neseno na jezik i pismo hrviitsko.

Odkada je car Konstautin god. 313 izdao svoj milanski

■Pdikt, jamačno najslavniji ti poviesti srednjega i novoga vieka dr- ' lavni jiro^las. ijdje car daje krscaiiom {jodpi'iiu slobodu vjere i svie^sti, od onda istom možemo govoriti o biskupijah i o hierarchui crkvenoj u ilJvrskih zemtjah. Poslije je izdao car (god. yiJ4.) edikt poganom, gdje im dopušta poganstvo, .samo da se mir u narodu uzdrži, m^ka oni, koji su jo^ sapeti blndnjami poganstva, isti mir uživaju kao i vjernid." KrScanska crkva doskora izadje kao impozantna korporacija od kakvili hiljadu osam stotin-j bi- skupa i dobije pravo, da smije baStiiiiti. dobijt* povlasti: da □jezini sve^^enici neiuoraju primiti tegobnu i>nda municipijalnu službu, đa neplaćaju obrtnine; Sto su biskupi dosudili, to će tfVJ4'l<tvui sudci izvoditi. L'rkva dobije darove i digože se naj- sjajniji hramovi. Svetkovanje nedjeljo uredjcno je, a gladijatorskc igre barem u iztoku zabranjene. Bi>;kiipi au sada Izvjestui u Saloni, Sirmiju, Stridouu, Poetoviju, Mursi i Si- sciji- I>a li je ve*? sada sriemski i salonski prvenstvo metro- jiolitsku Imao. tuga nezuamo. Mislimo, da se je to metrupolit- o poslije razvilo. Liepomu razvitku rrkve Isusova upopriefi se doskora arijaa- stvo. -Vrij, svei^enik alesandrijski, učio je y tajni »vettiga Troj- stva: budndi, da je sin potekao ođ otea, to mora, da je otac bio prije sina kao praizvor svega bi<5a, pa i sinova, dakle vi^je naravi. *>vu jt? nauku zabacio koncil nicejski, nii opet se ona brzo raziirila po Pannoniji. Tuko je ua primjer priznavao tu vjero

67

68

KNJIGA PRVA.

l)i!4l{ti)i f»\ Miirsp 7.a caralConfitancija. pak jV i cara 7.a nju i)r*'- doliin iia pobjpdo nji't^nvc k^nl ovoga graila (^»mI. .'{.'>!.}, II Siniiijii, II Poeti>vij« bilo su razpre. V Sirmijii vH sii redom rira Arijancii jedan za drugim sjpdili na biskupskoj stolici, a dolazilo je do krvavih okrAaja izmed ohiju stranaka.

Nesmijcmo na kraju /.al>ikrariti, da sn mnogi ljudi i rt'dovi, opojeni lilosnfijom i pocsijnni, a osobito ohi^-aji »<tarimi rim- skim! nslali pri starom. Ako su izvana svotkovali 9 krst'ani, u ku<-ali su svojih poštovali doraac-e rimsko bogove i žrtve im donosili. Bile su joste mjcSovitp ženitbe i7.mfd pogana i ki't^i^ana, proti cemii fw krSi'anHki sv^Vniri jo5t»> dugo moraju boriti. U oWe iiij*' bilo kršt'anstvo osvojilo i proci^lilo w p<i nvfm ži- votu, kada ae je dirala na carstvo olnja, koja se rjtve seoba naroda. Istom za cara Th^'odosija, konoem četvrtoga vieka, to se dovrfii. Njegov suvrćnieiiik na zapadu Oracijan, pravo pobožan <Sovjck . prvi je hario sa sob« na^slov : ^pontit>x niaximtis'' i odielo velikoga rimskoga sve(*eiiika. On je bacio iz senata oltar božice „pobjeditdjir*'", na kojem sn s« n svakoj sjednici jožte Žrtve doprinosile, premda se je vec^ina senatora ve<? kršćanstvu priznavala. On dokine razne podpore I privilegija xa pogansko hogoStovjo. a osobito ono važno zu vestaliiikc. l'rpma Arijanom bio je dosta blag, premda ih je progonio, žto je poslije Theodosij gledao pooštriti. Niti Theodosiju nepodji' za rukom, da .sasvira do kraja uUmaui poganstvo, )>reiiida jf ruAio hramove poganske. .Toste su ostali izvan liramova kipovi bogova, pred kojimi je tekla krv životinja po obiraju poganskom, a nijt' smio dirnuti 11 svetianosti, gostbe i igre bogovom posve<*ene. Nije smio ni- koga progoniti radi vjeri*, da iiMiudc smutnje n carstvu. Ima dapaiV slui^aja, da su isti knnsiilai nbiniAali p«tg;uii upniv pud njim. On se je joSte pred svoju smrt badava trudio, da innnge odličnike rimske liepim nagovori na krš45aiisku vjeni.

Ovako je stalo krš(5anatvo. kada je započela velika seoba naroda.

PRVA DOBA

KNJIGA DROGA.

(SEOBA NARODA.

/ •♦

I.

Tamno je i buroo doba, koje se u poviesti nazivlje seobom Poviesti pomaže ju razsvietliti .snirojujuće jezikoslorje, srarDjuju<;e izpitivaDJe priOa, poviest prava, vjere i običaja, ethno- logija ili p^Tcbologija naroda, archaeologija osnovana na grobovih,

jgeogratija biliaa i životinja, topogratiju mjesta i o.soba. Vei^ina

ije to nonb znan<»sti, koje uam otvaraju istom pukotine, da kroz njih idne svjetlu ii^tine u onu tamnu dobu. Preko njih raogu(5e nam je vei^ pogledati na kretanje naroda, njiliuve vj*;re i obi- ćiga, u njeke su nam slike ovoga davnoga života dosta jasne. Nauka je utvrdila njeko temelje, ali joM« otittijc daleko i pro- strano polje konibinacijam, natn ('cmn se mi po mogui'uoBti oprezno kretati, da sa izpilanom i utvrdjenoni istinom u sukob neUo»pijemo.

Nada zadatka nije da Izpitujenio, za.^to se uzrujavahu kros

^fifte vjekova barbarski narndi .sjeverin- i zapadna Kurope, zaSto se pn sto putu razpruskali u atome bezbrojui eopori barbara na Rajni i Dunavu, Sto ib je gonilo na pola gole i t^Iabo oboru-

^iane, mažko. žensko, starce i djecu pod ubojito oružje rimskih legija, da onda po »to puta vide svoje mile i drage odvoditi u rohstvo za roblje i za arene u b^jj a divljom zvjeradi na za- bavu razpnStenomu puku viinskoiuu. Naša zadatka nije izpitivati povode velikoj seobi naroda. Mi imadenm pred sobom cvjetnu i gradovi bogatu Paunoniju savsku i Dalmaciju, imademo pa- ziti, kako su jn Uimljani branili od barbara, da vidimo, koliko Ke je oliraniln i sačuvalo kulturnoga životii do dolazka Hrvata u ove zemlje.

Odkada je car Octavijan August uniStio posljednji veliki u.stanak ill\rskih plemena, vlada mir u illjrskih plemenih. Od- kada je opet car Trajan osvojio Daciju, malo sti bile uznciiii- rivane naSe zemlje i i/vana skoro sto godina. Limes imperli na Dunavu postao je jošto jace željeznim oklopom. Da se ricka

72

KNJIGA nmir.A

iizmognp oMuvati, nije dosta bilo, ila hiitlu tvrdjave na Du- navu. Uredilo seje sada Lako, da kii bile dvie i tri Unije tvrdjava, da su iičirijcni iia»ipi i tornjtfvi i slražare i proko Dunava, odakle su ac davali znakovi i .siljali f^lasnict^ ako se vidjalo, da se bar- bari poriiuljii kreUti. Na yhis ili na znakove dane 4!!ple bi se onda voj>jk(! s ovu stranu i sabrak na obranu im onu stranu, odakle je znak dospio. Ćini so, da je dva prva vieka, Sto su Hintljani s iiasinii zoinijdini f^ospodovali, ova rimska vojna kra- jina nade zemlje posvema obranila.

Dalmati su se ve<^ sasvim šalili s carstvom. 1 na moru i na kopnu podaju snažnu moim^ad /.a obranu svoje zemlje, a vi- djaino ih i u Itritaaniji, Gennaniji i Daciji pod svojinii zapn- vjedniL-i. Čarobno je irao cara Trajuua i u prići i u sponieuicih naših zemalja. Hod njim je trpio mnćenićtvo sveti Dujam, komu se pridaje, daje ufinin znatna fn(U*sa. Morao jp bili ve(:i proffoii krži5ana upravo u »vili zeinlj;ili. Mislimo, da smijemo ovdje na- sloniti se na nagovjestanja umnih jezikoslovaia i iravjostnićara, pak cenio tomu prognmi pripisati p(>stanak one prife: ,U i-ara Trajana kozju uai", a i druyu, kako je ear n Sriemu ljubaka- ju(S bježao pred suncem, nije mu mo;^ao utet^i, već ga ono raz- lopilo. Ova posljednja priea ndi nam se tim znatnija. Sto se je cMn imao dogarijati na granici stire Dac-ijf i savske t'annonije. Ako i netvrtlimo s njekimi o.Hroumaimi povjesinifari, da je Trajan nad Hrvati zavladao, opet smijejno uzlvrditi, da su uspomene ovoga cara velike bile. pak »u ih Hrvati ovdje naSli i sačuvali u tom osebujnom obliku, a zato su morali prije biti ovuda barem njeki odbmd slavenskoga ili hrvatskoga plemena, nego Ho se obično do sada uzimalo. Trajan je ove zemlje sdružio u jednu upravu, da ili obrani od Dacije, on je lukom u Jakinu osigurao trgovinu Dalmacije s Italijom, a zato je trclialo di(*i Zadar, komu je dao vodovod nćiniti sa susjednih hriegova. Uspomene u ovnm gradu pokazuju nam, koliko je bogatstvo i znamenitost sada stekao. Ako i nije veličajni most u jednom luku u Mostaru od Trajana, ali za nas je vei sama sačuvana uiq>omcna, da je most od njegu, dosta znatna. Mi ("emo i>ristati u« one, koji kažu, da su pojedini odlomii slaveiLski veiS za Trierao carstva ili prežli ili bili bačeni u naže krajeve.

To se nije moglo dogadjati viSe od sto godina poslije Tra- jana, dok Dalmacija i savska Pannonija stoje izvan lin^e navala.

OBRANA UALMACUE I PANNONUE.

n iret5eiu v'\e\\i zMi^iiiiljii provaI(> preko Dtmava ovamo, to su oko polovice <ivi>ga vit'ku prodrli iijeki fopori. voli sp (lOtha, ^k n Italiju, palili sela i gradove, odvodili ljude i blago, oti- mali novaca. S Oothi. veli 8e, da »n bili: R orani, Karpi i Oru gumi i. 8ada stojimo pred za^ont^lkom povjestrmni, koju (01 kusali oilgoueUli Vii'ias i Šatarik i svi povje.stnii'iari. koji m pisaU i radili o »eobl nankla. Tko tm bili Karpi (Kari)iaiii. >rtxvA), najprij''' nas zanima. Narod taj dola/i vise puta h ižtvu H piciiiciii, koja ne. n/.iuiljii /a njemar'ka. Opol ih niti Kami Nieiiici niedju »voje nebroje, već ih vole dati Thra^anom. ŠKfarik ih odlućtio pribraja slavenskoinu plemenu. A Drinovu M čini suvišno ponav^att dokaze .'^al'aiikove, te veli: ,0 sla- venskom jKireklu Karpa u danaAnje vrieme Mwlvoje viAe gotovo sri slavenski nfenjari, a i njeki njemački*. Mi i'enio se naslo- niti na tu drojiru, najprije s razloga, jer Hva in'eua njtmiaeka hiHt'iringratija uzimlje pod njemarka plemena mno^^a imena na- roda, kojim niti i/, daleka nije mo<:i vi.^e dokazati njemačko po- reklo II ovoj luitinoj dobi, nego Sto ih mi imamo Ka Slavenstvo ili iirvatstvo Karpa.

Najstariji spomen o Karpih kaže, da Mtanuju tamo daleko ^a. L«trnn;. Poslije navaljuju vi^o puta na Dunav, ti3 »u i'i njeki Karpi bili /.adobili stipemlija oil Itimljana. /aniiniva je, premda puna rintske oholije pripoviest Petra Patricija. Karpi ^.itvidedi Gothe radi novčanih pomoći, dto su